DUHOVNI HRAM

 

28. DUHOVNI HRAM

Poezija

Kazalo:

Duhovni hram

Pohod Slave Kristove

Novo nebo

Napuštena barka

Anđeli Uskrsnuća

Obred poniznosti

Kristalni sjaj

Češeri

Dan za pamćenje

Zahvalnica Križu

Kristalne misli

Oblačni prolom

Blagoslovna tajna

Mostovi

Ništa osim Tebe

Duhovni suživot

Blago u Svitku

Neizrecivim uzdasima Svetoga Duha R

Labuđa krila

Blaženstvo praha

Samo jedna nada

Svetinje

Rubovima beskraja

Put pokore

Moja Baština i Spas

Tužaljka s neba

Košara strpljenja

Plodovi otkupljenja

Rajski bregovi

Noćne vatre

Dan ustrajnosti

Povratak Kralja

Put života

Staze oproštaja

Dan Ljubavi

Duša u Milosti

Molitva jednoga daha

Blagoslov savjesti

Živi savez ljubavi

Put Kane

Zraka Kristovoga svjetla

Odlično vino

Molitva pravednika

Sveti plač

Duša i Božić

Kapetanovo tlo

Pravednički boj

Milost, Kriste, molim

Službenica Gospodnja

Čovjek uskrsnuća

Korita sreće

Obećanje

Sveto svjetlo

Pjesma malih ljudi

Punina mjere Kristove

Dlanovi nevine snage

Straža na mom dlanu

Sjaj dubina

Dodir noći

Tebi za ljubav

Novo ime

Obnovitelj svijeta

62

Duhovni hram

Radosno se k Tebi, Kriste, privijam u duši

dok Te blagujem u Tvojoj jednostavnoj riječi

što me prosvjetljuje, što mi sve okove ruši,

kojima sam zasužnjena, da ih svezati me spriječi.

Žele svezati me ti okovi svijeta kao grabežljive ptice,

sa svih strana stežu moje misli, moje tijelo;

čine farsu, laž i klopke podmeću mi potajice

koje ne bih znala da Ti nemam Tvoju riječ za jelo.

Velike su kušnje Tvoje, prozirne su tek ponekad,

ali kada nastoje me zarobiti, ja se Tebe sjećam

jer su riječi Ti u srcu mome na toj straži gdje je „Čeka”,

gdje osvijesti me te ljubavi Ti plam što ga osjećam.

I kad ne znam, spašavaš me jer se Tobom hranim

i u sebi ja već dugo svoju gradim neprobojnu kulu.

To je Tvoja ljubav za me što je u sebi pohranim

kao što se molitve poslažu kada čujem na Te hulu.

I kad su vremena dobra, još Te više slušam, Kriste,

molim one Anđele Ti da raskinu svaki lanac koji je na meni.

Svaki okov spadne da se jasno vide Tvoje riječi čiste

što ih izgovara duša i na svjetlu, i u sjeni.

Jer Ti, Kriste, dušu si mi davno pripravio

pa se navikla je da u njoj si svakim tijekom.

Tako si me, kao suho tijelo, popravio.

Poput duhovna ću hrama stasati ja vijekom.

18.08.2022. 11:26

Pohod Slave Kristove

Ljubav me Tvoja budi,

osjećaj života blažena

i blagosti, i životne mekoće

tu, u duši što mi rudi,

gdje mi tijelo kao pjena,

a u grudima mi srce od lakoće.

I čežnja se iznova rodi

za nebeskim dobrima,

i zahvalnost moja za Te

jer me u sebi porodi,

jer u Tebi sve se ima,

i minute se ne krate.

Srce samo od sebe govori

da za Tvoju nježnost dobro zna,

za taj Kristov mir i moć.

Duše Sveti, zamirisali su lovori

kad sam Tebe zazvala

da mi Te proslijedi kišna noć.

Ti me cijelu čašću ispunjavaš,

čisto srce stvaraš meni,

milosrđe razlijeva se kao plam

što ga moždanima rasplinjavaš

da u djelima se odmah oplemeni

jer u Tebi život nikad nije sam.

Vječnost pjeva Tebi hvale

i slave Te zvijezde, sva stvorenja,

stvorovi Te svi odreda sada sanjaju.

Vatre bez Tebe se ne zapale,

Ti si slatka tajna Božja proviđenja

u kojem se svi životi rađaju i klanjaju.

20.08.2022. 03:27

Novo nebo

Lađa plovi nadaleko

kad se Bogu svom obrati

jer je tamo med i mlijeko,

mjesečina, zaljevi i paprati

jer je zove bestežinska luka,

čvrsta sidra, ždralova i dokova

radi kojih nije uzaludna Muka,

nad kojima Bok je iznad bokova

što ga probolo je smrtno koplje,

s kojeg lije vječna krv života.

Moreplovci jedu žitno snoplje,

pismoznanci piju kaplje pota.

Gdje je moje razapeto platno

od kojega ostadoše samo rupe

kao dokaz da me sunce zlatno

spržilo od silne moći na sred klupe,

gdje sam napila se vode bistre

što je kapala iz ptičja kljuna,

gdje sam živjela od Riječi čiste

što je kao plima navirala puna?

Lađa plovi nadaleko

kad se, Kriste, Tebi vrati

jer Ti besplatno je mlijeko,

vino Tvoje se ne plati.

Evo lake jedrilice,

nove, neiskusne poput cvijeta!

Evo mlade ptice!

Proći će kroz vrata svijeta

da ih nose svježi maestrali

pod oblake iznad oceana.

Nisu mora iskušali,

ali im Nebesa nisu strana.

26.07.2020. 23:07

Napuštena barka

Dočekat ću Tvoje ruke

što su mene blagoslivljale

nježnom riječju, krvlju Muke,

i od svijeta me sakrivale.

Znam da to je neminovno,

biti vjernost i pravednost sama

gdje je življe tvrdovrato, nepokorno,

al' ne vlada svijetom tama.

Zato dolaziš mi od tog časa

kad sam Tebe nebu ispratila,

kad još trgala sam zlatna klasa

jer sam vječnost zadobila.

Osjećam Te često tu, u danu,

i u večerima, i u svitanjima,

Kriste koji daješ se za hranu

u tim slijepim skitanjima

kada prepuštam se Tvojoj stazi;

tada sigurna sam kao stijena

po kojoj mi hladna stopa gazi

jer mi dijeliš obilato od svog plijena.

Usmjeravaš moje nesigurne pramce

preko mora nemirna i uzburkana,

zaobilaziš sve brodice i čamce,

što su poput olupine uljuljkana,

čvrsto držiš me i braniš da se ne dam

svojim vilama i raznim varkama.

Samo mi je stalo da Ti dušu predam

što je rasipam po napuštenim barkama.

23.08.2022. 06:06

Anđeli Uskrsnuća

Kriste moj što u srcu mi prebivaš,

Duše Sveti, Stvoritelju svjetla moga

u kojemu tajne svoje mi otkrivaš,

Prijatelju čitavoga zbora svoga,

ukućani svete slave Tvoje dižu ruke

dlanovima da Te otvorenim hvale,

da Te ljube sve to više plodovima Muke

u koju su njihove sve muke stale.

Oče sviju vjernih Isusovih molitelja,

sada nam pokaži grobni kamen Uskrsnuća

koji otvara se poput najdražega svetitelja

naše vjere, naše nade i ljubavi vruće.

Neka bude sve što nosi milosrdna volja

sljedbeniku Tvome koji dolazak Ti čeka,

nek se vrši pravda Tvoja, od svih bolja,

neka ulije se venama Ti žive krvi rijeka.

Slavit će Te mučenici, apostoli, siromasi,

tužna srca vidjet će Te dušom kakav jesi

i života svaka zaustavit će se uzdasi.

U kraljevstvu Tvome nestat će i smrt, i grijesi.

Plač i uzdah postat će veselje, radost

kada vide suze svoje u kamenu dragom,

kad uskrsnu kao vječna mladost

u Tvom svetom zagrljaju blagom.

24.08.2022. 10:47

OBRED PONIZNOSTI

Kažu, dobro je da su Te ubili,

da su Te malo mučili i krv Ti prolili.

Zlodusi su svijeta svi se sljubili,

dao si se, Bože Oče, da bi svi Te molili.

Žena! Ona žena vodila nas, Majka naša

što tad ponizna je bila poput cvijeta

jer je znala da je stigla opća Pasha,

oprali smo haljine si čitavoga svijeta.

Nije dobra Zahvalnica, Tvoje Tijelo i Tvoj Duh,

nije dovoljna za poklon, adoraciju.

Poniznošću dijele sav taj sveti Kruh,

ja Te ljubim kao posinak Ti svaku naciju.

Jer Te slijedim kao Marija,

jer si uzeo me iz tog blata,

jer za mene Tvoja je Kalvarija.

Majka si mi usred zakopana zlata.

Biser si mi što ga meni dade,

oholoj i tako zanesenoj savršenstvom;

uze od me sve što stekoh, rose mlade,

i sada si Baština mi kraljevanja i svećenstvom.

Nisam tako naivna da tjeram imitaciju i glumu,

želim biti u Tebi i kao Ti,

bog u svom životu i u svome umu,

i uz Tvoju volju što je poput vječne Pomoći.

Prašinu si načinio zrakom,

a ja ne znam što sve zborim.

Duhom si me uzvisio mahom,

iz ta Duha, lijepo li je, i Tebi govorim.

28.08.2022. 13:59

Kristalni sjaj

Oblaci se tmasti izlili na suho tlo,

prvi dan je jesenskoga slavlja,

mada mnogi reći će da još je ljeto.

Čas je stigao nam koji Te pozdravlja,

pun je izobilja, plodova i sreće

kakve možeš načiniti samo, Bože, Ti.

Ova kiša nalikuje treperenju svijeće

što je svečano rasplamsali su vjetrovi.

Doba je tu, miriše na prozračnost i po svježini

prelijepoga cvijeća, poljskih biljaka i začina,

kao mlada gorka trava što će sazret u tišini

da bi Tebi, Kriste, služila do krajnjeg čina.

Razmaklo se more mojega krštenja,

prođoh paklenim vrućinama do raja.

Kraljevima dao si od moga posvećenja,

prsten si mi namaknuo dalekoga sjaja.

Vodio si moju dušu kroza žrvanj i kroz tijesak

jer si mene, svu ovakvu, ljubio već od početka

dok me pepelio taj Tvoj pustinjački pijesak,

dok je pojila me Tvoga milostiva srca klijetka.

