KORACIMA DUHA

 

24.KORACIMA DUHA

poezija

Kazalo:

Koracima Duha

Pečat dara Duha Svetoga

Ljubav i Riječ

Jedrenjak

U mom snu

Lista kormilara

Ime koje struji

Nagrada

Zvjeszdani ples

Poziv iz raja

Uska vrata raja

Dobro jutro, Pravdo

Egzotična aleja savršenstva

Moja Marija

Svjetlo Kristovo

Tvoj narod od soli

Rasparano srce

Vječno biserje

Molitelj

Pjesma zaručnice

Anđeoske lijehe

Poljubac

Yeshua

Život neizmjerne milosti

Tonske vježbe

Misija

Stečevina Milosti

Prljavi blues

Trenutak boli

Duša Tatina

Tišina

Nazarećanka

Danima kivnim

Lice novog dana

Tvoja molitva

Još te uvijek sanjam

Nebo

Zjenice dubine

O sebi

Molitve nove

Sjena i snovi

Šator

Ljubavna geografija

Raduj se

Kobni sprudi

Nebeska Struna

Kristov plan

Križ časti

Savršeni par

Ljubav vječnog žara

Sjajni prinos

Uspon

Pustinjsko vino

Trenutak boli

Kočija Ljubavi

Molitva nad svijetom

Sveto Svjetlo

Snaga Duše Kristove

Nacrt ispovijedi

Mutna rijeka

Nada sluge, nada Boga

Darovano vrijeme

Božanski vrtovi

Pod okriljem noći

Duhovno osvajanje

Mariji iz Magdale

Pjesma ljubavi

67

Koracima Duha

Puštam, Kriste, da me potičeš,

da me vučeš i privlačiš.

Kroz mene mi želja protiče

da me čvrsto držiš, za sebe zakvačiš

jer ja nisam toliko u Tvome Duhu

koliko u srcu mome prebivaš oduvijek.

Predajem se i u srcu, a i umu, i u sluhu

što ga dobih i od Oca, i od Majke kao lijek.

Ti si moja Ljubav i moj Zaručnik,

dovoljno Ti bilo jedno zrno, moja vjera

za koju Ti riječ mi najbolji je naučnik.

Odanost je moja da u Tebe smjera.

Ti ćeš me izvući kao što to običavaš

u toj svagdašnjici moje večeri

kada pjevam ili molim ono čime poučavaš

ovo srce i taj um što su urezani teseri.

Odanošću se opskrbim, ona mi je probojna,

da u biti Tvoga srca sebe nađem

i da spoznam svoja putovanja brojna

za koja mi Ti načiniš i istesaš lađe.

A kada mi odgovaraš i kada mi savjetuješ,

osjećam se jedinom i najboljom na svijetu.

Pokraj svih tih svetih duša Ti i mene čuješ,

a primao me ne bi da ja nemam potku svetu.

Krunica je pokraj mene i na dlanovima mojim,

kamenčići se vrte oko križića od olova.

Majčina je sličica u njedrima Tvojim,

a ja upletena oko posloženih svih nebeskih stolova.

29.01.2022. 20:06

Pečat dara Duha Svetoga

Ako ništa dugo, barem istini sam težila,
onako kako može duša iskrena i prosta.
Definicija se istine u srcu mom uvriježila,
ona proizlazi kao plod mi molitve i posta.

Svaka duša već ni sluha nema za istinu
koji gubi se u ponorima opće lijenosti,               
bezbolnome neprimjetnom prijelazu ka činu
koji nastaje u prevelikoj obijesti,

to je čin nečinjenja i utrnuća, i pasivnosti
koja sve prihvaća nekritički i upija,
sve što nudi ovaj svijet na pladnju nasilnosti
koja neprimjetno oko duše svoje krake svija.

Definicija istine uopće nije popularna,
nije ni primamljiva, niti slatko začinjena.
Kad je tvrdnja s Božjom voljom podudarna,
tad je istinita, to je hrabrost nehinjena.

Ako ništa drugo, barem sam se često pokajala
jer sam uvidjela sve svoje neznanje;
stoga iskrenost je češće kod mene potrajala,
razbila mi sve koncepcije i sanje.

Da mi nisi, Kriste, svoga Duha čudom dao,
ništa Tvoja žrtva meni ne bi značila,
bila bi apstraktna, to si uvijek čekao i znao
sve dok nisam se za Tvoju riječ zakvačila.

Riječi svoje velikom si Žrtvom zapečatio
koju ja sam često u životu objedovala.
Radi moje iskrenosti Ti si vječno propatio,
zbog ta pečata sam samo Tebi povjerovala.
15.05.2016. 07:09

Ljubav i Riječ

Ljubav od Boga, Gospodina,

riječ Mu što se srcem širi

što mi caruje u grudima i tijelu,

s Njim je meni točka dodirna

jer u Kristu milosrđe miri

i u svakom mome dijelu;

svaka čestica je moja Božji rod.

I sve moje emocije, osjećaji,

moja djela, i moj um i misao

na Drvu života jedan poseban su god.

I svi moji svakodnevni ispraćaji

u Bogu su dobili smisao.

Riječ u srcu, ljubav Kristova i riječ

koja pada u me poput čiste rose,

isto su i jedno, jedinstvena cjelina,

posveta i nježnost, med i mliječ.

U životu i u mrtvljenju me nose,

vode duh moj put visina.

Kriste, Gospodaru, pjesmo moja,

moja dušo, moja boli, srećo,

i moj dragi što u Tebi živi,

i taj narod što mu nema broja

svijetle Tvojom riječi kao svijećom

usred moga srca što se Tebi divi.

Dođi, Kristov Sveti Duše,

moj početku, moja vječna baštino,

da Te čuje svaki djelić mene;

da mi zaziv nikad nema suše,

da me krijepi od te Loze vino,

da u duši, duhu i na tijelu nemam sjene.

20.05.2021. 09:06

Jedrenjak

Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,

jedrilice tu, a jedrenjake ondje;

ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,

svaka ima što nalazi ovdje.

Lađa moja nije uvijek ona ista

kojom krenula sam ka pučini smjerom,

koja prati Tebe, najmilijega Krista,

s puno nade i s velikom vjerom.

Krenem tako kao jedrilica mala,

a veliki vali nastanu poda mnom,

sruče se na lađu koja ne bi stala

niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.

Pretvaram se u veslača, galijota,

nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,

kolika je muka i koliko ledenoga pota

obuzima moje ruke iznad rupe crne.

Kad oluja prođe, gledam gore,

gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,

toliko su snažna da ne vidim more,

samo vidim da si ponio me do pučine.

27,04,2019. 10:25

U mom snu

U mom snu život me je izbjegavao,
tamo iskala sam da mi moje dronjke daju,
da mi vrate što su zadržali dok im život spavao,
da mi vrata zatvorena, tiha otvaraju.

U mom snu su darovali meni prnju
koju već odavno baciše u otpad,
da ne zaboravim svoju ljubav krnju,
da mi olakšaju dolazeći pad.

U mom snu ta odora me nosi,
život hodi pokraj mene
dok su ruke prazne, a tabani bosi;
naokolo nestaju polako sjene,

a iz mirisnoga Neba plamti stijena.
Vrh joj oštar i jako je strma,
nikakva je ne ometa mijena,
put joj uzak iznad grma;

tamo gledam, evo, sad sam tu,
od mene još samo težnja osta.
Ti si, Bože, bio u mom snu,
a moj san od Tebe posta.
‎24. ‎kolovoza ‎2018. 07:05:18

Lista kormilara

Kada ovu čvrstu lađu

ostavim bez kormilara,

i vjetrove da se snađu,

da ponesu sukno od vikara

pa da bace svu tu užad

da bi čun taj odjedrio

gdje se muti zelenkasti žad

što ga kamen iznjedrio,

neće više znati za moj kod

niti kamen, niti more sinje,

neće više biti spor moj hod.

Pa nek ostane i samo inje,

ja ću s Tobom zaploviti

oblacima što se raspadaju,

lađu jedrima ću prepoviti

poput stihova što propadaju.

Nešto mislim da mi žao nije,

već odavno samo pratim zvijezde,

gdje li koje trepću gdje se vjetar svije

il' na vjetru poput noći jezde.

Zapela sam čvrsto za taj stih,

a ne znači da je obavezan

već je samo povjetarac tih,

znak slobode, ali trijezan.

Nije da ja vrijeme tratim,

dugačka je moja lista,

al' ne gledam da se vratim

već da spoznam Tebe, Krista.

30.01.2022. 16:05

Ime koje struji

Zvukovi i valovi od glasa

i od zvona zov me budi

da iziđem iz ta snena krasa.

Noćas bdijem, dobri ljudi.

Ako misli određenih nema,

riječ se neće oblikovati

i sunce se zapadu sprema

jer se zboru neće očitovati,

jer sam nestala u snove.

Tvoja riječ je, Kriste, moje uho

po kojemu valovi mi plove

u to zimsko doba gluho.

Ni tišina nije ravna

nijemosti u mojoj glavi.

Ljubav sva je jednostavna,

od nje se i muk uspravi.

U Tebi nalazim svoje ime

i za njega postoji i pismo,

čak mu nalazim i rime,

ali nikome ga rekli nismo

jer bi bilo tako nemoguće

bilo kome da ga čuje, shvati.

Ne pomažu ni vještine pjevajuće.

To se moje ime uvijek Tebi vrati,

noćas to mi pada sve to teže,

što me više vuku snovi ili mašta

koja preko svih mogućnosti mi seže,

a Tvoja mi ljubav sve oprašta.

Evo, tu sam kao dvije golubice

što su jučer našle spas ma vrhu

jer i ja Te hvalim kao gradske ptice

što nalaze svoje mjesto i njegovu svrhu.

Blagoslovi moju nadu i nauči mene

zašto srce tuče kao da je Sudnji dan.

Sakriveni plod mi moje riječi vene

kao da su misli ušle već u san.

Te mi riječi imena su nečitke,

ali dobro čujem da valovi struje

poput vode pitke, kao čestitke,

i u mome uhu milozvučno bruje.

30.01.2022. 22:24

Nagrada

Svime što u Tebi dobro pronalazim

i što iziđe iz srca moga sjetna,

nadogradnju Tvoju, Bože, snažim

jer Ti meni hoćeš da sam sretna

da bi mogao me načiniti bližom.

Mnoga si vremena ostavio za me

da se mijenjam savršenim nizom

i da se primaknem iz te crne tame

k milosrđu Tvome što me jedva čeka

i za sveti mi boljitak radi.

Tvoja je ustrajnost kao bistra rijeka

koja umiva mi srce da ga obilno nagradi.