Ti odredio si me za ropstvo bezbroj puta,

pritom dao si mi snagu vjere spasonosne

da izvučeš me iz grijeha koji naokolo luta.

Tako stigoh i do jeseni te plodonosne

što će višestrukim radostima sjati.

Nakon svega prilaziš mi svojim Duhom,

a ja ne mogu ni zvijezde prebrojati.

Govori, Gospodine, pred mojim sluhom

što si ga za nadu osposobio u mome srču.

Srest ćemo se u toj pustinji sa Stijenom

jer si me uputio u mome tajnom grču

da se često pognem kristalnome sjaju njenom.

Poslije svega, rodit ću se sasvim nova

kada siđeš Ti u jasle pastirima svoga puka.

Opet ćemo istraživati te tajne anđeoska kova,

ljubit ću Te križevima što ih dade Tvoja Muka.

02.09.2022. 22:43

Češeri

Mrziti svoj život grijeha

jer se uvijek poremeti plan,

jer propada pod pticama streha,

jer si me upisao na dlan,

znači ljubiti Te i nebesa slavna,

znači Život voljeti do kraja,

slijediti Te, Kriste, kao trska ravna,

čeznuti za potpunom slobodom raja.

Jer u meni pravednosti nema,

niti na tom svakodnevnom putu.

Svijet je dobar, ali kao varka nijema,

uvijek nosi krimen u lijepom kaputu.

Kada ljubim pogrešno i loše,

kako ne bih zamrzila svoje neuspjehe?

Snage duše brzo se potroše,

ali ona napoji se vode bistre s vječne lijehe.

Zato mogu moliti Te proljećima, jesenima,

zato primam na se od Milosti guste kapi

i blagujem sjeme što se rasipa sa češerima,

gozbu Kruha, Riječi koja nikada ne hlapi.

05.09.2022. 04:09

Dan za pamćenje

Kako bila si mi, Majko, lijepa

kad si došla k meni,

sva u pratnji serafina,

kao da si sami melem i okrepa

svakoj dragoj uspomeni,

poput vina tvoga Sina.

Nisam sanjala te kratkih noći,

ti si bila uvijek tu, na oknu, blizu,

trzajući se na miris moga cvijeća

što se prosijava u punoći

kao ljubav ta i veza nam u Križu

kad nam plodi sjemenje iz proljeća.

Rekla si mi najljepše o tajni

što je nosi kruna tvoja slavna

i pokazala si zorno tko si,

da je srce tvoje dragulj sjajni,

vrijedan svaka truda davna

za sve one kojima i raj donosi.

Moja duša ne može te ostaviti

jer si posvuda u mom životu

i u mojoj biti kraljuješ iz tiha.

Samo ti mi možeš otvoriti

uska vrata u vječnu divotu,

nedovoljno opjevanu siromaštvom stiha,

Golubice Duha silna,

nevero i povjetarcu srca moga,

tako oštra i umilna,

kao najvjernija učenica Krista Boga.

09.09.2022. 12:22

Zahvalnica Križu

Hvala tebi, Križu svega svijeta,

sviju duša, anđela i grešnika.

Upio si krv od Duha Sveta,

riječi od kojih se živi slika,

sliku od koje se rađa preporod

i obraćenje od ludovanja jaka.

Zemlja sporo ide kao neki parobrod,

al' će stići k istom cilju duša svaka,

mada mnogi teže negdje drugdje ići,

daleko od križeva i silna truda

kao da će njima sve bogatstvo prići,

kao da je zbor zemaljski kuća luda.

Evo, grade krovove, terase, travnjake,

a da nisu temelja ni pogledali

na kojima kao djeca gledali su mravinjake.

Sada ne znaju ni odakle su se poredali.

Ti si, Križu, u sve temelje mi stao

poput kamena temeljca, poput stijene.

U te gledam jer si mene zvao

i sad, evo, bježim podno tvoje sjene.

Jer kada je najgore, ti si uvijek tu

pa se sjećam tvoje krvi, tvojih riječi.

Konopi su moji na tom najsvetijem tlu

gdje me novi obrat uvijek iznova izliječi.

Ti si spas na licu mjesta,

istog trena, i svih onih teških dana.

Ti si moja čvrsta cesta

što od ljubavi je izatkana.

12.09.2022. 17:45

Kristalne misli

Kako je nespretna moja balada

koja bi pjevala samo o Kristu

kada bi spoznala tajnu Grada

gdje nalazim dušu, zdravu i čistu.

Sve mi se miješalo za onih vremena

kada su proroci sjedili poput sova,

kad su razglabali značaj sviju imena,

a bijahu nalik, svi istoga kova.

Sinkretizam i danas sve više cvate,

politeizam svijeta podučava duše,

a Bog zove ih sve da se vrate

tamo gdje ludi snovi se ruše.

Kako sam čeznula s Tobom večerati,

Tijelo moje i Krvi časna,

Tebe primiti i u Tebi spoznati

samo misao koja je kristalno jasna.

Jer ljudi smo, bogovi smiješni,

a samo si jedan Stvoritelj Ti;

u Tebi smo slabi i svi smo grešni,

a Ti si Svetac, Oče i Duše nebeski.

Bez veze je bilo sve što sam znala

kao hrpa smeća s visokih zdanja,

a Tebe sam tražila i Tebe sam krala,

svjesna svog očajna, besmrtna stanja.

A Ti me nacrta ljubavi vrijednu

i skladnu sve do savršenstva;

Ti si zalijepio dušu mi bijednu

kao Teseru – pločicu moga blaženstva.

Tvoje su obične riječi pune smisla

jer stojiš pred njima sve do Golgote;

a moja se duša u Križu stisla

da se nahrani Tobom, vječni Živote.

I kada konačno u Tebi sazrijem,

tvrdo obraćenje prestat će boljeti;

samo da dušu poput nebesa razvijem

jer želim Te vječno svom snagom voljeti.

13.09.2022. 03:00

Oblačni prolom

Suša sva se isplakala,

po svem gradu trese grom;

brzo već se izatkala

ova jesen srcu mom.

Već uranila je tu za mene

i najavila se kao posljedica

što mi dolazi kad ljeto vene,

i još potjerala jata lastavica.

Siva su nebesa, Majko časne žalosti,

i zbog tebe, i zbog Božje volje.

Mnogi riješit će se učmalosti,

mnogima već srušilo se postolje.

Ni za ratove već nema snage,

ni za ogrjev skupilo se nije,

mada zime sad su blage,

ali se oduže večerima kad odozgo lije.

Kablovi su malo polomljeni,

različite veze popucale,

a i brodovi su potopljeni.

Golubice bijele hrabro pokucale.

Daleko su zimski snovi

i još dalje ljetni događaji.

Približavaju se trudi novi,

podižu se vodostaji.

Samo mirno, dušo moja,

proplakat ćeš ti od sreće.

Stat će kolo negativnog naboja;

ništa ovoj zemlji potrajati neće.

Šalji, Nebo, suze svoje,

oblačni taj prolom,

da Ti gledam nove boje

koje rađaju se Polom.

Jer tu samo duhovni je sjaj

kojemu su otporni svi senzori.

Što je dalje ovaj kraj,

to mi srce ljepše gori.

15.09.2022. 19:12

Blagoslovna tajna

Blagoslovi svetih ljudi

posvećuju im srca čista,

kao rosa padaju na njih.

Nikada im misao ne bludi

nego upravlja se putem Krista,

Boga slave blagoslova svih.

I tvoj život neka ide pravo,

neka Boga ljubi riječima i djelom

jer te zato sebi izabrao,

zato ti je ponudio nebo plavo,

zemlju obasjanu luči bijelom,

zato ti je sebe dao.

Vječno hvalit ćemo Ga u zboru

koji naviknu Ga poslušati

kao rijeka u koritu sjajnom

koja nosi blagoslove prema moru,

koja zemlju rosom će okupati,

bremenitu blagoslovnom tajnom.

To je biser onaj što ga nose,

zaručnički prsten oko ruke,

vjerno, sveto Isusovo Ime

što nam svijetli kao Križ od rose

Duha Sveta i od svete Muke,

Uskrsnuće podno srca i nad svime.

Veliko bogatstvo što ne kvari,

to si Bože, nama Ti,

blagoslovljen živi pokraj nas.

Tvoje Srce Majci što krvari

Marija će nama predati

kao slavan, vječni spas.

18.09.2022. 06:08

Mostovi

Provela sam sretne sate

na Tvom zavičajnom brijegu

i uz pjesmu što je ljudi skrate

jer je život ovaj sav u bijegu

kao što i ja sam bježala od ljudi

i od prevelike znatiželje u toj stigmi,

označena kao predmet zao ili ludi.

Isuse, sad molim, tijelo mi pridigni.

Imala sam crnu sliku okoline što se valja,

jedva dočekala doba zrelosti života,

a sada Te gledam, svoga Kralja,

kako uspinješ se sa mnom kao uskrsla divota.

Na toj gori što je nalik mi nebeskoj kuli

susrela sam staru ljubav i dječake

koji nosili su cvijeća jer su poziv čuli

djevojaka svijetlih kosa i korake lake.

To je bio novi poziv na slobodu

što je prevelikim slobodama guše.

I, dok Tebi, Kriste, pjevam svoju odu,

Ti im daješ da mi zidove poruše.

Ima tome sto godina jeseni i dana

kada su dozivala me Tvoja zvona,

Tvoja ljubav, uvijek razlistana

kao zvijezde, kao kozmos, kao vasiona.

Taj se univerzum događao posvećenjem,

gdje ne postoje sve razlike u dušama,

kada me počastiš, Bože, i novim rođenjem

među svetima kraj kojih nisam nikad sama.

Isto mi je kao kad sam bila prvi puta

u Tvom Hramu i u tome Gradu,

ali danas moja duša vremenom ne luta,

danas, Kriste, otkrio si meni drugu nadu,

anđela nebeskoga i kneževića mira

koji obećanja nude za svu zemlju ovu

i gdje svaki čovjek tjelesni ne bira

kada traži si slobodu ili neku nadu novu.

To je jedan mali znak za mene,

to je savjest moja koja slavi u tišini

i samoćom uzima od bijele sjene,

anđela čuvara moga, uvijek u blizini.

Mome pomračenom umu utjeha si bio,

i velika pomoć u Imenu svome.

Sada veo si mi istrgnuo, lice razotkrio,

priliku mi dao u zemaljskom okruženju tome

da mi stope zagaze u povratak dolini

koja sva je osvijetljena iz visina

pa se bolje vidi staza prema kotlini

što već nije okušala Tvoje riječi, niti vina.

Modro nebo i rumeni zalazak od svjetla

ostavlja me prisebnu na ovome svijetu.

Odričem se sebe, novih prilika i vjetra

kako dobila bih jakost u zemaljskom letu.

Ti pomozi da se ovaj križ u svemu stopi,

da pod staro doba neke pokore izvršim

jer uz Tebe svako srce se otopi,

pa da mostove izgradim koje uvijek skršim.

18.09.2022. 19:38

Ništa osim Tebe

Željela sam samo jedan dah

i u miru slab trenutak neke duše.

Sasvim svjesna da sam uzvitlani prah,

tražila sam kapi što se slapu ruše.

Da sam Ti u srcu nisam čula, nisam znala,

da si Onaj koji spasit će me bilo kada

i u toj samoći burno sam sve osjećala,

dobro sakrivena gorjela je moja nada.

Nikada posustati u tome nisam htjela,

tako dugo, dugo vatra je u meni bila ustrajna

da tek pogledati više nikog nisam smjela;

nisu smjeli pomisliti da sam očajna.

Puno svjetla si pripremio Ti za me,

Bože što si vodio mi stope preko žara

čije iskre pratila sam putevima tame

da rashladim dušu usred pepela i gara.

Boljelo je strašno kad si bacio mi Duha,

sve sam saznala u jednom času,

i o nadi, i o ljubavi pod prilikama Kruha,

a Ti, Kriste, još mi zapaljena ulja nasu.

Svijetlila sam kao fosfor ili poput sunca,

gotova da predam srce, dušu, sve što jesam;

odveli me kao bolesnika koji bunca,

a u meni smrt je cvala kao plijesan.

Još i danas iz mene izlazi

ono svjetlo Tvoje pa me grije.

Ne znam da l' na pragu se nalazim

Tvoga Duha što po srcu mome brije.

19.09.2022. 06:34

Duhovni suživot

Ti si, Kriste, svjetlo moga bitka,

moga žića Ti si rumen plam.

U dubini sjaja Tvoga svitka

svoje srce, Tvoju ljubav studiram.

Ti me dižeš na te svoje dveri

da Ti, hvaleći Te, prinesem čistoću,

da Ti, pravedna u svojoj vjeri,

ostavim što srcem svojim hoću

pa da prazna primim Tvoju volju,

da osluhnem Tvoju namjeru i riječ,

da podložim zahvalu najbolju,

da je nosim kao ispjevanu sveč.

Ući ću Ti s hvalama u dvore,

gledat ćeš u ovo prozirno mi srce

i obasjat ćeš mi pogansko to more,

dat ćeš da obrađujem Ti trse.

Tako si objavio mi u dubini duše,

spoznala sam vrhom duha svoga.

Spustio si riječ mi koja puše

kao vrući vjetar Duha Tvoga.

20.09.2022. 04:10

Blago u Svitku

Mudrim ću Te zvati, Riječi moja,

Blago moje među koricama

u toj Knjizi crnih boja

što mi srce sasvim slama.

Knjiga svaka samo pepeo je, prah,

al' u Tvojoj Knjizi stanuje Ti Riječ.

Kad pročitam, zastane mi dah,

svi mi dani postanu k'o mliječ,

zastanu mi noći sve u jednu noć.

Ti me učiš brojiti mi dane

koji poprimaju Tvoju svetu moć

pa u jedan dan mi cijelo vrijeme stane.

Kada zazvala sam pomoć Tvoju,

Ti mi reče: „Slušaj Isusa iz Nazareta

da požanješ pravdu moju,

da ti duša porađa se sveta.

Svijet prolazi, s njime odlaziš i ti

da se nađeš mi u srcu i na dlanu.

Učim tebe dane Tvoje brojiti

da se skupa nađemo u vječnome Danu.

22.09.2022. 04:00

Neizrecivim uzdasima Svetoga Duha

Mojim znanjem

i u mome svjedočanstvu,

čak i mojim zvanjem,

nisam stigla nebeskom prostranstvu.

Ono što me lakom čini,

ono što mi srce k nebu diže,

molitvi su mojih načini;

predanost mi snažna stiže

jer mi Duh na meni zbori.

A tom iskrenošću što je rijetka,

pravom vjerom koja traži i govori,

odgovaraš poslušnošću svakog retka.

Ti i ja smo, Kriste, sjedinjeni

u toj Crkvi što Ti stigne,

kad se gubim, kad smo njeni,

kada zajedno nam duše digne.

Duh mi Sveti uzdasima slavi,

duhu mome daje onaj srok

jer ja ne znam kad se molitva pojavi;

dočeka je srce bar na kratak rok.

Iza prvog stiha dolazi taj sluh

što mi pada s neba, Oče naš.

Stih iz mene nije, nego daje mi ga Duh

da ga pišem, da ga još mi daš.

Sva naša intima, naši razgovori

nisu zato da se ljubimo potiho,

nego da se svjetlo to razgori

kao kad se psalmi mole stihom.

Mistična je ova ljubav s pukom Tvojim,

mi smo Dobroga Pastira stado.

Poznajemo Te po pašnjacima svojim

gdje je Gospa, gdje je Janje mlado.

Mistični su Križ i Muka, Tvoja patnja.

Gdje su anđeoske legije, sve kliče.

Poput zlata, od zlata još zlatnja,

vjernici i molitelji pjesmama se diče

koje pjevaju o milosrđu i o postu

i odozgo gledaju pučanstvo.

Velika si Ljubav na tom crkvenome mostu

za sve one što ih uzimaš u nebesko prostranstvo.

Ljubio si me od prvog dana

kad me zače Majka svojim „Da”

i kad mi pokaza izlazak iz ova stana

da mi misija ta bude stopa radosna.

Želio si mene u svom nebu, Kriste,

čeznuo pokazati mi sve što nije satnica.

Dao si mi, poslije psovke, misli čiste,

poslije ta poganstva da Ti budem supatnica.

Već Te gledam u toj vječnosti preslavnoj,

molim usrdno da grijehe mi oprostiš,

da me pustiš k mojoj čežnji davnoj,

da mi oceane nezgodne premostiš.

Pravedan si Čovjek i u svemu dostojan,

a moj Bog si, Duh si Životvoritelj.

Tvoja ljubav raj sad moj je postojan,

Tvoja Žrtva sada moj će biti molitelj.

24.09.2022. 23:05

Labuđa krila

Ostani sa mnom,

potpuno tu,

u tunelu tamnom,

u svome svjetlu.

Budi mi ti,

riječi života,

kolijevko ljubavi,

plodu mi čokota.

Ne odlazi još

jer nisam zrela.

Stih mi je loš,

a dodir sam htjela

labuđih krila

što se odrazuju

kao sirova svila

i put mi pokazuju.

Anđele divni

prelijepa čela,

srce mi dirni,

haljino bijela.

Jer što sada mogu

dok tako snivaš

u našemu Bogu

i dušu prikrivaš?

Umor me dira,

ali ne marim.

U sjeni mira

susret ostvarim.

Ti, slatki čuvaru,

moj blagoslov prati,

prekrasni daru

nebeske paprati.

Znam da sam 'teška'

i narav mi mrka,

ali zbog smiješka

nastade strka

u mome srču.

No, ipak snivaj

da nisam u grču,

u Boga uplivaj.

Bit će na straži

ta poetesa,

anđele najdraži.

Pozdravi nebesa.

26.09.2022. 02:25

Blaženstvo praha

Naviku sam stvorila tih dana

da umjesto preljuba u siromaštvu

sve napišem ti za laku noć.

Jedna tema postala je mnogostrana,

stih, terapija i molitva monaštvu,

post i kontemplacija što daje moć,

daje snagu i energiju u postojanju,

u životu koji primiče se kraju.

I taj život vječni primam kao dar,

besplatno i sada još na odstojanju.

Svake nedjelje se poklanjam u raju

pa se vraćam na tu misiju gdje gori žar.

Time hranim duh svoj, svoje tijelo,

zalijevam ga rosom čistom

koja za me padne iz visine

kao piće, kao nektar, kao jelo.

Često jedno smo u Kristu i sa Kristom

što se utjelovio zbog nas u te nizine.

Sve to bacam pred tebe bez plana

iz te milostive ruke od Providnosti

koja me je naumila, stvorila

i nacrtala kao ime nasred dlana,

koja me je otela iz nebitnosti

kad me davno riječju svojom oborila.

Dosadna sam svijetu što mi kritike donosi,

ne pozna me, ne razumije me poput ribe

koja niti pliva, niti zbori.

Duh mi Sveti blaženstvo pronosi,

baca zloduhe u mrtve glibe,

a srce mi tiho plamti i za Boga gori.

26.09.2022. 20:37

Samo jedna nada

Svaki put kad sanjam

pronađem Te kao znak

na sred srca moga.

Kada novu noć odsanjam,

tad udišem novi zrak

u tom dahu svoga Boga.

A kad loši sati siđu

kao breme na ramena,

ne spava se noću.

I kad anđeli tu priđu

donose nam posljednja vremena,

ali ja ih uvijek hoću.

Nema načina da uđem

kroz ta ista vrata

gdje se nade množe.

Pri oltaru tuđem

gacam preko blata

jer Te ljubim, Bože.

I što mi preostaje

nego nadati se, vjerovati,

gurati po Tvome za života?

Tvoja ruka sudbu daje

koju moram sljedovati,

nema druge Ti Golgota.

Čovjek bez karizme

kao trava je bez cvijeta,

kao cvijet bez ploda.

Kao trag od čizme

što nam gazi pola svijeta,

što nam krade roda.

Čovjek sav bez nade

kao ubojica sreće,

kao lovac nasumičan.

Tuđe plode krade,

pokajat se neće

pa je više sebi sličan.

Grupa ljudi ista kova

kao zvijezde što su ostarile,

gubi sve od svoga sjaja.

Djeca zažele se dana nova

kao da su pameti ih ostavile,

misle da im nikad nema kraja.

Žene znaju pa su potlačene,

laž im bila daleko od njih

kao mrak od mjesečine.

Sve im duše poražene

kao uzaludan, nježan stih

od kojega sprdnju čine.

Ne slušaju ljudi Djevu,

tihu kao laka noć,

poniznu pred Kristom.

Ne čuju ni Adama, ni Evu

što im privlačna je moć

koju gube čizmom istom.

Vrata zatvoriše, sami neće ući

sve do Srca božanskoga

iz kojega izlazi nam Deset riječi.