Što se više trzam da bih proplivala,

to mi kušnje sve finije šalje

preko svojih struja i nemirnih vala

da do ušća stignem i još dalje,

u to preduboko more izobilja Duha.

Dovoljno je da pretrpim puno manje

nego što je Tebi, Kriste, bila Muka,

da u kušnjama ja zadobijem znanje

što me diže visom poput orlovih mi krila.

Kako divni su vidici, krasni!

Kao da sam Tebe, Uskrsnuće zagrlila,

život moj i moje srce tako su mi časni!

Tko Te ne bi primio u odaje proste

kad mu Tvoja ljubav pokuca na vrata!

I tko ne bi zvao ptice da se goste

i sve siromahe što im takva sreća nepoznata?

31.01.2022. 06:59

Zvjezdani ples

Dadoše ti ime vjerno, ime sveto,
šutjela si mirom nepokornim
kojega dozivaše svi za te, eto,
da ih čuješ srcem nepobolnim,

da ih dlanovima nježnim blažiš.
Tapkala si naokolo anđeoskim noćima,
svi su znali da ih čuvaš, da ih tražiš.
Nitko ne ču kako kušnja tebe otima

i koliko je bilo potrebno ti snage
u milosti Boga čija bijaše ti ruka.
Mislili su dao ti je oči vjerne, blage,
a ti samo gledala si trista muka.

Predala si svoje force, sva se istrošila,
meni jasnu lekciju si jednu pružila,
a znam da me nikad nisi tetošila;
još se uvijek nisam s tobom ja razdužila.

Mama moja, zvijezdo moja sjajna,
od tvojih sam djela živjela u sjeni,
sigurna od svega. Kakva tajna!
Kad sam propadala, utjeha si bila meni.

Znam da svijetliš i da ti se dive,
onaj vrag mi uspomenu tvoju krade
jer si jarka svima, jer su ruke tvoje žive
kojima ti snagu mome srcu dade.

Još i danas ne bi stala njegovati ljude
da te Bog ne prekide u milosrdnom letu.
Kad se tebe sjetim, sve se istom zbude,
tvoj mi savjet lađa sigurna na svijetu.
‎23. ‎siječnja ‎2019. 05:52:17

Poziv iz raja

Jer si mi rekao, Kriste, istinu o meni,

da su ljudi grešni, da teže za Duhom,

moja se ljubav za Tebe sjemeni,

duša mi čezne za svetim Kruhom.

Jer si mi dao sebe, jer me posvećuješ

i daješ da moja budućnost cvate,

ja predajem grijehe da ih osvećuješ,

da cvijetu mi vjere umnažaš late.

Jer si načinio narod po svome liku

da pravednost ljudska sva se ne krivi,

ja postajem čovjek na Tvoju sliku

da za mene zakon Tvoj oživi.

Jer se nastani kod mene kako obeća

i dade mi savjet za priliku svaku,

ja Ti se radujem jer duša osjeća

i srce mi saznaje istinu jaku.

Jer Ti si bio u mom životu Prvi

i dade božanstvo i ruku mira,

ja živim zbog Tvoje žrtve u krvi,

da slušam Tvoj poziv dobra Pastira.

12.05.2019. 04:23

Uska vrata raja

Drugačija za planirani bijeg

na pašnjake od slavna Iskona,

ostavljam svoj poderani stijeg

ludim djevicama Eshatona

što su načinile lijepe oprave

kao da je svaka osobno Madona;

sigurne u svoje duše prave,

nikad ne silaze sa svog slavnog trona.

Spasiti je meni ovu dušu,

hraniti je milosrđem i askezom

što uhvati mene i za gušu,

zarobi me, zapetlja me svojim vezom.

Nije da za spasenje se bojim,

strah me Boga pokornoga,

stid me da u dronjcima me mojim

On dočeka gore i od magareta svoga

pa da pripravljene haljine od pređa,

što na mene čekaju u raju,

postavi na moja nepokretna leđa

što se nisu dala u zemaljskom kraju.

Hoću biti zrela sjemenka za plod,

želim odletjeti kao leptir laki

jer bi moje ropstvo donosilo vječan rod,

jer bi moja duša, koja pozna lanac svaki,

ljubavlju se istakla pred apostolskim vijećem,

mada nitko ne bi vjerovao to.

Ne laskaju oni što ih tu susrećem,

meni prilazi i laska samo zlo.

Aleluja, velim, u slobodu želim doći.

Neću je zaslužiti, ali ću je izmoliti

od svog Oca koji veliki je vlasnik moći.

Neću stati, nikada se neću izmoriti.

21.01.2022. 15:41

Dobro jutro, Pravdo

Čvrsto, tvrdo srce kad se budi,

snage pregoleme od božanske noći,

lako tada u krivinama zabludi,

prevari se od sve svoje prevelike moći.

Snaga koju daješ, Kriste, nije već odavde,

život živ i nepristran prema svemu što susreće.

Istina je, u tom srcu i na zemlji ima pravde

koja veća je od obične zemaljske sreće.

Snažne noći koje žude Krista, jutra jedra

što nebeskom snagom se utaže,

nosite moj pozdrav da bi zemlja bila vedra,

nevidljiva milost i božansko da ju snaže.

Ludo Božje, mudrije od svih zemaljskih ljudi

i slabosti Božja, jača od najjačeg diva,

moćnike od svijeta molitvom probudi,

pravdom svojom sad načini srca živa.

28.04.2019. 07:45

Egzotična aleja savršenstva

Strah me neizvjesnosti probudi

da me zagrljajem Tvojim sad osvijesti.

Bilo je to kao da mi srce ludi,

kao da se nećemo nikad više sresti.

Postim, Duše, sad od mojih sanja

jer sad, eto, put mi savršenstva se otvara

kao vrtovi od ruža gdje se duša klanja

i drugačiji mi život sada stvara.

Voljela sam oskudno Te svojim strahom,

snažno povjerenje još se uvijek ne ogleda

svakog trena postojanja Tvojim dahom,

ali duša ipak nađe gredicu mi savršenog reda,

tu egzotičnu aleju podno mladoga brezika

kojom oprezno koračam poput smetenjaka

što po prvi put se sjeti da je Tvoja slika,

da je Tvoje remek – djelo od velika domaha.

Priznajem Ti, Duše, potpuno me prožima

rezonantna vjera, zajedništvo naše snage,

kao sunce jesenje u zrelim grozdovima

pa sve slušam, gutam Tvoje riječi blage,

u svom divljenju još ostajem u nadi.

Niti jedna moja riječ ne vrijedi

da se u tim vrtovima sva posadi,

i da tu divotu ravnopravno slijedi.

Grube još su ove moje ruke,

mada sve mi cvate i sve Tebi živi.

Nema ovoj duši miomirisne te luke

što bi bila ravna da se srce tako divi.

01.02.2022. 01:42

Moja Marija

Ledeni se vjetar spušta niz ramena,
na uhu mi svira slavna lijepa melodija,
osvježenje klizi preko pramena,
kakva sreća i užitak, istinska rapsodija.

Političke su vijesti vrlo zanimljive,
a prognoze vremena su sjajne,
zvijezde su i dalje zadivljive,
u tome i nema neke tajne.

Lučica se pali za Mariju moju
jer je ona uvijek tu kad treba;
i tada kad molitva još nema boju,
Marija je ovdje, moj komadić neba.

To je stoga što me uvijek pozdravlja
kad već plamen svijeće počinje se gasiti,
često me tek u tom času uspješno zaustavlja
kad poželim svijet vrlo hitno spasiti.

Sad se uvijek u toj radnji sjetim nje,
mada nemam odmah određenih misli;
ova svijeća vjeran znak je moje Marije,
u nju su se njeni dojmovi o meni stisli.

Kad misao krene, molitva još nespretna,
ona prvo kreće s brda, s dola,
ali duša tad već postaje mi vrlo sretna,
Marija prilazi, kraljica je stola

i to dovoljno je da se sva saberem.
Kruna joj se sastoji od mnogo križeva
što ih gledam duhom i očima berem
kao trunčice od iskričavih žiževa

da provjerim nadnaravna svojstva.
Srce se formira, plameno i tamno,
oko njega bukti sjena Presvetoga Trojstva,
privlači mi dušu jako i zamamno.

U tom plamenu se vjera širi
i, što dulje molim, to se više miče,
a meni se to Djetešce sve to više mili;
znam da trpi i sve jače viče,

daleko se diže sjaj, zrakama se mjeri;
naokolo mrak, plamen nema sjene.
Kao otkucaj od Boga bilo mi treperi,
a duh Moliteljice me vodi u prostore njene.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 23:50:56

Svjetlo Kristovo

Svjetlo su mi, Bože, riječi Tvoje,

prispodobe što ih daješ svakom stvoru,

djela što ih činiš snagom duše svoje;

slatko je prebivati u Tvome dvoru.

Knjiga sveta od života za mene je tajna

iza koje me dozivaš otvoriti vrata.

Ništa ne znam, niti odakle ta svjetlost sjajna

što raspršuje se gradovima mira, područjima rata.

Tko te sjajne zvijezde sanja, njemu nema spasa,

a kome se smrklo, taj Ti prati od svjetlosti trag.

Na tom svjetlu ne vidi se niti odora, ni rasa

već se čuje čovjek što je tražilac Ti drag.

Kada netko Te doziva, mrklim mrakom hoda

gdje ne vidi i ne čuje, ali dolazi u raj.

Čovjeku što druge ljude zemljom naokolo voda

oduzimaš bitak svoj, svoje slave sjaj.

Da ponesem svoje svjetlo što ga svatko dobi,

gasilo bi, trnulo bi bez prestanka blaga.

Sve što jesam nestaje mi, kao prah se drobi,

sve što čeznem dovodi me blizu Tvoga praga.

U mojim dubinama Ti stanuješ i bivaš

pa me podučavaš da o sebi ne brinem.

Gdje ću biti i kamo ću poći, nikada na biraš,

sve dok Te ne zovem; tad u Tebi sinem.

Ti me obasjavaš sasvim nekako iznutra,

tamo gdje mi srce čuva duše što ih ljubi.

Znam da su u Tebi svakog dana, svakog jutra

jer Tvoje se svjetlo nikad sasvim ne izgubi.

01.02.2022. 22:26

Tvoj narod od soli

Svijeće me žare,

to kasni su sati.

Puštaju žmare

da bih se dati.

Slavim. Slavim Tebe

u sebi, u srži svojoj

kao što Ti predaješ sebe

toj ispraznosti mojoj.

Ima li ljubavi jače,

ima li riječi ili znaka

za život što plače,

za grijehe predaka?

Osvijesti me svojim Križem

i, molim Te, pusti da učim

jer svojim Te savjesnim grižem

doista ljubim i malo mučim.

Svojim Te žalom

duboko dotičem

naravi palom

koje se odričem.

Ovo Te sitno biće

časkom tek imati hoće

jer moje si Iće

za poetske teškoće.

A Ti, Čovjekom posta

da bolje me znaš,

mada nema me dosta

tamo gdje prebivaš,

u nevolji, jadu.

I suzu mi čitaš,

u mirisnom kadu

za ljubav me pitaš.

O, daj, Kriste, susret produži

jer jako mi treba,

i noć se oduži

bez kraljevstva neba

gdje nema ni suza,

ni groba, ni tame.

Bez tih ljestvi i uza

tu magle su same.

Sad udišu grudi,

tijelo se gubi

i nestaju sudi,

i samo se ljubi.

Kraljeva dvoranka

kao jedinica kći

iz velika dalja, iz postanka

gdje stvaranje vri,

blaga je, Rabbi,

poput lahora bridi,

a riječ joj slabi

na visokoj hridi

pa ostaje šutnja

što ne vlada često

dok Anđelova lutnja

odaje presveto mjesto.

I prolazi vrijeme,

a stvari su iste,

al' božansko sjeme

vodi me, Kriste.

O Tvojoj ljepoti,

Milosti tajna,

ovise životi

i ljubav sjajna.

I radost, i snaga

su besplatna viza

da duša Te draga

doživi izbliza.

A moja je ljudska bijeda

sred krvava maslinika

tako mala i blijeda

da ružna je slika.

Ti ljubavi daješ

da budem Ti kap,

mene prepoznaješ

kao zemaljski hlap.

Ljubim Te loše,

ljubim Te smjelo

i usne tetoše

sveto Ti čelo.

Tjeskoba silna

jednom će proći,

molitva umilna

k Tebi će doći,

to sigurno znaš,

da l' Anđeo rekne,

jer svijet sad osvajaš

da narod svoj stekneš.

To nam je čežnja, zar ne?

Pogledaj samo,

Ti plaćaš za sve

i nemaš kamo.

Hvala za suze i boli,

to dostojanstvo mi daje.

Tvoj narod od soli

uvijek Te prati, uvijek se kaje.

02.02.2022. 23:12

Rasparano srce

Utihnula pjesma moja, moje zlato.

Moja ljubav tugu sad odijeva

jer ja znam te pojave i Pismo.

Mnogima je draže ono toplo blato

nego Istina što grmi, sijeva.

Zajedno mi nikad bili nismo.

Mnogo braće i sestara, djeca, starci,

a još uvijek malo proroka i svećenika;

svi smo kraljice i kraljevi bez kruna.

Samo ponekad prostruje sveti žmarci

koji putuju od vjernika do vjernika

i sve rjeđe zatreperi ta zemaljska struna

bez koje ni s Bogom nema sklada.

Bolesnici mnogi ne znaju do Lijeka,

On se udaljava i sve više, i sve brže.

Mnogi nisu vitezovi molitvena rada,

još im uvijek nude samo mlijeka

mjesto čvrste hrane koju mrze.

Bolest, glad i kuga sve će to poharati,

svi će nestati u sirotinjskom dvoru

pa se čuditi što sve Ljubav može,

ali niti tada neće srca si rasparati,

robovi će biti nevjerničkom koru;

neće spoznati Te, Istino, moj Bože.

Ni statistika, ni mobiteli neće znati

zašto, kako događaju se apsurdi,

a i nitko ne sluša, i ne gleda sve divote

koje cvatu, koje zriju da bi sjati,

sve za slavu Tvoju i Tvoj govor tvrdi,

Kriste moj, Ljepoto moja, moj Živote!

01.04.2020. 14:37

Vječno biserje

Kad se jednom tvoje drage ruke

od svih blagoslova, molitvi saberu,

kad proslijediš nekome to svjetlo Muke

i kada te neke druge ruke izaberu,

nemoj dopustiti da te uzaludno traže

već približi tome srcu ljubav Majke

da mu pjesme tvoje postanu najdraže,

da se sjeti da se našlo usred bajke

što se uvijek prepričati može

nekom svome, nekom dragom biću.

Molim Te, o, molim, dragi Bože,

Ti privedi one žedne usne rajskom piću,

neka Te požele barem malo kao ja

što sam uvijek čeznula za Tvojim izvorima,

neka nađu plamen ona ista odsjaja,

nek Te čuju u svim svojim izborima.

Predaj sinu svome usamljenu dušu

da je mogne Tvojim riječima napajati

i da natopi je i potopi strašnu sušu

kako ona ne bi nikad mogla zdvajati,

kako ljubila bi, sretna, puno više,

puno jače neka gori, poput panja stara;

neka za Tvog plemenita sina diše,

neka se u njedrima od ljubavi odmara.

Lijepo li je ostaviti baštinu od Boga

na tom kamenju od jake želje i od nade,

sačuvati sve od blaga i života svoga

da ga neka tuđa duša ne ukrade.

02.02.2022. 09:37

Molitelj

Svaki jedan koji moli

Jedinoga Boga, Svevišnjega,

odgovore svoje zna.

Istina je Ljubav koja ljubi, voli

čak i kad je mrze povrh svega.

Ona vječni život tka.

Nije važno znaš li govoriti

već je važno čovjekom se zvati

što ga Ljubav obasipa.

Ljepše kiša će ti romoriti

nego onaj koji želi znati

koliko je kuna vrijedna lipa.

Nije čovjek ako ne prihvati

srcem svojim onu višu Volju

od koje su nastala sva prava.

I tek tada Ljubav ga zahvati,

i tek tada zna za Zemlju bolju.

Rumena je, nije plava,

kao Krv što kaplje na nju

i od ljubljenoga Čela stvara

visinske trenutke vjere.

Takvoga te ljubi noću, danju,

i u tebi se odmara

kao Dijete koje nema mjere.

Riječ je Boga koja tvoje riječi traži,

molitvu ti mednu za to sveto Uho;

ona jedini je način postojanja,

a sve drugo Krista da osnaži

da te ljubi u to vrijeme gluho

kada držiš prevelika odstojanja.

Zato pjevam jer mi pjeva On,

jer mi Nebo šalje moje ptice

koje sve su ovdje da mi služe,

a ja njima predajem svoj tron

samo zato da Ga molim nemilice,

makar prašini mi srce puže.

Duše Sveti, Ljubavi i Pravednosti,

s Tobom idem na kraj ova svijeta.

Slušaj, molim, pjesmu svoga puka,

makar nije ugodna u svojoj predanosti.

Nek me nose ptice dalekoga leta

sve do Tvojih otvorenih luka.

02.03.2021. 10:39

Pjesma zaručnice

Često dođe srcu mi pa traži

neki stih od značaja i snažan,

neki koji svaku suzu blaži.

Niti jedan da bi bio važan.

Dugo ima otkada sam stihovala

da bih svoju knjigu sama sastavila,

ali rijetko da sam nešto iskovala.

Bijah dijete, al' sam ostarila.

Kako bilo, pronašla sam ono svoje,

inače mi ne bi sada cvale ruže.

Sveto pismo postaje mi cvijeće moje

kad se psalmi do kasna produže,

kad mi Isus daje Pjesmu zaručnice.

Nitko ne zna il' do vijeka šuti

kako nastaju od srca zadužnice,

kako duša se nebesima naputi.

Prave ljubavi su uvijek nesretne i kobne,

ljubavnike čeka otrov ili rastanak

i to stoga što su duše malodobne.

Stih je dobar samo kao zadnji sastanak.

Samo Bog je Ljubav prava, Ljubav sama

i tko to sve zna, rijedak li je stvor.

Jer su zaručnici i svjetlo, i tama,

harmonija kakvu nosi sveti zbor.

Reći ćeš mi da je Bog u visu, u daljini.

Imaš pravo, veća je opasnost krive vjere.

Kad se hladan suton nametne sparini,

tome času dolaze i noći preko svake mjere.

Nisu potrebne nam ljudske riječi koje venu,

samo note, malo sluha za sve povjetarce

i još zvijezda koja zna za sestru snenu

kao more što donosi ribarima žmarce.

03.02.2022. 16:

Anđeoske lijehe

Znaš li da ne hodim kamo hoću

i da svaki povratak je bitan

poput nastupa na one uske dveri?

Nemirna sam svijetu danju, noću,

srce mi je kao kamen sitan,

mjesečina viri kao da me mjeri.

A kad ovo mlado sunce svježe

poput jaka propuha navali,

tada jurim da me ne ostavi,

da mi ne promakne kada liježe

da Te moja slaba duša hvali

za sve dare kojima se slavi

Tvoja duša i božanstvo strasno,

i krv Tvoja, Tijelo Tvoje.

Sine Boga, srce mi očisti,

neka nije zlobno nego časno.

Slavila sam Sveto svoje,

a grijeh ostao je isti.

Ti me nećeš ostaviti, znam.

Pusti me da prođem svetištima

i da okajavam sve što nađeš

da bi budan bio i moj san;

nađi me zemaljskim ratištima

i gdje god pogledaš ili zađeš.

Mijenjaj me po svojoj mjeri.

Znam da vidiš dušu mi i grijehe,

misli ratoborne, srce što se tuče.

Dodaj zrno soli mojoj vjeri

i povedi me kroz anđeoske lijehe,

pusti da me ova čežnja samo k Tebi vuče.

Kratko Ti na Križu se odmaram,

samo malo naslonit ću glavu

pa Te opet pokornički slijedim.

Galileju sada iznova si stvaram

gdje ću naći obraćenja slavu

jer ja kao roblje više vrijedim

Tvojim uzdasima, riječi, kriku.

Vadi me iz ovih gorkih suza

gledanjem u Tebe gdje ću naći

onu pravu, jedinstvenu sliku.

Čvrsto stegni čvor od mojih uza

jer Te moram svetim Zakonom dotaći.

22.02.2021. 17:21 

Poljubac

Ovaj stih bi Tebe proslavio

kada pjevati bi znao,

dušom bi Te, Bože, obavio

kao kada poljubac bi dao.

Kako? Kako Tebe zamoliti

ono k čemu me ružarij vodi,

kamen u koji bih zaroniti

dok molitvom brodim?

Sveta Ljubavi, križu od metala,

hladna ako Te ne grijem

dlanovima od ferala,

majčinstvom Te Gospe krijem.

Primičem je usnama i čelu,

čvrstim stiskom još je držim,

drhtim na tom vjerskom djelu

da si srce još ne spržim.

Ako kad u molitvi izgorim,

to je za me razlog više

da od ljubljenja se ne umorim

i tada Te molim sve to tiše,

sve dok mogu usne suhe,

vruće kao riječ mi Svitka.

Padnu na me citre gluhe,

Sveti Duše moga bitka.