Različite duše hoće se potući

oko Krvi, Tijela Kristovoga

koje samo tihe poniznike liječi.

Napunili lože sve i dvore,

nema mjesta siromahu, bolesniku

i ogorčuju si djecu svoju.

Kristov Duh od bezumnoga načinio zbore

da ne vide mudri pravu sliku,

da se sablažnjavaju u zbroju.

Mnogima svejedno vani il' unutra,

sve im jedno, jaje jajetu je isto

sve do velikoga Sudnjeg dana.

Kažu danas neće, nego sutra,

a tada će biti svi u raju s Kristom,

samo šačica će duša biti rasplakana,

među njima sami razbojnici,

oni što se ne stignu ugurati

u tu karavanu čeljadi raznolike

koja klanjat će se svojoj trobojnici;

dim će strašan prema gore kuljati,

ništa neće čuti se od divlje rike,

samo srca ponizna će svetkovati

jer na ovoj zemlji ima nevinašaca,

ima bogalja bez puno svijesti

koji znaju tajne iskovati

u tom grotlu punom lažaca

koji neće se sa svojim anđelima sresti.

Daleko sam, Kriste, Tvome Tijelu,

ali Ti si mi na očigledu, tu.

Izvireš iz svake stvari ili riječi.

Spašavaš me svuda u većemu dijelu

da ja sama s vjerom suočim se zlu

što ga Tvoja ljubav uvijek spriječi.

Ti, moj Kriste raspeti, Presveti,

obožavam Te i bez vjerske snage,

i bez ičega što daje reći

ovoj duši koja ljubi kada Te se sjeti,

kada jasno vidi krvave Ti suze drage,

da bez Tebe neće ona vrata nade prijeći.

05.10.2022. 00:15

Svetinje

Nestala iz Tvoga dvora,

duša odletjela sitnih krila

poput izgubljena kukca

povrh velikoga mora;

čvrsto gnijezdo tu je svila

od jednoga poljupca.

Da je ne bi zahvatili vali,

da je ne bi oblaci i kiše

uništili svom silinom

dok je traže snovi pali,

dok je maestral tu njiše,

dok se umiva milinom.

Sluškinjo ti beskorisna,

s neba padnu riječi svete

da te povuku još više u visinu

gdje je zemlja krasopisna,

da te na tebe podsjete

i da hvališ Boga u kruhu i vinu.

Vršila sam toliko i jače

što mi reče, što na mene stavi,

ali ne znam da l' sam stigla.

Duša raduje se i ponekad plače,

kako red je, kako mir je Kristov, pravi;

ta me volja, Kriste, svu pridigla.

Opet ćemo vječnost našu slaviti

kad se ovi dugovi isplate i otkupe.

Znam, već stižeš mi u susret.

Slabu nadu ćemo popraviti

kad se vjerni svi okupe,

pravednost će biti pojam svet.

13.10.2022. 21:54

Rubovima beskraja

Kako je lijepo biti gdje su nebeske ptice,

primati sve što se daje i dati bez mjere;

kako je lijepo spoznavati Tvoje lice,

hraniti dušu svjetlima vjere.

Kako je dobro vidjeti beskraj

što se nikada neće moći sagledati;

kako je dobro stići u Tvoj kraj

što ga se duša nikada neće nagledati.

Kako je značajno čuti Te, Kriste,

i Tvoju Majku poštivati uvijek,

stići u zamak duše Ti čiste

koja je svima lijek i pravorijek.

Kako je divno kao Majka Te ljubiti,

pratiti Krunicom križne Ti staze

i dušu, i duh svoj tako izdubiti

da ostanu pruge što se izgaze.

Kako je mudro duše susretati

što se na putu blaženstva roje,

i nikada pitanjem ne ometati

dugačku cestu svetosti svoje.

15.10.2022. 07:14

Put pokore

Pjevala bi pjesmu kad bi znala

ptica raširenih krila,

pjesmu ljubavi, slobode.

Pjevala bi, ne bi stala

kad bi jaka, čvrsta bila

dok je u nizine vode

kao neku zarobljenu stvar

što su oteli je ni od koga,

misleć' da je dragocjena, slavna.

Njezin pjev je bio dar

za sve stvore i od Oca, Boga,

kao pozivnica opća, javna.

Evo, sad je ranila se u svom letu

preko svojih starih rana

jer već nema vremena za bijeg,

jer se mora pokoravati u svijetu

još iz onih mladih dana

kad je preuzela na se crni stijeg.

Neće spržiti je sunce, niti blato

krilima joj naštetiti neće

kad pronađe svoj komadić gnijezda

što joj vrijedi kao suho zlato.

Ne pouzdaje se u to malo sreće,

već joj pogled seže sve do zvijezda,

i još dalje vidi se u Duhu

svoga jedinoga Krista, Gospodara.

Već je prešla svu glavninu svoga puta,

sve u postu i u svetoj riječi, Kruhu.

Čista Milost pokoru joj stvara,

Majka neba čeka na nju otvorenih skuta.

20.10.2022. 10:23

Moja Baština i Spas

Znaš li da me Zlato moje

svojom pažnjom iznenadi,

da mi moja Pjesma pruža

bolju podršku od bilo koje,

da me Snaga ta izgradi

pa sam kao njegovana ruža?

Znaš li da sloboda moja

pere grijehe u toj Krvi

da bi nježno bilo posvećenje

za tu dušu usred boja,

da ih kao zemlju mrvi

da bi raslo određenje

za koje sam predviđena?

Moj Gospodin i tvoj Bog

poput Kradljivca se tu pojavi

kada najviše sam polomljena,

kada biram stazu, gnijezdo ili log,

kad me slabost velika preplavi.

Kada dođe Riječ mi, tad je gutam,

tad se hranim i napajam

tim poznanstvom i spoznanjem

radi kojega po svome duhu lutam

molitvama da ne zdvajam,

već da stojim čitavim imanjem

što je sastavljeno potrebama ljutim.

Bilo što da do mene doplovi,

volja Boga je da uvijek budem tu

jer su neznani od Krista puti.

Samo volja pokorna mi sve ulovi

što Mu nosim kao svoju Baštinu.

21.10.2022. 23:18

Tužaljka s neba

Tvoji me vapaji prate

u naumu svakom,

tvoja me čežnja zove.

Majko moja, sestro i brate,

u mom bremenu lakom

naći ćeš izvore nove.

Kada me poslušaš smjerno

i kada me zavoliš više

kao Hridinu svoju,

kada ti srce postane vjerno

jer u mome sad srcu diše,

naći ćeš istinu, ljubav moju.

Već dugo me tužiš, dugo mi sudiš,

a sve svoje misli za tobom gubim;

i govoriš svima da Bog sam tvoj.

A kada mi srce svoje ponudiš,

vidjet ćeš tada koliko te ljubim,

naći ćeš život, narode moj.

I kad sam te vodio

kroz tamne noći,

sjenu ti štitio,

tad si se, puče moj, rodio

u mojoj svemoći,

u raj si pohitio.

I kad sam ti svijetlio

na tvojim stazama

u pustinjskom svijetu,

tad si se sjetio

prići oazama

u visokom letu.

Kad su te bolesti spopale,

zazivao si moje ime,

čekao propasti strašne,

a s neba su kapljice pale

protiv ti pakla i protiv zime

uz moje riječi spasonosne, strasne.

Kada si gubio nadu,

k tebi sam stigao,

pružio ti ruku

u tvome padu,

terete podigao,

pao na Muku.

Kad si zavapio k meni

jesam li došao

da te izbavim,

smrtnoj sam sjeni

uskrsnuo, prošao

da ti se javim,

da me zauvijek imaš

posred srca i duše

kao život za vijeke.

I sada me primaš

da usred suše

teku ti životne rijeke.

Već dugo me tužiš, dugo mi sudiš,

a sve svoje misli za tobom gubim;

i govoriš svima da Bog sam tvoj.

A kada mi srce svoje ponudiš,

vidjet ćeš tada koliko te ljubim,

naći ćeš život, narode moj.

24.10.2022. 04:17

Košara strpljenja

Kada sanjam, Tebi sanjam;

sve dok živim, Tebi živim.

Kada griješim, od Tebe se sklanjam;

kad se divim, Bože, Tebi se divim.

I pred Tobom pustim suzu

koja samo čekala je čas;

i za Tebe prešam ružu

u mom srcu za sve nas.

Kada hvalim, Tebe hvalim

što si uza me još tu

kada kajanje provali,

kad određuješ mi sudbinu.

Nema dana, nema trena

kad ne mislim Ti o riječi;

Ti si moja, a ja Tvoja sjena,

Tvoja volja je da liječi

srca polomljena

i umorne duše,

ropstva potopljena

kada zidovi se ruše.

I kad na Te čekam, Kriste,

košaru strpljenja nosim.

Molim Te za srce i za ruke čiste

i za siromahe opet prosim.

Smiluj mi se, Gospodine lijep i drag,

da Te sluškinjica svjetiljkom dočeka

kad otvoriš onaj nevidljivi prag

s kojega se čuje Tvoga glasa jeka.

25.10.2022. 23:09

Plodovi otkupljenja

Bezumnom me, Bože, Ti učini

onih dana kad je očaj carevao.

I luđakom koji naokolo gradom slini,

mada već si tada u mom srcu kraljevao.

Gorak bijaše mi poslije vijenac pelina,

mračan ostade moj kalež otrova

da ja stradam poput roba nevina,

i da ostanem u vlasti svojih okova.

Stavio si na me vijenac mjesto pepela,

duha žalosti si pretvorio Ti u svoje uskrsnuće

što je za me bilo poput bijela golubinja pera

koje uljem radosti me pomazalo u svanuće

predivne slobode, lake kao Tvoj mi jaram.

I na svaki način za moj vječni život Ti me šalješ

pa u svojim okovima još po listu šaram

pjesmu zahvalnicu za sve što mi daješ.

Nikada se ničim ne može to platiti,

niti nagledat se neće duša Tvoga lica.

Ma što da ponudiš, želim Tebe pratiti

putevima trnja ili letovima lastavica.

29.10.2022. 07:02

Rajski bregovi

Daleko od tebe bilo

pomisliti nešto krivo,

nešto loše da se skrilo

jer te pronalazim živo

u mom Gospodu svih živih duša.

On je Bog naš, Otac koji zna

kad Ga neko srce rado sluša,

kad Mu netko novu radost tka.

Odričem se svojih zala,

svoga stara grijeha ovisnosti

što ga nisam lako odmaknuti znala.

Sada evo, neka bude i te prisnosti.