Od svih poljubaca na tom svijetu

svojom ljubavlju me, Kriste, braniš,

kao drhtavog leptira u tom letu

Ti me ljubiš, Ti me hraniš.

04.02.2022. 04:15

Yeshua

Ta Tvoja ljubav u punoći,

to Tvoje ime svete vječnosti

na to srce opet će mi doći

s izobiljem doticaja nježnosti.

Ti si, Kriste, Poslaniče moj,

Ovlaštenik Boga Oca živa

u toj čežnji, želji neopisivoj.

Srce blagoslovom Te umiva

kako bih od nevolja se spas'la

Tvojim imenom i mojim grlicama.

S Tobom, kao travka srasla,

sva sa svojim gustim laticama,

nisam spoznala Te još do sada.

Znam da ime može biti cijelo tu,

kraj mene gdje nedostaje Ti moja nada,

gdje nedostaju Ti riječi mome cjelovu.

A Ti znaš da svojoj površnosti zađem.

Sad Te molim da me izbaviš neznanja

bilo kako, da se s Tobom bolje nađem

i da shvatim izlazak iz ova stanja.

To je neki krug u kojem čamim,

od ta stiha i od mlade mjesečine,

a zovem se prijateljem samim,

gledam da bih našla vjerske čine.

A još uvijek ne znam ime časno,

niti onog tko bi znao to u stvari.

Spasitelju, nije meni sada jasno

zašto doziva Te onaj što za to ne mari.

04.02.2022. 20:00

Život neizmjerne milosti

Srce milosrdno, smiluj se meni;

Srce čisto, iskrenost mi stvori;

Srce sveto, jakošću me opremi;

Srce Isusovo, ljubavlju pokori

svaku divlju kost i meso moje,

svaku gorku kaplju svoga roda

koja nije onih prsi što me doje

vjekovječnom hranom svoga ploda.

Srce Isusovo, Ti me zaprepasti

veličinom slave, malenošću suda

kada vidiš da ću strmoglaviti se, pasti

u svoj glib gdje postajem Ti Juda.

Pomiluj me, takvoj meni se sažali

kakvu nisi za se porodio.

Kakvu si me poslao u trnje, opožari

takvu mene koju Ti si pogodio

nježnom strpljivošću svakoj ljagi.

Tada opet prihvati me vjernu,

Srce pouzdano, najdraži mi Dragi,

Bože koji živiš milost neizmjernu.

17.06.2020. 19:44

Tonske vježbe

Ne znam kome pjevam pjesni,
nit' se nadam u blizini nekom sluhu.
Moje ptice ne čuju, stih mi prijesni
što mi otpao je iznošenu ruhu.

Osim toga trube ova samo huli,
nema interpunkcije, bar da kriješti,
bar da grakće, huče ili tuli,
čujem kako cvrkuću mi kosi vješti.

A ja volim huk od sove, ćuka,
drago mi kad gleda ravno
kao da je progutala petsto muka,
mada to mi nije pravno,

tada tko bi pomislio, kad ne zijeva,
da ne spava, da ne meditira
nego žaluje il' slavi, pjeva
ili možda čak i svira.

Papigica nije moja samo za tu priču,
zapjevala kao slavuj, gdje li ga je čula,
razveseli me na kratko, ali viču
da nije u modi, moda im li trula.

Prirodnog mi svijeta puna kapa leta,
a društvo se tom prirodom diči
pa, kad piše, kao da je nota tabu i ukleta;
piktografsko pismo bliže glazbi sliči.

Ne mogu se jasno intonirati,
ne želim li ili da,
i je 'l pitanje je, da'm se informirati,
da mi znat' je tko to zna.
‎nedjelja, ‎30. ‎travnja ‎2017.  13:15:48

Misija

Tuga vojnika u spašavanju duša
provalija je prevelika, strma
gdje stijena rijeku ne sluša,
gdje puca grana svakoga grma

čije trnje nepovratno grebe
plemenitošću protkanu kožu lica,
gdje dom zaboravlja i tebe, i sebe,
gdje nema puta, ni stranputica.

Kako ćeš, dijete, spasiti svijet
kad nitko ne zna tu molitvu spasa
i mora se povazdan ići i mrijet
opraštanjem koje ne lomi klasa,

opreznim dahom što ne gasi tinja?
Gdje ti je majka i prijatelj davni,
ti, robe obilja lažnih svetinja,
kamo su otišli stihovi slavni

iz tvojega srca i nježne srži?
Nitko te ne umije prepoznati,
a puk se zgraža, a pečalba mrzi
te tvoje znakove nebeskih vlati

konačne slobode med anđelima?
Idi, idi i plovi s velikim blagom,
neka te prati zvijezda na morima
kad nemaš i nisi kamenu dragom

što od studeni čvrste živi i pati
kako se ne bi dogodio pad.
Ne, samo to ne, nek se ne sunovrati
taj drevni runolist, taj prorok mlad.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 16:24:06

Stečevina Milosti

Sunce dolazi mi danima u stan,

Mlado Sunce moga poniranja

u tu zrelost što mi uvijek bila san,

što je falila u dahu duga opiranja

od svih krivih učitelja svijeta,

čak toliko da me obuzela bol

polomljena krila usred leta;

nisu dali prići za taj Stol

gdje se goste anđeli i puk,

samo psovali su kroza smijeh,

gađali me kao strelica i luk,

tužili me kao da sam grijeh,

govorili: „nisi luda” na to stanje

i još da to boljeti ne može.

Završilo tragalačko skitanje,

sve u Tebi, dragi Bože,

kakva nagrada! Ti, Sunce nade,

držiš bolje me od dobra lijeka;

nitko nije znao što mi rade,

a Ti spremao mi vina, mlijeka

da sve izobiljem obuhvatim,

Svetim Duhom što se diči

kad odjednom sve to shvatim,

da tu nikad nema kraja priči.

Sada jedva da se toga sjetim

da sam gledala u Tebe živa

što mi zapovijedi da poletim

da mi duša Milosti zapliva.

05.02.2022. 08:27

Prljavi blues

U ovom blatnom šašu
od slavnih nesreća, 
borbe i uspjeha
nalazim onu kob, svu našu,
u svjetlosti svijeća,
u nedostatku svih utjeha.

I onaj slavni 
slavan je po preporuci,
po korupciji, na silu;
i ovaj siromah davni,
i ovi na sažaljenju puci
nose grijehe u svome krilu.

Svi žele gospodariti,
oni zbog slave i zlata,
ovi zbog nemoći svoje
jer ne znaju podariti
sebe, izlaz iz blata,
već samo osmijehe broje

iza kojih se krije pohlepa, da,
a ne znaju kamo bi otići,
pljačkaju me tužaljkama.
I kada bi imali slave i zlata,
ne znaju što bi postići,
glad, glad, požuda ih slama.

Želja za slavom ili samo da se mrsi
jedno je te isto, ista žeđ
i posljedica je teške lijenosti
kada čovjek se ne trudi i ne trsi
nego misli da je gazda sveđ,
a i umire u nijemosti.

Glad ološa, glad nepoznatog uzroka;
svejedno je, dobar je i mrs, i slava
i što god padne, dobro padne.
Jer misli da nema ništa do uroka,
kao da ja sam bogata i zdrava,
da meni sjekira u med upadne.

I blago meni jer imam ovo i ono,
i blago meni u svemu, blago meni.
I kad sam sasvim bez imanja,
nosim sebe, kosti, punu glavu, i smiono,
a duša se priklanja vlastitoj sjeni
i nitko ne poznaje takva stanja,

niti onaj slavan koji me časti,
niti ovaj siromah koji me prosi;
nema se gdje i nema se kamo,
i nikada ne smijem pasti
dok vjetar mi nadanja odnosi,
i moje je srce stisnuto, samo.
‎utorak, ‎3. ‎listopada ‎2017. 09:11:48

Trenutak boli

Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene,
što ga ponekad i guraš u prvi plan,
preplavljuju mi srce snažne uspomene,
već u ranim noćima započinje mi dan.

I taj dan je tako kratak, kao da ne marim
za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim,
da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne ostarim,
da se nakon svakog bijega uvijek tebi vratim.

Te su uspomene tako žive, prisutne i drage
mada mi u duši samo bolna munja sjevne
jer je samo bljesak pokraj beskrajne te sage
ono što me vrati u u te događaje pjevne.

Tad poželim da me ista bol do vijeka kosi,
da taj tren spoznanja vječna čitavu me grije,
da mi tim ostacima života ona jedna suza rosi
tvojim pogledom i riječima što ih vrijeme krije.

I kad uspomene zamiru, i kad pamet hlapi,
čak i kada molitva se pretvara u san,
onaj bljesak boli tebe nađe i za tobom vapi,
mrkla mraka nestaje, a u duši sviće dan.
‎subota, ‎14. ‎listopada ‎2017. 03:55:54

Duša Tatina

Da bi ove stope moje

dostigle brzinu,

da si korake prebroje,

i visinu, i širinu,

pozvat ću te, dragi Tata,

a ti me posluhni.

Neka stane buka rata

i tjeskobu mi otpuhni.

Nemoj da sam nezahvalna,

ne daj meni spoticanja,

da sam gruba, srdita i jalna,

već da sitim se od odricanja.

Samo Tebi sve da plaćam

jer Ti jedini mi poznaš jade;

samo k Tebi da se vraćam

jer mi daješ stope mlade.

Sve Ti znaš od mene bolje,

sve o meni, pa me sada vodi

jer ja nemam svoje volje,

samo Tebe moja duša plodi.

Dušo moja, sretnice i miru,

svi korali polaze po tebe,

prekrasni u tvome odabiru,

da ti nude rajske hljebe.

Budi kao zemlja žedna,

budi kao rijeka suha

da te dirne kiša medna,

svježa rosa Svetog Duha.

05.02.2022. 20:19

Tišina

Pjesmama Te, Kriste, nađem

u svom uskome okviru

da iz ove kaljuže izađem

prema svome odabiru,

da Ti kraljevstvom prošećem,

vrtovima povjetaraca,

da na vrhu ponajvećem

dodirnem se žmaraca

koji često peku, bole

jer je žrtva Tvoja strašna,

da u miomirisu od smole

brodim poput vjetra strasna

što me vodi po spirali

nebeskoga slavna poja

kakvih puni su murali

koji niču u lepezi boja,

kakve samo duša može čuti

koja u tišini jedri

kakva daje snagu kao melem ljuti,

kakva uvijek mami osmijeh vedri.

Molitvom Te pronalazim

koja tamom svjetla traži

ne bih li Ti, u te dvore kad zalazim,

iskazala koliko me snaži

Tvoje volje sve gospodstvo

kojemu se podlažem sve više

jer je ono moje prvorodstvo,

jer Te slavim od tišine tiše.

19.07.2020. 22:06

Terapija srca

Što ćeš reći za godine svoje

pri kraju zemaljska poslanja?

Da l' su ove note samo suze moje

ili znak su vjerskog pouzdanja?

Da l' su strelice od Amora,

možda mač što mora van iz toka;

nepisano srce rubovima mramora,

život cijeli iz svetoga Boka?

Jesu li to voda ili boje, ili ulje

na nekome stupu il' na staklu;

da l' su zrak za morske vrulje

što su umakle i samom paklu?

Je 'l to polomljen mozaik ili freska

što se stalno iz početka slažu

kao kada prelomi se jabuka reska

pa sačuvaš polovicu dražu?

Čekam izvjesno bez straha,

pažnja nije možda ni konstantna.

Pjevam lako il' bez daha,

psiha tu je relevantna.

Terapija srca to je snažna,

prije svega poziv je od Boga;

riječ je imena tu važna

kojime dozove slugu svoga.

Susret jedan, svaki put je novi

poput dobre stare gradnje;

jaki brod što neprekidno plovi,

pripravljeno zrno za sve nove sadnje.

06.02.2022. 09:52

Nazarećanka

1.Toplinu doma svoga sada osjećam,

vene su mi snažno prokrvljene

dok se naše ljubavi ja sjećam.

Moje ruke k tebi prigrljene

2.dodiruju te oko srca vrela,

triput jače nego ikad prije.

Za tebe sam vjeran zavjet isplela

i ni Bog te od mene ne krije.

3.Proslavit ću krasan imendan,

slavit ćemo moje prve riječi

kad sam rekla Bogu “da” za Njegov plan

jer me Njegov Križ izliječi.

4.Istom tada Majku nam je dao

koja nudila je nama prijateljstva,

u kojoj je Križni put nam zadao,

muku svoga roditeljstva.

5.Zbog te muke Njegove uz slavlje,

ljubila sam, ljubila sve više

i sve jače prikupljala čavlje

od kojih mi trag sve grijehe briše

6.pa me osokoli, pa me jošte liječi

da u potpunosti budem dostojna,

daje nama Majke svoje mliječi,

daje nama vina opojna.

7.Dvadeseti Uskrs mi je puno ljeta,

dvadeset je rođendana svetih

jer sam trgala se ja od pakla kleta;

dvadeset ja puta i đavlu priprijetih.

8.Kasno me je Bog naš rodio

jer me je za ovo sad pripremao;

sa mnom bitku veliku je vodio,

On kraj mene nije drijemao

9.već je davao mi mlijeka, krute hrane;

Davao mi je i trnja, posta,

gladi, muka za preduge dane

i još nije rekao mi: dosta.

10.Bio je kraj mene u najvećoj boli

kad sam svega se odricala

i kad nisam znala što se moli

nego jauke sam samo sricala.

11.Tada nudio je mane i spasenja,

a ja opet sam ispijala polako

teška truda vlastitoga zrenja,

mislila da sve je mlako,

12.ali sada još u svemu ja nalazim

trnovita puta, teških noćnih mora

i na Golgotu zalazim,

i sve hrabrije ulažem napora.

13.Često mi je teško križ moj nositi,

ali olakšanja još su teža

jer tek tada moram sve pokositi

da bi punila se moja mreža;

14.tek je tada velik posao preda mnom

da u svijetu bijelom ja preživim

i da nađem u tom grotlu tamnom

razne Jude pa da ih ne krivim

15.nego da i najtežega ljubim,

makar samo razumijevanjem,

da ga primam blagoslovom grubim

i da potičem ga razgorijevanjem.

16.Ipak sad u miru se odmaram

Nazaretu blizu gdje se i ne nada

ona zmija da joj čizmu stvaram

od koje joj glava pada.

17.Pronašla sam krvna zrnca,

pronašla sam svetu ikonu

i od svaka moja najmanjega trnca

branim, častim Bezgrešnu Madonu;

18.molim pokraj sveta Groba

istu takvu blisku godišnjicu,

iščekujem ploda najdražega doba

kad ću prići iskati mu trodnevnicu.

19.Kad uslijedi Cvjetnica premila,

moje ruke bit će kao palme lišće

na kojemu raste kora tvrda i nemila,

ali zato ona samo slavu išće.

20.Nazaretu, domu svome, gdje se loša slava briše,

gasim oganj, peći, svijeće i plamene tinje

jer su moje vene vruće kao pijesak na kom piše

da je Uskrs blizu, da su vene moje Isusove svetinje.

24.02.2015. 10:22

Danima kivnim

Danima kivnim, noćima vjere,

večerima tihim i jutrima kasnim,

kad na me se sruši baš sve bez mjere,

kad ne vidim više pogledom jasnim;

sred pustinjske tame i dnevne vreve,

oazama suhim kad stope dotrče,

kad splašnjava nada i ne čujem pjeve

i kad se ljudi za karneval namrče;

kad nervi podivljaju od vremena loša

i nema utjehe ni s koje strane,

i postanem gora od najvećeg ološa,

i nevrijeme lomi sve moguće grane;

u grudima bol se prejako javlja

i gubi se tlo pod stopama mojim,

tada znam i tada čujem da me pozdravlja

moj jedini dragi u dvorima Tvojim.

06.02.2022. 19:45

Tvoja molitva

Sanjat ću te,

pokraj izvora života

noćas ću te naći,

sklanjati se u te

jer ti duševna ljepota

ravna svakoj plaći.

Sanjat ću te ove duge noći,

makar izgubila um

od prejaka ćuta,

makar i ne mogla proći

taj kameni drum

tvoga turbulentna puta.

Sanjat ću te jer ti snaga

vidi se u slabostima

i na djelu marljivome,

i u slijedu tvoga traga,

i u raznim datostima

od kojih se drugi slome.

To je kao nježna snaga majke

i upornost ratnika u boju

kakvu nosiš svakodnevno;

ti ne pripovijedaš bajke.

Mnogi vide ljubav tvoju,

da sve činiš temeljito, revno.

Sanjat ću te noćas obavezno

kao što u tebi moja nada cvate,

moja hrabrost, mladost moja.

Sanjat ću te odlučno i nježno,

nikom neću dati na te

jer sam vapaj i molitva tvoja.

19.12.2019. 20:47

Lice novog dana

Prije svake nove sunčane zrake,

poslije onih oblaka u svijetu

gdje se miješamo i odvajamo,

noć još uvijek pruža svoje krake,

šišmiši su neki zastali u letu,

a mi jedno drugime se opajamo.

Nije meni žao što je doba mraka

jer već jutro u pticama slijedi.

Evo, prvi cvrkut krenuo je sada.

One uvijek dođu prije svijetlih zraka;

taj mi znak za nove dane vrijedi

kao vjera ili ljubav, kao nada

kakvu nude proljeća i praskozorja,

kakvu prvu spoznajem u Tebi, Kriste,

moj Gospodine, Sine živoga Boga.

Lađe uzdižu se na licu im podmorja

kao stih na licu neke duše čiste

koja uvijek svjesna je dubinstva svoga.

02.05.2020. 05:11

Još te uvijek sanjam

Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.
‎17. ‎11. ‎2018. 14:03

Nebo

Protiv depresije i kao pomoć u kušnjama, moli za nas, Presveta Bogorodice!

Za sve ljude dobre volje koji su u nevoljama, moli za nas, predraga Majčice!

Za Crkvu da se odupre u Kristu, Gospodinu unutarnjim i vanjskim neprijateljima, moli za nas, Majko Milosti!

Protiv rušenja i potresa te protiv napada na crkvene objekte, moli za nas, Usrdna Pomoćnice!

Protiv teških i lakih nesporazuma i podjela, moli za nas, Preskromna Djevice!

Za jedinstvo i protiv sinkretizma, moli za nas, Kraljice anđela!

Protiv zabluda, zamoli za nas, Majko našega naroda!

Zjenice dubine

Onih dana kišnih

kad su suze navirale

da nastane distih

boja što su nadirale,

sve od svijetlih zraka

zjenica dubine,

usred slaba mraka,

pored stupa tmine,

o, kako me bilo strah

da će smamiti visine

ovaj sakriveni dah

što ti dođe kad se gine;

da ću reći Bogu: „Stoj”.

Slutnja mi se obistinila.

I Bog reče: „Ti si moj”.

Tada sam se i posinila

kao da će time doći spas.

Ludo Božje me zaštiti

dok sam drhtala za nas;

moralo se kalež piti.

Duša neće prići sreći,

sve o boli hoće znati

jer je tako dojam veći

što ga nemir nužno prati.

Vidjeh tada tlo što blijedi,

svraka ode tad u krađu.

Strah me da se ne povrijedi,

da je mrtvu ne pronađu.

06.02.2022. 23:34

O sebi

Pjesma o platonistici

počela na mutnome blatu,

zahvaljujući lingvistici,

njenom potrošenom zlatu;

malo kasnije bi filologija

što sve trikove je znala,

al' je bolja patologija,

na njoj svima hvala.

Bijaše tad stigla informatika

koja nekad nije bila tako jadna

kao srednja, viša matematika

što je uvijek javno dosadna.

Slaba strana bi mi pedagogija,

kažu šiba izašla iz raja,

čak i kad se nađe mistagogija

kojoj nikad nema kraja.

Još je prije literarna nauka

koja drži police, ormare

da se ne bi našlo pauka,

ali donijela je veće dare.

Filozofija je uvijek strasna,

od malena do malena,

kao jako debela i strašna,

kao kakva trajna sjena.

Nije bilo kemije, ni medicine,

niti ekonomije i prava.

Fizika mi jako kasno sine,

povijest nije bila zdrava.

Žao mi stereometrije,

geografije i astronomije;

forenzika se svima smije,

doručak joj malo anatomije

ili dosta mudre mi fonetike

što je zanemarila računala

kao suparnike sve protetike.

Uglavnom sam dugo kunjala.

07.02.2022. 03:48

Note sve su tu, na broju,

ne mogu ih stihovati,

ne moram dodavati ni boju,

ne moram ni samovati.

Tu sam bila dosta dobra, eto, to je,

nosili me vali, vibre i treperenje.

Struju sam polagala bez volje svoje

pa me snašla k'o rogovlje jelenje:

pucalo je često na sve strane,

ali uvijek bi preživjele sve stvari

pa sve mislim da ja nemam mane

nego sve su zajedno to dari.

Glinamol mi ne ide, dobar nije,

puno bolja jeste prava glina

koja zlato, smeće, vodu krije,

ali razlijeva se kao mjesečina.

Olovka i ugljen na papiru,

to su moje vježbe bile;

šivanje i vezenje po odabiru,

pletiva su najbolja od svile.