Odričem se svega još od prošlih dana,

ali tome, zna se, nema nikad kraja

pa te uzme neka dužnost koja nije strana,

čežnja pokuca na okno koja spaja.

Tad pomislim neću navaljivati

jer u srcu već tu ima stidljivosti,

kao da se od nečega treba još sakrivati,

a ne prići k svjetlu vidljivosti.

Ljudi su me svojim bijelim ogrtačima

zaklonili, zaštitili da ne padam više,

mada stare kosti ne idu kotačima,

mada stopa svaka orijentaciju izbriše.

Nije lako, svi to misle, desetljeća pet

poništiti samo tako kada ne postoji lijek.

To je bolest volje, mada ona može žet

krasne rezultate dok je od života tijek.

Sve je lako s tobom biti,

sve je vedro, uglavnom u redu

i u miru što se može piti

u svom postepenom slijedu.

Često odem da se često vratim

jer su najljepši momenti

kada dušu, koja usamljena pati,

nađu opet isti sentimenti.

Ljudi ne pitaju više jedni druge:

„Kako živiš, da li dobro ti si?”.

Smrti, rata, gladi, kuge

bijaše oduvijek, stalno mač nam visi,

ali sada jedna samo duša ima prava

na te privilegije od ljubavi i prijateljstva,

i to samo tada kad u mobitelu glava

traži bijeg od vijesti i od zvjerstva.

Moli za me kao i do sada,

kao što i ja za siromahe sve

zamolim da zadrži ih nada

da će brzo ugledati rajske bregove.

29.10.2022. 20:46

Noćne vatre

Zar te ima tkogod drugi okrijepiti,

nahraniti ti dušu, tijelo, napojiti suze?

Može li te, dušo, trakama oblijepiti

svjetlo sunca i toplina kao uže

da se sigurnom doživiš u loša vremena,

da se mirom ti napuniš i velikim redom?

I da odgovoriš Ljubavi ti iskricama zjena

što se skrivaju od sunca pod tom sjenom sijedom.

I da spoznaš sa nebesa sveti saziv

iz kojega neko srce još za tebe tuče

i još moli za te neka bude novi naziv

za te nevolje i bolesti što muče.

Neka bude spokojno stvorenje vjerno

u svom Kristu gdje nalazi jedini svoj mir,

dušo moja, da korača pravo, smjerno

i da pali noćnu vatru kao da je velik pir.

Da se vidi, da se čuje sve do kraja svijeta

da je Bog sav za te jer je Hridina najveća;

da je Isusova ljubav mirisava poput cvijeta

što se traži tratinama kao jedinstvena sreća.

30.10.2022. 20:35

Dan ustrajnosti

Na dan pokajnički, današnji,

dok se sjećam ljetnih avantura

za dob mladu, za rok nestašni,

pronađe me neka sjetna ura.

Stare pjesme zemlje, vremenite,

što za zabavu su služile,

postale su meni nadom bremenite,

čak i utjehu su često pružile

jer se stari čovjek nije lako dao,

nije htio sići s toga trona

kad je krao kruške, kad se zabavljao

dok je slušao sva gradska zvona.

Duša nosila ga da se raduje i pjeva,

nemir sreće bijaše mu jaka strana,

i u času kada sviće, i kad munja sijeva;

sreća bijaše mu tako nepristrana,

tako osobna i bjelosvjetska.

Nevolje su došle, pa su prolazile,

nestala je silna snaga poetska,

a druge su duše dalje odlazile.

Cvrčak taj se počeo smrzavat u samoći,

iz duše mu izlazilo sve što duša traži,

riječi Boga, pažnja, odgovori usred noći;

postao je čovjek koji srce snaži

za sve događaje koji će uslijediti,

za sve riječi što su bile Božji svati.

U Krista se ogrnuo i počeo vrijediti

više nego što je ikad mogao to znati.

04.11.2022. 17:58

Povratak Kralja

Ranojutarnje to nebo od olova

nadvija se gusto poput ćuti

što je skrivam podno borova

kao da mi srce uznesenje sluti

prije kojega se mora zbiti smak.

Isuse, dolaziš u miru velikome

poput svitajuća sunca trak

da bi propao u jadu tolikome;

da bi rekao mi srcu da ne lupa

i da se ne trese ispred Zbora

već da svoje smrtnosti okupa

Krvlju što se blaguje iz Dvora.

Sivo – plavo ozračje me sprema

za taj Dan što tako brzo stiže

dok još svjećice mi plamen drijema,

dok još hladna noć me grize.

Nije okasnila jesen, niti kiše, ni mraz,

ne kasni ni svitanje u moždanima

jer si Kriste, Kralju, odagnao sraz

moje duše među koštanima,

jer me griješ ljubavlju i plamom

kakva nema nikada za zime.

Kada uresiš si čelo onom slamom,

tada tiho ću dozivati Ti Ime:

dostojan si, Gospodaru moj,

otvoriti pečate na Svitku,

roditi i za me Križ taj svoj

kojime bih završiti bitku.

05.11.2022. 06:55

Put života

Živi Bog si meni, kraljuješ nad živima,

Jutro moga uskrsnuća, Zoro pravednika

što si ih načinio od svoga daha i od pijeska.

Prije nego što mi svane, već mi srce snagu ima,

već je pobjednička pjesma protiv zavodnika

prisutna u duši mojoj, protiv smrtna duha teška

toj dolini suza i tom svijetu nevjere, senzacija.

Nitko da bi tražio Te, nitko da bi život cijenio

nego kažu „živim, ali kakav mi je život taj

gdje mi nema sreće, ni bogatstva, samo laž je svačija?”

kao da ih nikad nisi Duhom Ti osjenio

koji daje im krštenje i novo rođenje, vječni raj.

Daj mi, Kriste, da Te dušom, tijelom hvalim,

da Ti srce moje samo za Te bije

jer si mene zamislio kao svoju dušu u svanuća

ljubavi i raja plodna u kojemu samo Tebe slavim,

blagujem Ti Krv i Tijelo, i božanstvo koje grije

vjerno stado svoje kao sinove od uskrsnuća.

Daj mi da se sva ispunim radošću, veseljem

jer si rodio me nacrtanu kako Ti si htio.

Ne daj mi da skrenem s puta živućega.

Jedini si znao moje ime i sve moje želje,

jedini si uvijek pokraj mene ovdje bio,

dao mi od svoga Srca Duha izvirućega.

05.11.2022. 20:50

Staze oproštaja

Očistit ću klijetke svoje,

svoju dušu ću otvoriti

da još opet čujem riječi Tvoje,

da ih razaberem stvoriti

u nesavršenoj svojoj normi.

Tad ću s Tobom vina piti,

tako mi se nada sva oformi

poput Srca koje uvijek štiti.

Isprala sam haljine od praha

i od gline krhko tijelo

što upija sreću Tvoga daha;

za Te moje lice bit će bijelo.

Za Te, Kriste, bit ću službenica

Tvoje riječi, Tvojih djela, navještaja

što mi kradu nemir sluškinjica

koje slijede staze oproštaja.

Jer bez praštanja me ne bi bilo,

znamo isto kao što i osjećamo.

Sada kažem, konačno se zbilo,

svakome se dobrih djela dosjećamo.

To nas koči svakom da ne sudimo,

to nam ne da da se uzoholimo.

Mnogi misle uzaludno zemljom ludimo,

jer Ti, Kriste, nikad ne odolimo,

al' tom pravednošću rajskim vrtovima kročimo.

Ne vidi se, ali divan zid mi gradimo

od kojega spretne riječi sročimo

jer u Tvome vinogradu radimo.

08.11.2022. 19:16

Dan Ljubavi

Svijetla strana različitih rastanaka,

to u Kristu uvijek sva su nova susretanja

nakon dugih, novih, razdvojenih nastanaka;

to su istom ušću mnoga utjecanja.

Mijenjaju se ljudi, duše, srca strasna,

ali dragi ljubavnici uvijek svojoj biti pristaju;

srce uvijek jedno, isto kao loza, mlada ili kasna,

zauvijek mu zjenice za susret blistaju.

Odjeni se u odore od radosti, satkane u Žrtvi

koja održava stalne ljubavi što su, kao letve

što ih nosimo na leđima nam kao teret mrtvi,

slavni znak svih križeva kada dođu slatke žetve.

Svi su naši križevi samo jedna, Božja Muka

u kojoj se sastajemo kako nam se svidi.

Bog je uvijek ovdje, a na času umiranja nježna ruka

i u noći uskrsnuća srce ljubavnika ničeg da se stidi

zbog te sreće koja dugo čeka i sve više daje.

Ljubavnici tako žive, tako sanjaju do onog časa

kad ih svijetom ispraćaju, kad im ljubav zauvijek potraje

jer su ljubili do kraja, jer im srce za tu Slavu stasa.

09.11.2022. 06:44

Duša u Milosti

Uspješna ustrajnost put je, Majko, moj,

postojanost koja ne vidi se iz vanjštine

što je često bila progon sam i nespokoj,

a to nije pitanje nekakve vještine,

već je Milost Sina koja daždi odozgora

poput slatke padaline na mom tijelu.

Dlanovi mi brode kao podvalovlje mora,

svježi dah u duši tihoj kupa mene cijelu.

Molitva i zaziv, kao odgovor na prosidbu

Čovjeka i Boga, i tvog jedinoga Sina,

kao slatko - gorka ljubav tu se prosiplju

kakva danonoćno stiže s velikih visina.

Duša mi je topla, svijetla, ispunjena Njime

što si mi Ga predala svom snagom

kad si odabrala za me tako divno ime

što se krasi nadnaravnim blagom.

Kršćanski me naziv slavi od jedrine

u tom prostoru bez završetka.

Tu sam potpuna i čitava, a čestica cjeline

gdje se prijateljstvo dijeli poput svetka,

kao svečanost i vatromet svih boja,

kao glazba za jedinstven valcer sreće.

Zauvijek me uze da ostanem tvoja,

kao kći iz nevolja kojima se vraćat neće.

Tijelo Krista što Ga blagujem u snazi,

Krvi Jaganjčeva u kojoj si haljine bijelim,

Ti si moje ruke, moje stope i obrazi;

pratit ću Te putem cijelim,

makar kamenje je, puno trnja,

ali zato nosi moje srce u nebeske ravni.

Bijah slijepa, nesretna i krnja,

a sad sretna gledam, blažena sam kao biser slavni.

12.11.2022. 19:35

Molitva jednoga daha

Život zadržati

u jednom dahu

i ljubav zapažati

u pepelu, prahu

kao svijeće što plamte

na očigled tame.