Poker kao najveći mi porok,

velim slavno sebi sada,

mada jošte nisam neki prorok,

ali budi mi se nada.

07.02.2022. 04:27

Molitve nove

Smetnja neka tišti,

nešto nalik boli,

stari čovjek vrišti,

a nova ga duša voli,

možda bez potrebe,

jer veze ostaju.

O, neka mi, Isuse, od Tebe

nove molitve postaju,

to samo je izlaz

iz ropstva davna

i od psihe izraz;

molitva slavna

mene će znati

okrijepiti sjajno

i još će mi dati

vjenčanje bajno,

otrti suze s lica

što, srećom, lijevaju

kraj malih ptica

koje, naravno, pjevaju

malo nesigurno

u kasni sat.

Nije sve tmurno,

nije sve rat.

To izlaze truleži

iz kojih me rodi,

i lađa mi leži

na bistroj vodi.

07.02.2022. 20:42

Sjena i snovi

Moje tako sitne interese

što ih povjeravam Tebi, Kriste,

da ih milostivo uzmeš i odneseš,

pretvaraš u svjetla koja me urese

da iz moga srca krenu misli čiste,

da me čežnjom nebeskom protreseš

kako dostigla bih dati sve

još i za života tu, na putu

da bih bila dio velikoga dara

kao tada kad sam predala Ti svoje sne.

Darujem Ti križ svoj što ga ostavljam u kutu,

zabačena zato da mi veću čežnju stvara.

Drvo to je sraslo kao dio mene,

kao moje dijete i moj rod,

kao dio moga mesa, moje krvi.

Ono krije svoje bodlje ispod moje sjene

koju predajem Ti kao dragi plod

dok mi ona k Tvome Trnju hrli.

Križ me Tvoj naučio o meni

i o mom životu što će biti;

moja bodljikava sjena mene nudi, daje,

od zahvalnosti procvate, sva se zazeleni.

Protkana je umiranjem i životnom niti,

žrtvom srca koje lako se pokaje.

Ista ona Majka sviju vjernih ljudi

donijet će Ti, Oče, i sve moje kvare,

moje molitve za koje samo Sin Ti zna.

Ona nosi mnoge duše i moj život ludi

jer od ljubavi se srca toliko zažare

da u svom predanju Tebi nemaju ni sna.

02.02.2021. 22:13

Šator

Gledati unaprijed,

duhove osluškivati,

pratiti slijed,

Anđela dozivati

da me nahrani

u danima gladi,

to led je na rani

koji je hladi,

to dah je na uzdisaju

kakav posvećuje,

podložan utjecaju

Gospoda koji osvećuje

svaki pogrešan pokret

što bi Ga nijekao

jer svatko je proklet

tko bi to rekao.

Svetošću skidam

kletve te sve

dok rane vidam

zbog neistine.

Istinu zaobilaze

u velikom luku

i Gospoda gaze,

sebe i svoju struku.

A Ja bih Ga slaviti,

hvaliti beskrajno Ime,

šator postaviti

sred bijele zime.

Ljubav Mu dimenzija

bez koje smo zvijeri,

kraljevi tenzija,

proroci nevjeri.

Ljubav Mu veličanstvo,

usvajanje povjerenja,

temeljito poznanstvo

bez podijeljenja.

I ljubav nadogradi

da bi nas poosobiti;

u danima gladi

nas neće porobiti

nego će reći:

„Ja sam vam Bog,

tu možete leći,

sred šatora mog”.

08.02.2022. 16:47

Ljubavna geografija

Sada mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,

sad mi treba samo molitveni duh

kojime bih popunila silne one prazne stranice

koje zjape kao neki gladan trbuh,

koje pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,

tvoja sjećanja na majku il’ na mene

pa su postale već dio slavne povijesti

koja stići će nas, okružene

tamjanovim korijenjem u grotlu ova tla,

snažnoga od kore debele i trudne,

ove zemlje koja nam je zajednička

makar nosi razdaljine grdne;

opijene će nas naći oceanima i zaljevima

kao kada ribar morske začuje sirene

pa će odvesti nas kraljevima

kako bi nas vratili u stijene,

a tamo, opet naći ćemo lađe,

one male od ista papira

na kojemu spremam svoje sađe

da te stihom tiho diram.

Eto, samo zato otvaram pjesmarice,

samo zato trebam život cijeli,

plamen svijeće, dušu splavarice,

moga Boga koji s nama dijeli

ovaj svemir točno na pola

da bi s one strane bio ti,

da promatrala bih Mala kola

da nam nađu se životi.

26.02.2015. 01:19

Raduj se

U Tebi se, Gospodine, radujem

i Tvoja je volja moja staza,

milosrđe Tvoje uvijek je sa mnom.

Opraštanje Tvoje često ja čujem

jer ne bih mogla bez takva putokaza

gdje odzvanja poziv: „Kreni za mnom”.

Samo Ti, Isuse, možeš oprostiti,

samo je Tebi poništiti lako

svu odvratnost grijeha i kala.

Samo me Ti možeš pogostiti,

samo mi Ti smrt poništavaš tako.

I blago Majci koja Te svima dala.

I anđeo moj radosno kliče,

veselje se sprema u domu mom

gdje stanuju nebeske ptice.

I grijeh nam se s puta miče.

Ti dade mi, Bože, mjesto u srcu svom

i vazda Ti slušam te vijesti radosnice.

19.12.2020. 04:06

Kobni sprudi

Nespokoj me zauzdao,

savjest vrištala je ispod jarma,

moral potpuno je pao.

Vila napadala, puna starog šarma,

a duša to teško primit hoće

jer simpatija se sva zalijepi

kao trulo, zabranjeno voće.

Čujem dobro, srce strepi,

ali sebi ne vjerujem dosta.

Još nalazim neka opravdanja

i od mene luda posta.

Ona vila mi je bila samo sanja,

govorila čudne riječi,

praznim rogom zasvirala.

Anđeo me moj izliječi

kada već sam zamirala.

Kakva nevjera, ta evolucija,

i to usred žarka srca,

odvede do revolucija

rad' kojih mi pamet grca.

Niti spomena o grijehu duša,

nepopravljivosti ljudskih bića.

Mada Bog me često kuša,

daje Kruha medna, slatka Pića.

Tada poletjele stope, ruke

da pokrenu kormilo mi broda

koji podnio je malo muke,

vidjeh da po sprudu hoda.

Bože blagi, moj Pastiru

koji misliš mjesto mene

kad se rušim svetom miru,

pravednosti čvrste Stijene,

odmah presta zvečanje u sluhu

i ja grešku bacih da me sjeti

tko sam, što sam Tvome Duhu;

da mi više nikada ne prijeti.

Sad Te molim, pogledaj me,

Janje moje, daleko od moga spruda.

Od radosti pjevam, poslušaj me:

Ti za moje lađe činiš slatka čuda.

09.02.2022. 08:51

Nebeska Struna

Silna pažnja

ljubavnog sjaja,

meka mažnja

koja spaja

nespojene biti

u cijelosti

i koju štiti

međa tijelosti.

I beskrajne

nebeske odaje;

poput tajne

koja se ne daje.

Nitko ju ne skriva,

ne može se znati.

Kao Vječnost je živa,

a vrijeme ju prati.

Tako iznenađuje

i srce napuni,

a duša surađuje

da se zabuni

kraljica snova,

vila umišljaja

što sjedi k'o sova

i samo zdvaja.

Al' pažnja nije

podložna strahovima;

suncem grije,

proljetnim lahorima.

I nježno se grle

krhke misli,

i samo hrle

da bi se stisli

slogovi rasuti

na nebeskoj Struni

što nikad ne šuti,

već ljubav okruni.

09.02.2022. 15:40

Kristov plan

Raskorakom vremenitim

srce se poslužilo

naraštajem bremenitim.

Putovanje, Kriste, se odužilo,

snage malo ima za te rime.

Srce moje, duša, zdravlje

sklanjaju se sad u Tvoje Ime

radi kojeg život mi je slavlje.

Dušo moja bez problema,

zar da brige svijeta brineš?

Ne postoji takva sprema.

A ti u svom Bogu sineš

i kada Ga hvališ

za sve što je tebi dao;

i za sve zbog čega žališ,

Krist je taj što plan je znao.

I kad mira malo treba

što je melem duši,

ti ga imaš putem Neba

pod kojim se zemlja guši.

Ti na zemlji nisi,

nisi ti od toga svijeta.

Tvoji, dušo, nebeski su klisi

gdje ti gušenje ne smeta.

Na tom listu samo je praznina,

dragi dobri ljudi zajedno sad slave,

hvale Boga, molitve im svih razina,

a ti, dušo moja, nisi prazne glave,

srce tvoje puno ti je tvoga Krista.

Božje Srce dušom ti se popunilo,

miluje te sada poput vrutka bistra.

Ne bi tome tvoje srce nikad se pobunilo.

09.02.2022. 22:27

Križ časti

Nakon ovih dana, Ti me uskrisi,

podigni me, Kriste Bože,

da Ti pjevam hvalospjeve

svojim križem koji tu, nada mnom visi,

što ga vučem ispod kože

da natopim njime anđeoske usjeve

o kojima sada ništa ne vidim i ne znam.

Ti pokazat ćeš mi život moj

i moje rođenje za koje si sebe dao

da Ti riječi svete nikada ne rasprodam

već da slijedim samo zakon Tvoj;

vidjet ću i križ od grijeha pod kojim si pao

da bi plodna bila moja sjetva,

da mi ne bi dani prošli kao pljeva

koju vjetrovi raznesu.

Križ je ovaj obilata da Ti bude žetva

jer u križu duhom Tebi hvale pjevam

da me ptice još dalje odnesu

gdje se vidi svete Krvi trag,

gdje se razapinje duša Ti božanska,

duša ljudska koja mene ljubi.

Svaka suza Tebi dar je drag,

makar ljubav moja je poganska,

kroči tamo gdje je plač i škrgut zubi.

Samo Tvoje sveto Srce vidi mene,

čak i razloge mi Ti ulijevaš,

Ti si Onaj koji ima vlast.

Klanjam Ti se, duše uznesene,

jedini si, Isuse, moj Bog jer uspijevaš

od mojega križa načiniti čast.

13.03.2021. 04:40 

Savršeni par

Poznavala Te tako nisam u dubini,

mada nije ljubavi mi smetnja bila.

Ti oduvijek i zauvijek Bog si u nutrini,

u vremenitosti koju čvrsto drži vječna sila.

Sada s Tobom šećem gradom, parkovima,

imam Te pri ruci kad poželim savjet

ili kad se bavim raznim poslovima,

a najviše tada kad potvrđujemo zavjet,

kada savez nam dobiva opipljive konture,

kada ima lijepo lice, tople ruke ili glas.