Moždane pamte

i nisu same,

srce ih slijedi

u slatku perfekciju

što uvijek vrijedi

za svaku sekciju.

Mir zaviri u zjenu

i laki su kapci

da sad ne uvenu

trnje i lapci

što se ogledaju

na svjetlu jarkom

i kao ruže se redaju

na Križu žarkom.

Pjesma poteče,

slava za Krista

što tiho reče

da duša je čista

od krvava kaleža

s kapljama vode.

Uslijed paleža

zvijezde se rode,

a Djevica Rodilja

njeguje Kneza

sred slamnata podija

gdje razgori se veza

sa siromašićima

rumenih obraza

i svatko ih prima

jer nestaje sraza

između zemlje i raja.

Spoje se ljudi

od velika sjaja,

a zora već rudi.

I svaki dan tako,

i svake noći

tiho, polako

Isus će doći.

14.11.2022. 20:42

Blagoslov savjesti

Zla krv

koja me stavlja

u opaku žrv

da me popravlja,

ne da mira tren.

Prođe i ne,

kao ravna stijen,

da ništi sve,

sve što se gradi

trpljivo, sporo;

na trpezi gladi

da piruje skoro.

Vraća se vraća,

vrti me krugom,

hleplja se laća

jer vlada kugom.

U savjesti mjeri

nudi se Svetac

i Kralj mi vjeri

visoka leta.

Vidim Ga čista

i dobro gledam.

Na križu Mu bista

da mi se preda.

Još samo čas,

dobrote mi čest

čeznem za spas

da nestane žest,

da suza kapne

blagosti sjetne,

da tamjan hlapne

duše mi sretne.

Jedan sad pomak

i trzaj iz kruga

da rodi se Momak

zvjezdana luga

da me opere,

da me povuče.

U jaslama vjere

da slaba potuče.

17.11.2022. 11:05

Živi savez ljubavi

Gledaj kako cvate ovaj kraj!

Zar ne vidiš duše žive, a ne mrtve

koje poniješe sa sobom raj

da bi podržale tvoje žrtve?

Zar ne čuješ pjesme svih junaka

što u srcu tvome guraju te ili vuku

prema pobjedama poput ledenjaka,

kao ognjeno te sunce primaju za ruku?

Zašto suze roniš ponad neba siva

kad na poljanama raste tebi savršeni grad?

Zar ni Mudrost ne vjeruješ da je živa

čija krošnja za te neprekidno drži hlad

da ne umoriš se nikada od svoje kobi?

Zar ne vidiš ni to mnoštvo braće zbog prekrasnih dara

što ih dade Bog da ti zemlju za sebe zarobi

i osvoji tvoju ljubav usred pregolema kvara?

Izgleda sve kao da oprostio još nisi

niti Kristu, niti sebi Kalvariju što te prati,

što na ramenu ti vijekom drijema da uzvisi

ime tvoje gdje god nevjera se klati,

gdje god nađeš teretom si križeve od izdaje.

Zar ne vidiš da je ljubomorna zavist obuzela

tuđinsku tu dušu što ti gorak okus daje,

što ti nudi žuč i ocat da bi tamjan oduzela?

I zar ne znaš da te Sveti Duh tim grubim putem štiti,

neizrecivim se uzdasima zauzima za te

i za tvoju stvar, za sve bitke koje moraš izvojštiti;

i da nikad neće dati blizu onome tko hoće na te?

18.11.2022. 07:24

Put Kane

Pjesme, pisma, riječi,

nota koja sluša

Sveta Duha što je liječi,

što je zahvatila suša,

srcem želi se odraziti

iz dubina, iz visina,

skromno se izraziti

i bez velikih širina.

Dobru volju pruža

dok je Bog privlači

kao da je stari sužanj

koji ne zna što to znači.

Moli Majku zapretena,

istiniti znamen;

odora joj ispletena

i na zrnca Amen.

Majko draga, odvjetnice,

moli za nas na tom času

kada zateknu nas potjernice

da u snazi ispijemo čašu.

Vrati radost spasa,

zagovaraj nas kod Sina,

ti, Gospođo naša

kad nam dijeliš vina.

Neka pošalje nam Duha,

još i više da odškrine vrata

kad nam dijeliš kruha,

kad nam daješ sestru, brata.

Samo slovo ide,

a u duši slabosti su neke,

ali tebe lako vide

u toj vodi krsne rijeke.

Primam tvoje utjecaje

jer si na tom svijetu jaka,

najjača za naše osjećaje;

priznaje te pamet svaka.

Jednom ćemo doći

I dok za nas posreduješ,

stat ćemo pred tvoje moći

da nam lađe određuješ.

Majko mila, ti osnaži

našu slabost kao ranu

što je zagovor ublaži

i odvedi nas u Kanu.

18.11.2022. 22:10

Zraka Kristovoga svjetla

Prelijepe su tvoje ceste.

Kada me odvedeš

na te poljane od rosna sjaja,

kad podijeliš Isusove česte,

kad me Šatoru uvedeš,

konopi će moji postati bez kraja.

Ušatorit ću se, srce ostaviti,

prazne grudi šetat će mi gradom

kao da još uvijek bit ću ona ista.

Lako ću si čitav život popraviti,

ali pogledavat ću te, sretna, kradom

kako polažeš me Duši Krista.

Srce osluškivat ću ja svoje

da me vodi ljudima i ulicama,

sigurna ću biti i bez strepnji;

od svih parova bit ćemo mi dvoje

kao lađe punih mreža, a punim udicama;

slobodni od zala svih i prijetnji,

sasvim isto kao i pod Štitom sada.

Kosti moje oprema će moja biti

koja nikada se neće moći oskvrnuti.

Ti ćeš čekati me na kulama grada

da otareš suze što ih više neću liti,

zapaljenih svijeća koje nitko neće utrnuti.

Osjećaš li srce moje uzburkano

poput morskih valova za jaka vjetra,

to je iščekivanje mi obećanog časa

kad će šatorsko mi krilo biti potrgano

da na mene padne zraka Kristovoga svjetla

što će odvesti me do posljednja spasa.

19.11.2022. 21:45

Odlično vino

Uzmi moj plamičak

i pridruži me u spoj

gdje još bukti živi bitak,

ove duše blažen soj,

na tom pijesku, vrelom

kao da je sunca žar

spustio se kuglom cijelom

s ljepše strane nego gar;

jer od ognja, tako masivna,

postoji taj oblak čađi

koji guta srca pasivna.

Ne daj prići ovoj lađi

strancu ili izdajniku,

vilenjacima iz gustih šuma

koji imitiraju Ti sliku,

čovjeka miline, bistra uma.

Potom svoju otvorenu dušu

svu usmjeri putem sna

u kojemu ostvarenja pušu,

čak i ako prilika je zla.

Pričat ću Ti onu prispodobu

gdje iz Krvi voda vrije,

a iz vode osvježenje robu

da od odličnoga vina pije.

Priđi nam sa smiješkom,

vrlo tiho, raširenih ruku,

kao srce sakriveno pijeskom

što je uzvitlao slavnu Muku

da nam bude to na spas.

Progovori tada, Kriste Kralju,

je li blizu onaj obećani čas

koji privodi nas rodnom kraju.

23.11.2022. 23:50

Molitva pravednika

Grijesi duše, prošlosti i sadašnjosti,

postoje u nekim sjećanjima starim;

to je polog naše svagdašnjosti,

to su jako malo važne stvari.

Kad ishlapi ono što je uistinu važno,

značajno za ostarjele kosti,

duša ipak zna da je kajala se snažno

i da Bog joj svaki put oprosti,

daruje u svemu milosti svom stadu,

sve od Duha Krista i mladoga Božića.

Spoznaje se množe i njeguju nadu,

duše vide sve to bolje, pršti znanje žića.

Zna se ono što će važno biti

za tu osobu i vjerna stvora.

Pokajanje će se uvijek zbiti,

ispovijedanje u srcu Isusova dvora.

Uporna je molitva i puna nježnosti

ono čime stado sebe hrani,

nabrojeno dušama od vjernosti,

da se svakome produže dani

sve dok ne dođe taj divan čas

kada križ i kušnja križa stigne.

Tada stado sluša od Pastira glas

da ga vodi i u nevolji pridigne.

Mnogo može molitva pravednika,

ona postiže sve kada blagoslivlja,

kada ima bezbroj nasljednika

gdje se duša drugoj duši odaziva.

28.11.2022. 08:28

Sveti plač

Sada duša samo tinja,

još se ne zna kad će vatra suknuti

usred leda, snijega, pahuljasta inja,

kad će iznenada buknuti

jer iznutra rađa se toplina

koja kreće već od rana jutra,

još od lani kad je vladala gorčina

da isparila bi istom sutra.

Utroba oduvijek sprema svoje sjeme

što pod ledom grije se i niče

proljećima što im sveto traje vrijeme;

tako oganj u dubini mednoj kliče.

Repatica zvijezda kad nebesima ponikne,

srce moje Gabrijela traži, čeka, uvijek isto;

svaki put je jače što se na nebesa svikne.

Potrazi je meta anđeosko lice čisto

koje progovara svim pastirima u polju:

„Evo Spasitelja u tom gradu, sad se rađa!”

dok svi oni zdušno vrše Božju volju

kao što i ribara pozove Isusova lađa.

Malo potrebno je molitve i rada

da i kamen u daljini naglo pukne,

da se čuje trgovima grada

sveti plač koji u trenutku sukne

na sve strane podzemlja i svijeta.

Toga trena opna srca mnogima će puknuti,

katanci će rascvasti se poput cvijeta,

a iz duše suze ognjene će buknuti.

29.11.2022. 12:40

Duša i Božić

Duše neke dobar sporazum

dođe u tom duhu

s Božićem na slami.

Ona čuje svaki šum,

treptaj srca bliže uhu,

uzvišeni u njoj gore plami.

Okrunjena svetim ugođajem

što ga Dijete nosi,

milošću je ispunjena,

bjelosvjetskim događajem

koji ljubavlju nas sve orosi.

Tad prosvijetli kruna njena.

Tada um joj progovori

da je ovdje nadnaravno,

da se nastanio u njoj Bog.

Oko duše narod gori,

mada mnogi hode nenaravno,

mada tu je svet, božanski log.

To si Ti, moj Spasitelju,

sav taj vjerni puk,

hrabrost povjerenja.

Tvoje Tijelo, Prijatelju,

šalje kao napet luk

strijele duhovnoga osvježenja.

Slavna Dušo duše moje,

Ti mi okrepu natoči svoju

za taj štur zemaljski hod

gdje je trag od krvi Tvoje

koja pere haljine u bijelu boju

da Ti budem sveti rod.

30.11.2022. 11:01

Kapetanovo tlo

Sprema se odavno za tu dob

kada moći će okruniti tjeme;

mirisni su lovori za takvu kob,

nastali k'o vijenac za to pravo vrijeme.

Bitka uvijek nosi strogi plan,

razradu mu i strategiju,

poput imena upisana na dlan,

kao najljepšu i duboku elegiju.

Vrlo stroga organizacija,

detaljan i pažljiv obračun,

nadahnuta, bogata improvizacija,

sve je važno kao šipak pun

kada sazrijeva u svoj nutrini.

Svi junaci puni discipline,

prokušani kao anđeli svi u visini

da ni jedan san se ne raspline.

Opuštenih kapaka lako se odmara,

a još lakše žrtvu hoće

kao Kralj svih kraljeva i gospodara,

mada peče gorko voće

predanosti, ljubavi i čežnje

jer taj dan će uskrsnuća brzo stići.

Križ Mu oličenje svih junaka težnje

pratiti Ga, dočekati, još Mu bliže prići.

Pobjeđuju sve zloduhe jer znaju

da će izginuti, ali pokositi zlo.

Uvijek ispočetka junačke te borbe traju

jer se množi, rađa nebesko i vječno tlo.

01.12.2022. 00:35

Pravednički boj

Ugodna toplina struji

poput elektriciteta

koji kao vjetar huji

tračnicama bijela svijeta.

U mom krvotoku tankom

uzburkano more teče;

cirkulacija se mjeri slamkom

što je uzavrela krvca peče

i toplinom doma moga,

ogrtačem što je tako vreo

kako mogu samo vatre Boga

koji me je ispred sebe djeo

da u molitvi mi se objavi

kao da je zasluga mi neka.

Bit će grubo na mekanoj travi,

brzo će poteći svega puka rijeka.

Neće vjerna ostaviti, niti napustiti

ni na ovoj južinastoj zimi;

pustinji će vode propustiti,

zagrijati nas na vjetrometini.

Opet znam da Bog je moj,

moj Gospodin u tom ratu,

pobjednik za pravednički boj

da bi bilo jasno svakom svatu

da su Njegovi i vjetrovi, i pustinje;

i pravda, i Posljednji sud.

I primamit će i ovo naše inje

da prinese se na vatren sprud

poput vječne Zaručnice

koja spremna čeka slom

zloduha i one bludnice.

Čitav svijet će kliknuti „Shalom!”.

02.12.2022. 18:51

Milost, Kriste, molim

Milost, Gospodine, molim,

strašnu Tvoju snagu

za posebne koje volim,

za svu braću dragu.

Smilovanje, Kriste, tražim,

sve od Oca našega,

neke rane da ublažim

gdje je pravednosti stega.

Ohrabri narod što Te slijedi

i za grijehe nas ukori,

samo Tvoja riječ nam vrijedi,

a Duh Sveti s nama zbori.

Tada naše dugove otpusti,

blagoslov podijeli

da se milosrđe spusti,

da zasvijetle pravednici bijeli

na svom putu prema Kalvariji.

Podaj svoga ohrabrenja

kao što si dao majci Mariji

kad je zadobila krunu povjerenja.

Ne dopusti zlodusima

da ometaju nas u pohodu tome

jer Ti srce nas u sebi ima

kao što su naša srca vjerna Tvome.

Pobjedniče svijeta, s anđeoskom svitom

guraj i povedi narod svoj

što pred Tobom kleca, tako pitom,

ali uvijek spreman za Tvoj boj.

05.12.2022. 14:41

Službenica Gospodnja

Ruke, umorne od sjaja,

bolna koljena su klecava,

srce nahranjeno kruhom raja,

duša od miline jecava.

Zvjezdana je kruna oko čela

čak i svjetlo dana zasjenila,

a u dvoru milosrdnih, dobrih djela

prostodušnost pažnju plijenila.

Tada padne nježna riječ

Marije i Majke svake duše,

sviju svetih koji slave sveč,

da se okorjela srca sruše.

Tko god može, večerima priđe,

čitav prostor ispred nje popuni

narod žena kojima se usne stide

i puk sinova što kamen taj izruni.

„Da”, reče Bogu onaj „Da”

jer je Bezgrešna i sveta,

i dođe nam Bog i Mesija

radi spasa ova čitavoga svijeta.

A Svevišnji gleda kao Dijete

pa se smiješi svome puku

kao da su spale halje svete,

preobražen pruža svoju Muku.

I svatko Ga poznaje

u tom času sklada,

a sve tajne doznaje

kada kaže Bogu: „Da, da!”.

08.12.2022. 14:40

Čovjek uskrsnuća

Dodaj stihove mi sada, Kriste,

dok se ljubavlju i pažnjom grijem

bistrim kapljicama Tvoje vode čiste

i dok pored svetoga Raspela bdijem.

Skloni s mene tu zemaljsku buku

dok mi rima dolazi bez reda

i u sjajnom nebeskome ruhu

vodi me da slušam riječi Ti od meda.

Odričem se i svih uvreda i zloće,

zlobne šutnje, svih aluzija i podsmijeha

jer Te moje srce pozdraviti hoće

kao da sam napustila sjeme grijeha.

Daj da ispjevam tu pjesmu tešku

da za Tvoju dušu operem si srce,

da odagnam u daljine svaku grešku,

da se oslobode misli i da se ne grče.

Da u Tebi, Bože, se odmorim

od sveg nespokojstva ovih dana

i da s Tobom kratko progovorim

jer znam da Ti moja duša nije strana.

Znaš do čega mi je ponajviše stalo

i za dom Te molim ovih zadnjih dana;

nikada se nije tako dobro znalo

tako često žrtvovati silno blago Tvojih rana.

A sada se sjetih samo Tvoje ljubavi i boli,

i poželjeh s Tobom mirne razgovore

jer ja opet moram čuti koliko me voli

Čovjek uskrsnuća čije vatre meni gore.

09.12.2022. 05:38

Korita sreće

Puno si učinio i mnogo mi dao,

Vitezu mi neprekidna spasa

što se proteže u nedoglede.

Ne može mi ništa tko je zao,

duša kipti, neprekidno stasa,

blagoslivljam i sve svoje povrede.

Ne mogu se nikad nabrojati

darovi i plime, radosnice kapi

koje teku koritima sreće.

Ne bih prestati sad nastojati

udisati miomiris koji hlapi

prema srcu koje postaje sve veće.

Duša mi se proteže dubini,

neiscrpnom blagu Presvetoga Duha,

u spirali koja okreće na svjetlo.

Radosno sam dijete u pličini

koje, mada gluho, uvijek ima sluha

za tu ljubav što se ogleda i s vjetrom.

Vatrene si priredio scene

što mi umom prolijeću do neba,

Tvoj mi govor oduzima riječi.

Ti si, Kriste, izabrao mene,

znao si što Tvojoj službenici treba

i to izabranje stihove mi liječi.

Još sam veća neznalica nego ikada,

ali Ti Maestro si za ljudska srca.

Štite doma moga, postojana Stijeno,

znam da nećeš otići od mene nikada.

Duša sva od ljubavi te Tvoje grca,

već u raju bit će novo tijelo njeno.

11.12.2022. 20:29

Obećanje

Svake noći Krist me budi, slavni na daleko Bog,

kad nada mnom kao Mlado sunce sine,

a snijeg bliješti, poput milovanja svet i strog,

prinosi mi srce na naš Oltar domovine.

Svakog dana krećem kao da je prvi put

u to novo jutro, obećano puku mom,

a naš grad se privija uz Majčin skut

gdje se slavi isto obećanje za naš dom.

Velike su, snažne, Božje riječi pale

onih strašnih dana kad se vijorio rat

iznad čeljadi što nisu grube kletve znale

pa su spoznale da stigao je i taj sat

kad se nevinost udruži sa slobodom.

Bljesnule su zvijezde, silno guste,

okrunile pobjedničkim plodom

naše duše, naše suze puste.

I ružarij oko svaka srca stoljetni je rad

ove zemlje, njenih sinova i kćeri.

To se zbiva vjekovima, isto kao sad,

kada na nas idu pitome i divlje zvijeri.

Pošteno se živi, pošteno se bori

svako ime pod tim kamenom i blatom

koje rodi se da ovoj domovini gori

radi Krista čije obećanje podari ga zlatom

kakva nigdje drugdje ne može se naći.

Slabih srdaca u jakoj ljubavi i nadi,

pun će vjere ovaj narod bilo kamo zaći

da u Bogu snove i svoj dom izgradi.

Svake noći Krist me prati, na daleko slavni Bog,

kad nada mnom kao Mlado sunce sine,

a Duh bliješti, poput milovanja svet i strog

da prikaže zahvalnicu na Oltaru Domovine.

12.12.2022. 05:15

Sveto svjetlo

Ima samo jedna Stijena

i Utjeha jedna uvijek i po svud;

gdje god nađeš traga njena,

odmah će ti zapeti za grud.

Ima samo jedan Mir,

jedna Radost što se pamti,

za nju potreban je vječan pir

jer i duša svaka za tim plamti.

Rađa joj se gdje ne sanja,

kada više ne zna kako dalje,

kada prođe različita stanja,

kada Bog na putovanje šalje.

Kada Sin te Boga izabere,

kada nenadano te prozove,

a ti ne znaš gdje se stere,

kako primiti se svoje duše nove.

Tada zaboraviš svoje ime,

a Krist Isus u tvom duhu živi.

To je Mlado sunce poslije zime,

poznaje te dobro i tebi se divi.

Krećeš iz početka gdje ti srce hoće,

i sve brišeš ako ne valja ti sada.

Sjećaš se i starih želja kao zrelo voće

i tada ti raste ljubav, povjerenje, nada.

Tvoja Stijena, to je tvoja prva volja,

mada ne znaš gdje i kako, kada, što.

Srce gori, duša postaje sve bolja,

u dubini zna da uvijek isti Bog je to.

13.12.2022. 18:41

Pjesma malih ljudi

Živjela sam dane slave,

dane bitke, borbe nepravedne

kad su mudrovale lude glave,

nudile mi ruke zapovjedne.

Nisam odustala, slaveć' ono

za što uvijek treba spreman biti

i na zvuke trublji pokrenuti zvono,

Bogu svom se uvijek pokoriti.