Oko mene vladale su bonace i bure,

ali uvijek sigurna sam u Te radi nas.

Kako suprotni smo, poput savršena para:

Bog i čovjek; Mlado Vino, a i gorka pjena;

žučljivost i Blagost; grijeh u društvu Nevinoga Dara;

pustinjaci, Brat i majka; Tješitelj i gruba žena.

Sada jasno mi je da si moja Svrha,

da je ovo prsten slobodnih atoma

koji kao ptice kruže ponorom do vrha

odakle se spuštaju u bezdan svjetlosnoga loma.

Život bivši moje samotnosti sada blijedi

i ne pamtim da li nadu nosila sam neku

za sve moje težnje poput ukrasa od mjedi

dok si vodio me kao što i Korito povede rijeku.

Kako sam se držala bez svijesti u svemiru krasnom

da Te imam pored sebe, da me nosiš na svom dlanu?

Kako sam prepoznala Te u tom dvoru časnom

i kako sam znala da me ćutiš kao svoju Ranu?

I dok mislim da Te oponašam, Kriste,

zapravo mi zorno pripovijedaš Ti o sebi sve.

Velika su čuda Tvoja, Ti mi stvaraš ruke čiste,

neki drugi život, strpljivost i muke, pobjede.

Ne znam zašto, ne znam kako sad je bistra moja voda

s izvora tiha, sva u cvijeću na toj freski naše Stijene.

S Tobom, Bože moj, sve što taknem ima slatka ploda,

sve Te više slavim jer Ti Korito si rijeke neke nove žene.

14.01.2022. 21:50

Ljubav vječnog žara

Bliži se dan ljubavnika,

skoro nadnevak je zaljubljenih,

sve se pomno sad planira.

Bog je Ljubav, a čovjek Mu slika,

ali ima mnogo zadubljenih

što ih ljudska „ljubav” ranila.

Ali danas dan je one koja stvarno ljubi

bogalje i nijemke, oduzete sve i bolesnike;

oni slave, nitko ne zna im za sreću

koja kroz godinu svoje blagosti ne gubi,

već zapali vatru srdaca i duše tihe.

Svakog časa netko njojzi pali svijeću.

Ljubavnici već odbace cvijetak svoga para,

odmah sutradan im ljubav mlaka.

Jake li mi sveči koja traje jedan dan.

Bolesnici ozdravljaju s puno žara

za tu Djevu, njezina je duša svaka,

njezina je kruna, lijepa kao san.

Uvijek uspravna je, prema nebu gleda.

I ružarij prebire da bi bilo parovima sreće,

a i svakoj duši koja spozna teške boli.

Takve duše nisu zakinute, izvan reda,

za njih Djeva, što je Bezgrešno Začeće,

uvijek Boga zagovara i uspješno moli.

Krist je uslišava jer je ona Njemu Majka,

svakoga prihvaća ako je se sjeti,

ako vidi razliku ljepote, tako jasnu.

U Mariji se čitav život živi bajka,

ona po svom Sinu liječi i posveti

svaku dušu koja moli krunicu joj časnu.

10.02.2022. 22:30

Sjajni prinos

Mijenjam se, osjećam to.

Vraćam se iscrpljena

ka mjestu što drago mi tlo,

i kao za ljubav izmoljena.

Ljušture spadaju

i malo se gubim,

slike se rađaju

crtama grubim,

časkom su tu.

Nemam li dom

kao odoru

u srcu Tvom?

I na hladno gorim,

izgorjet ću, znam,

da se izborim

za blagi plam

u vječnosti toj

što mi je nudiš,

za nespokoj

kojime žudiš

za mojim dlanom.

Zoveš me Pićem,

osvajaš Hranom

i daješ se žićem.

Ne dolazim sama,

svjetlo dovodim

da nestane tama,

da sjaj oslobodim.

10.02.2022. 23:27

Uspon

Dušu Ti spremam

da bila bih bliza

jer drugo ni nemam,

jer uvijek je kriza.

Ti si moj Brijeg,

puna satisfakcija;

da ne bude bijeg

moja akcija.

Duša se penje

da je uzvise

ruke Ti, Stijenje,

uz Tvoje klise.

Slobodno diše,

zbog uslišanja,

kroz velike kiše

i teška stanja.

Ti si moj Lijek,

misija stvarna;

od planine jek,

melodija čarna.

Uzalud žudi

pohlepna generacija,

podivljali ljudi.

Ti si mi civilizacija.

Uzalud teži

srce što juri,

srce što bježi

Tvojoj kulturi.

Usne mi čiste

prodoru tamnom.

Slavim Te, Kriste,

i Ti slaviš sa mnom.

11.02.2022. 17:34

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Trenutak boli

Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene,
što ga ponekad i guraš u prvi plan,
preplavljuju mi srce snažne uspomene,
već u ranim noćima započinje mi dan.

I taj dan je tako kratak, kao da ne marim
za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim,
da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne ostarim,
da se nakon svakog bijega uvijek tebi vratim.

Te su uspomene tako žive, prisutne i drage
mada mi u duši samo bolna munja sjevne
jer je samo bljesak pokraj beskrajne te sage
ono što me vrati u u te događaje pjevne.

Tad poželim da me ista bol do vijeka kosi,
da taj tren spoznanja vječna čitavu me grije,
da mi tim ostacima života ona jedna suza rosi
tvojim pogledom i riječima što ih vrijeme krije.

I kad uspomene zamiru, i kad pamet hlapi,
čak i kada molitva se pretvara u san,
onaj bljesak boli tebe nađe i za tobom vapi,
mrkla mraka nestaje, a u duši sviće dan.
‎subota, ‎14. ‎listopada ‎2017. 03:55:54

Kočija Ljubavi

Stižem na mjesto okupljanja puka

radi sile Tvoje i Duha Ti snage;

ponizno molim, na srcu mi ruka,

i primam Te, Kriste, te okuse blage,

božansku slatkoću, vječnu hranu

moga života i vjerskoga ognja mog.

Toliko duša, a svi u Te stanu.

Kako snažnu ljubav daje naš Bog!

Dostojanstvo si spoznaj, slugo revni,

svećeniče Duha što gorljivo sja;

pred nama poniznom vatrom sjevni,

kao i narod što ljubi, i kao Marija.

Živi Bože, Ti ljubav šalješ nam tako,

kako si poslao Duha u dan onaj slavni!

Sve nas privlačiš i pjevam Ti lako

jer bit ću Ti prorok k'o Ilija davni.

Nije mi zasluga, a Tvoja sam žuđ,

i ne gubiš ništa od svog veličanstva.

Ni skroman prinos moj nije Ti tuđ,

vučeš nas putem u nova prostranstva.

12.02.2022. 07:45

Molitva nad svijetom

Molitva nad cijelim svijetom

kao da unizila je mijene, noći, dane,

a sve jače dodiruje ih svojim letom

i ne spominje mu svoje Rane.

Ona samo pomiče i traži, ustrajava;

ništa nema što bi moglo zaustaviti

namisli i riječi koje u sebi utajava.

Svijet je ne može ni rastaviti,

njezin smisao jedinstva, sjedinjenja

sviju duša koje osluškuju

da bi čule Srce neviđenja,

prošnje svake napore otpuhuju

poput strašna vjetra vruća.

Nebo moli s Kristom, Kraljem,

anđeli i sveti nadodaju pruća

na tu vatru što se širi daljem.

Zapalit će nas, sve po redu,

zlodjela će pod njom uništiti boge,

to su znaci po logičnom slijedu:

mnoga djela, suprotnosti mnoge.

Zapalit će nas sve bez sluha,

svakako će izgorjeti barem pola svijeta.

Oni drugi primiti bi plamen Duha,

prah leptira s poljskoga cvijeta.

Molitva je Svećenika, Boga Krista,

da u jednosti se Njemu nađe

svaka travka, svaka duša čista

kojoj zasmetati neće niti zrno čađe.

12.02.2022. 15:15

Sveto Svjetlo

Neka tvoji zagrljaji sunca budu vrući

ako ledeno je svjetlo što te grije,

ako je hladovina na tvojoj kući,

ako vjetar silni vise krošnje brije.

Kada padnu noći što se bijele,

neka tvoje srce porumeni

poput zalazaka što se svijetom dijele,

poput blagog slova koje je u meni.

Majka tvoja nek te zagovara,

tvoje želje neka putuju do nje

kako mogao bi biti dio njena dara

koji pada mi na ruke, koji mi je sve.

Neka ti Gospodin prijatelje dade

što su vjerni kao nositelji stigme,

svi ti sveti koji zemlji kuće grade

da nebeske tebi dvore Bog uzdigne.

Neka usne tvoje uvijek Krista hvale

kao što i moji dani, noći čine

još od tada kad su zvijezde mi u dušu pale

radi Križa s kojim sveto Svjetlo sine.

10.09.2020. 20:51

Sila Duše Kristove

Dušo moja, Duša sveta Tijela tog

što Ga žeđaš i u svetosti se trzaš,

za tebe je Isus onaj isti, pravi Bog

kojemu se često prepustiti brzaš.

Ona ti je sila koja neće se poskliznuti

kao što se rušiš ti i padneš svakog časa.

Zajedno će s tobom u svom plaču briznuti

jer ti žudi dati ljubav, milosrđe svoga spasa.

Čekat će te dugo, pa i život cijeli

kojim ti Mu vapiš da se očituje,

i za to se vrijeme neprekidno dijeli,

svojom riječju sebe ti opisuje.

Tragove Mu pratiš, uslišanja, odgovore,

a On daje sluha i srce otvara,

izvlači te uvijek od sve tvoje more

i od tebe svoju ljubav stvara.

I kada te jednom ka sebi privuče,

svetost postaje tad jedini tvoj put.

Druge duše ljubi što se slično muče,

pa vas sve okuplja pod božanski skut.

Dušo Kristova, Ti, snažna stijeno,

silo Boga, ljubavna i strašna,

što me vodiš tako nježno, postepeno,

iznad svega si dinamična i strasna

poput ognja koji nikad ne izgara.

Skidam svoje oklope i zidove rušim,

želim biti ljubav One koja sebe stvara

u mom srcu, i na tijelu, i u duši.

13.02.2022. 05:58

Nacrt ispovijedi

Papir nema psihu zdravu,

a ipak se kaže da pretrpi sve.

Čovjek nema praznu glavu,

tamo misli šute, predrasude ne.

Krenula sam slaviti Te, Kriste,

Ti u meni proslavi se kao Div

kad ugledah neke misli, čiste,

poput sunca kad je dan još siv.

Hvala, Isuse, za hrabrost

koju daješ da Te gledam humanosti.

Tvoj mi Duh je moja jakost,

mada papir teži šumatosti.