Pobjeda je zgodna, al' još veći poraz

jer odbijam biti dio klike

što je zablatila blistav obraz

kad joj otkrile se divlje rike.

Pokunjena, gubim nadahnuće

za sve pjesme i sve igre svijeta.

Pravi junak lako pusti suze vruće

kakvih nema niti orao svog leta.

Pustiše me, ostaviše dušu nisku,

a pri tome osuda u med mi pala,

i ne marim za svu pobjedničku vrisku

jer je podigla me kada se razotkriti dala.

Pjesme malih ljudi najljepši su zvuci,

zaobilaze me divovi i zvijeri.

Mir je rajski uvijek tu, pri ruci,

iskušenja nema u poniznoj vjeri.

Srce ostaje mi na tom poligonu

da bi hrabrilo sve anđele i smjerne

i da bi pristupilo tom slavnom Zvonu

kad pozove k sebi svoje drage, svoje vjerne.

16.12.2022. 20:10

Punina mjere Kristove

Čekala sam vrijeme kratko

kad se koledari preoblače,

kada zvoncaju i viču;

kad se kvasa brašno glatko

i kada se zvijezde brzo naoblače,

kada djeca od radosti kliču.

Mjesečina kratila je dane,

a sada se snijeg pojavi

kao znak za kalendare

kada mora biti vode slane

da se ime sveto, buduće ispravi,

da se počasti podare.

Blijedo svjetlo i dan tmine.

Prestat će mi skoro ugođaja

što ga uživam za sada.

I kada ta svečanost mi mine,

sjetit ću se srčanoga porođaja

mlada Boga ova grada.

Nije donio mi sa nebesa stvari,

nije donio mi izvanrednu klimu,

a niti obitelj nije časkom dao

već je pripazio da mi srce ne pokvari,

da izvrši obećanja, da obnovi rimu,

sve u tonu da mi ništa nije žao.

Bez Njega ta ugođaja ne bi bilo,

davno stvorio je običaje puka

da to svoje proslave krštenje

kad je sišao u Marijino krilo,

kad Ga vodila je Oca nebeskoga ruka,

dobra volja, milost, oproštenje.

Hvala svima koji su me kleli

Imenom od zlata i od svile

mjesto da me Istinom pogube.

Hvala svima što su sijali i želi

da bi svečanosti tople bile,

hvala svima što me istinito ljube.

Poganske su moje usne bile,

ali srce otvoreno čežnjom,

poput grotla ispod leda vruće.

Kad prepozna svoje drage, svoje mile,

to su oni s istom težnjom

da od Krista steknu uskrsnuće,

tada otvara se obraćenje svakom.

To je ono kada duša gleda vjerom,

koja oduvijek je žedna nektara i vina

i da može biti mlada, činiti se lakom,

vidi Oca što uzvraća obilatom mjerom,

a sve preko Marije i nebeskoga Sina.

19.12.2022. 17:05

Dlanovi nevine snage

Evo, nadilazim

što su mi dali,

Jaslama prilazim

gdje snovi su pali

o vječnome sudu

nad mojim jadom,

da proljeća budu,

da ne sanjam kradom.

Iz prošlosti stižem,

pa iz početka

sandale Ti dosižem

radi poretka.

Nije ni bitna

želja moja,

na rubu svitka

volja je Tvoja.

Pokaži još stazu

protiv zapreka

i svoju oazu

gdje izvire rijeka

koja pokrštava

i loše misli

moje poništava,

da grijesi bi prišli

do Tvojih dlanova

nevine snage,

do Tvojih planova

za vjerne i drage.

Sluga beskoristan

pomno Te sluša,

očekuje stan,

a pustinjska suša

prevladava često.

Činim premalo,

prazno mi mjesto

gdje srce je stalo.

Sve je to kušnja,

Bogu hvala,

teška i sušna

k'o prazna uvala.

Nauči me ovo,

pokaži mi sve,

nauči me ono,

ostvaruj mi sne;

to proći neće

u srcu mome,

u svijesti sreće,

u hramu Tvome.

Plod se vraća

iz prošlosti davne

i noć je kraća,

a staze mi ravne.

Ti si me, Kriste,

oslobodio sad,

u kosti iste

donio sklad.

Sačuvaj, zadrži

u tome me času,

dođi do srži

općemu spasu,

za Tobom hodim

kako znam,

i sve duše vodim

kao kroz san.

I nije raj

onome tko ljubi,

ali jadan je zmaj

kad se izgubi.

21.12.2022. 19:52

Straža na mom dlanu

Nisam uvjerena po pitanju svome

da ćeš spasiti me, Kriste,

u posljednjem času.

Jer što ako verige se moje slome,

ako se okrenu moje ruke čiste,

ako padnem vlastitome spasu?

Svakog dana molim za sve duše

da ih se spomeneš

i da ih prigrliš sve do kraja,

čak i mrzitelje što me ruše;

da ih barem opomeneš,

da ih staviš barem na margine raja.

Sada sigurna sam, kao uvijek,

al' me časak onaj straši

da za mene još se ne zna

hoće li ustrajnost popuniti ovaj tijek,

hoće li se paliti lampaši

kada moja duša nestane sva.

Navodim to jer mi sve dokazuje,

i da pakla ima, i da ima spasa,

da se ništa ne zna u Tvom planu

koji ispunja se kao što se kazuje;

Ti si Ljubav svakog našeg časa,

Ti si, Kriste, Straža na mom dlanu.

Najveći mi dokaz Tvojega života

upravo dinamika je usred svijeta,

neizvjesnost, ali pouzdanje.

Ti si Ratnik nebeskih divota,

Ti si Mač od riječi što je razapeta,

Ti si moje duše čvrsto Zdanje.

27.11.2020. 14:00

Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23 

Tebi za ljubav

Ne zbori večeras o tome svemiru,

znam da Bog nam je Spasitelja poslao dolje

i da ću se pustiti svetome nemiru

već sutra, kad iziđem na krvavo polje

koje smo svojom zemljom zvali,

svojim početkom i mjestom rođenja

na svijetu u koji su anđeli pali

radi svekolikoga oslobođenja.

Pusti me danas biti na samo

jer već snage su moje tako labave

i teško se vraćam tu gdje sve imamo,

podno Križa, na jasle hrapave.

I sve mi se čini da neću stići,

već neko su vrijeme nebeski znaci

tako učestali da morat ću sići,

stati gdje rijetki su svjetlosni zraci.

Znaš da me vode gdje ja ne želim,

i ja sam to uvijek nekako slutila

jer ime je moje da ga podijelim

ili da zaboravim što sam oćutila

kad mi je Bog otvorio vidike

i moždane izlio u stanje šoka,

otkrio značaj svete simbolike,

pomazao darom svojega boka.

Sada je svejedno, i to već dugo,

što ću odlučiti i što ću htjeti

jer za me ne postoji ono drugo,

i već sam obvikla plodove žeti.

Pusti taj oganj tiho da tinja,

da se ugrije malo ta suha klada

što je glodavcim’ prosula svoga trinja;

nek se razbukti ta duhovna zgrada

u svojoj dubini najveće ljepote;

samo da sjetim se skrivene moći

kojom me pojiš, Kriste, Živote,

barem te jedne jedine noći.

24.12.2016. 07:20

Novo ime

Prenesi me u krilo svoje, Gospodine,

ma kako to izgledalo u očima svijeta

koji me na kraju uvijek za ime pita.

Opet, i opet u tajanstvu porodi me,

dalje od ovoga nesretnog spleta

gdje jedan umire, a drugi životu hita.

Ne daj mi umu riječi izustiti

jer one su zamka i presuda smrtna

od koje ostajem uvijek u istom krugu.

Udostoj se, Isuse, ponovo spustiti

do dna mojega korita mutna,

skini mi s očiju ljuske i kugu.

Ja sam bez imena, bar ime mi daj,

kod mene nema mjesta za krov,

niti mi oganj negdje se drži.

Jezik mi blato, a stope mi raj

i nije mi dobar ni čamac, ni rov;

u tami Te tražim, a svjetlo me prži.

Moje porijeklo je tako smiješno,

tišina, simboli i malo topline,

nebrižna djeca, siromašni starci;

istina divlja, poganstvo neuspješno,

slavne žene i sinovi tmine,

a onda bezbrojni moji žrtveni jarci.

Djevica Majka me jedina puti

i uvijek u pustinji za njom zalutam,

jer drvlje križeva puni tu prečistu stazu

i, dok se ja spotičem, rađa i šuti

da ne bih propala, da se ne sputam

kako bih prije sretno pronašla oazu.

U Majčinom Te srcu često susrećem,

ali mi nikada neće dati piti te čaše,

znam da ne bi to bila Tvoja volja.

I tko sam ja da u pustinju krećem?

Kada bih tamo susrela očeve naše,

bila bih sigurna, bila bih bolja.

Ti me, Nebeski Oče, uzmi u krilo,

Ti me prenesi, bez imena prihvati;

prijelomno nekako opće je doba

kad ne zna se kako je uvijek bilo.

Ime mi daj, Sina mi svoga vrati,

oslobodi gluha i slijepa roba.

25.12.2016. 04:22

Obnovitelj svijeta

Odavno Te, Kriste, za ljubav ne prosim

jer Ti me uze i dade mi veliki mir

što ga uvijek i na dnu srca nosim,

jer poznam si ime kroz vječni pir.

I novo mi ruho još netaknuto stoji

na najboljem putu da ga odjenem,

i duša mi slatke godine broji

u ovom svijetu dok ne uvenem,

dok ne postanem još malo zrela

za novi život i čovjeka nova.

Samo sam to Te molila, htjela:

kraljevstvo Tvoje za vremena ova.

Dio sam zbora, čestica zlatna

i Tebi vrijedna više no prije

jer Ti si oduvijek sa svoga platna

dozivao ono što prijetvorno nije;

Ti srce mi stavi u svetinje svoje.

Sad iznova gledam na noći davne,

na tamu i svjetlo što crne je boje,

podloga sveta za puteve ravne.

Židovski Kralju, Ti, Bože silni,

Ti svijetliš zemljom za puk taj umoran,

obnavljaš vjeru i glas Tvoj umilni

redovno doziva, kao ljubav uporan,

I opet, iznova, za mene se rodi

da vodiš me dalje na skrivenoj cesti,

da vidim Ti stope što ih pohodi

narod i svaki tko nema što jesti.

Hrano neprocjenjiva, duhovno piće,

dopusti mi hvalu svih poetesa

i svetoga puka što dijeli to iće,

čudesne čestice Tvojih nebesa.

25.12.2022. 06:05