Ova ispovijed je Tebi poklon,

slavit ću gospodstvo ljubavi Ti dovijeka,

mada stihovi su moji pravi otklon

kao što je nepriznata divlja rijeka,

nije kultivirana, al' nema ni smeća,

pa je stoga nepoznata, nije slavna.

Ti si njena Voda bistra, Ti si moja sreća

tamo gdje je ravnodušna obala joj ravna.

Slavan zato jesi jer sam zdrava

kad sam s Tobom u tišini.

To je ljubav izuzetna, sva je prava,

poput hladna mora u nizini;

zato jer podivljam ispred ova svijeta

kao guba koju s mene skida

zamah Boga, mirisava poput cvijeta

dok još psiha bolesnika rida.

To je slava Tvoja koja pjeva, svira,

nadaleko joj se moć proširi;

lahorasta kao violina, kao Davidova lira

što u povijesti kršćanstva uvijek miri.

14.02.2022. 04:29

Mutna rijeka

Za te dane

od ljubavi Tvoje

za sve ljude,

svijet zastane.

Lađe svoje

postavi na sprude

da ih vodim,

da Ti služim.

I po moru ideš,

dok ja brodim

da Ti se odužim.

I Ti me nadiđeš,

a ja se prepustim,

čudima se divim:

Duh Tvoj stvara

riječima Ti gustim

u kojima živim,

koji me obara.

Koliko smo puta

gledali te noći,

odmarali u radu!

U dnu kuta,

u nemoći,

divim Ti se skladu.

Zvijezda čeka

od ulova neka

neki plod.

Mlada rijeka

bez odjeka

traži brod

da je daleko odvede

gdje se valja

od pučine val,

da izvede

sred ta dalja

sav iz sebe kal.

Ti me, Kriste, baci

u to more sinje

da u kalu gacam,

da u kaci

palim tinje,

da se k Tebi vraćam.

13.02.2022. 18:57

Nada sluge, nada Boga

Uvijek mislim, sve sam rekla,
sve sam svijetu ovome objavila,
pri tom spoznaje sam mnoge stekla,
grijehe stare na dugo sam ostavila.

Naviještati Te znači sebe upoznati,
sebe naći pokraj Izlaska u pustinju,
pokraj Stijene što će vodu dati,
pokraj Proroka što za Tebe se upinju.

Reći ljudima za Tebe, znači sebe ozdraviti
krhkom vjerom, čitanjem i proučavanjem
spasa kojega si htio za nas postaviti,
koji neumitno stiže s poučavanjem.

Ti si pobijedio svijet, ja sam Tvoja pobjeda,
ja sam čudo Tvoje hodajuće
koje nosi za Te mnoštvo onih objeda
koje pratit će nas u buduće.

Ja sam križ Tvoj, sladak, težak i pun krvi,
Krvi Svete bez koje nam nema znanja,
bez koje nam žrvanj svijeta život mrvi
i koja je roditeljica uzdanja

u sva Tvoja djela spasiteljska
što se jednoj duši bez prestanka zbivaju.
Ja sam Tvoja ruka prijateljska,
kraljevstvo Nebesko s kojega izbivaju.

Mi smo često kao jedna duša, jedan duh,
mi smo savez vječni, neprolazni pakt,
zajedništvo ljubavi i sveprisutni gorki kruh;
mi smo kao metronomi koji udaraju takt.

Ti si Bog , a ja sam sluga beskorisni, 
Ti si Stvoritelj moj, a ja sasvim nešto drugo;
Ti si Spasitelj mi pa mi riječ utisni
da Te čujem kad mi kažeš: valjaš, slugo.

Da se nekako sa svojom biti sastanem
koja samo Tebe u noćima traži,
da pred Tebe sva ovakva ipak stanem,
da Ti kažem da si mi najdraži.
29.03.2017. 07:10

Melodija čežnje

Tišina mi večeras pripovijeda

neku prekrasnu melodiju,

a Gospodin moj mi zapovijeda

da se iza toga zlatne suze kriju.

Nisu niti tužne, niti radosnice.

Prepune su sjaja, s malo soli,

tek toliko da ih čuju moje ptice

s te ljepote što se u Milosti proli.

Mora biti klasika iz antologije,

rekoh sebi potiho u bradu,

jer me noćas tako krasno grije;

ptice nijeme ne znaju mi tu baladu

što se čuje tiho, piano, i G - mol

što ga anđeli također nekad rose

kad mi šalju onu slatku bol,

kad mi poruke iz dalja nose.

Ne guram se, držim se te kuće

gdje je lako razne zvuke čuti.

Ta je melodija načinila srce vruće

koje traži, prosi, moli pod nebeske skuti.

14.02.2022. 18:31

Darovano vrijeme

Naši dani rijetko dođu,

godina je cijela kao obljetnica

što počasti kraj ili početak

dana koji brzo prođu,

koje prate cvrkuti nebeskih ptica.

Darovano doba i u Bogu svetak,

darovano vrijeme od Vječnosti svijetle,

a kad ona stvara, to je blagoslovljen čas

jer je ljudska duša gospodarica zemaljska praha.

Bog joj daje bure i oluje, ove kiše noćne i božanske vjetre

za sva bića i stvorenja, za sve ljude i samo za nas.

Obljetnice stvaramo si i mi sami od Božjega daha.

Ne znaju sve duše za taj Božji dar, niti slave ti stvorovi svi;

Blagoslovljeni smo, kao sunca žar u Gospodinu smo mi.

15.02.2022. 06:03

Božanski vrtovi

I ova zemlja prašna,

i taj šator, topao

kao omara strašna,

u kotlinu moju pao.

I ovi ljudi, pozaspali

od ljubavna bdjenja,

niz ležaj popadali,

poput mojih htijenja.

Bliže Tebi, Gospode,

Ljubavniku moj,

da me svete prsi rode,

sveti zakon Tvoj.

Za Te neće spasti

nikakve postelje,

a vrućina će rasti

za Tvoje prijatelje.

I ta maglovita para

ova kotlinska zraka

neće rashladiti žara

od nebeskih traka

kada me poučiš

povjetarcima prošetati,

za vrtove ostručiš

što bih im zasmetati

bar na dan, još kratak,

koji se pomalja.

Značajan podatak,

osvježenje halja

što ih uskoro bacam

rad' kostrijeti stare

u kojoj prašinom gacam

podno teške omare.

15.02.2022. 09:47

Pod okriljem noći

Putovati moram krajevima dalekim

sve do Boga, do nadomak Edena;

prepustiti stope travkama mekim

dok ne stigne za mnom duša mi mjedena.

Ugažene staze previše su krute

kao što i krut je govor moga Krista.

I kad stignem na sredinu rute,

neću više sjećati se, neću znati ništa.

Anđeli će svjetla pronaći me, ukazati na sve,

sve što nije bilo vrijedno moga spomena;

iskopat će mi zaborave davne iz duše mjedene

pa će ostati od mene sasvim laka sjena,

osvijetljena sjena što se ne zna kriti.

Bit ću svjesna svega, ali to mi neće pomoći;

mene, pokraj svega truda, nigdje neće biti.

Tako nastavit ću putovanje pod okriljem noći.

15.02.2022. 17:36

„Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” Iv 6,67-68

Duhovno osvajanje

Kao suha lišća u krošnjama šum,

poput slapa koji nema smjera,

prolazi ta davna prošlost kroz moj um.

Svoje tijelo dobila je sada moja vjera,

moja ljubav za Te, Bože, moja nada.

Nikad nejače se ne može obraniti,

i, dok raste, svijetu vrlome propada,

koji zloću rado će u njeg' pohraniti

što bi pobjegla u svoju propast

i za sobom povukla bi rado mene.

Od prokletstva to je, Duše Sveti, pošast

što pod silom Tvojom nježnom vene.

Pustinjsko je davno isteklo mi vrijeme,

valja proći u tu zemlju Obećanu,

ponijeti sa sobom Tvoje, Kriste, sjeme

da pokori sve kumire u mom podsjećanju.

Nježno ratovati da me ropstvo ne ukalja,

boljeg oružja ni nemam, osim Duha,

osim mača Tvoje riječi što je nosit valja.

I što više potrebno je sluha,

što mi drugo borbi može biti jače?

Pokosit ću sve idole, trgovati neću,

jer Ti, Gospode, me ljubavlju dotače

koja daje snagu od sveg veću.

Čitava života moga stari čovjek hoće

novu me povući k sebi i oplijeniti.

To je tiha borba od moje slaboće,

jer mi Tebe, Janje, ništa ne može zamijeniti.

16.02.2022. 12:28

Mariji iz Magdale

Sada, kad si protjerala zloduhe mi,

sa zahvalnošću te slušam kako buktiš:

gledaš Lice sveto, odobravaš odluke mi

da se sastanemo, da mi to priuštiš.

Smrt na križu Ljubavnoga Sina

onog časa bila je uzvišena.

Od ta pakla, sve do Neba oko klina,

krenula je iskra slaba, unižena

i nevidljiva za tvoje srce uplakano.

Marija te, Majka, prihvatila oko ruke,

a u tebi rodilo se trnje, polagano

kao što je sporo bilo vrijeme Muke.

Natrpana nevoljama koje ti si podnosila,

ti se poput strijele vinu k Srcu Krista.

Pakao si svoj uz Njega pokosila,

gledala Ga kako uzlazi dok Nebo blista.

To je bio strašan tutanj, plamen

one male iskre što je zapalila sveti Stup.

Na sve strane gorio je Križa znamen,

i sve jače udarac je srca tebi, mukli, tup,

dokazao da Život kroz te bukteći prostruji.

Oganj zahvatio kao strašan požar čitav svijet;

kroza zemlju, podzemlje, nebesa on prohuji,

a tebe ponese na smioni i vječan, živi let.

To je vjera uslišana, ljubav što se vrati

kao što me dotaknuo oganj srca tvoga.

Dušo Magdalene, srce koje se obrati

uvijek nadu ima gledati u lice Boga.

16.02.2022. 15:31

Pjesma ljubavi

Čovjek nosi oko sebe granicu

preko koje ne dopušta prijeći,

nedodirljivom je zove.

Ova lađa ima samo zvijezdu Danicu

o kojoj će bilo kome reći.

Često u nutrini srca brda smeća plove.

Kada prizna sve što ima Bogu,

duša sluša Njegov jasan glas,

tada i s krovova viče.

Često mogu sve što inače ne mogu

kao što je grožđu loza ili žitu klas.

Zato mora, zato može, zato kliče

zemlja oblacima, nebo moru;

zato Majka uvijek svoje Dijete traži,

zato narod za vođama hrli.

Zato večerima čekam zoru,

zato puk sam, Kriste, Tvoj najdraži,

zato Sin u Duhu svoga Oca grli.

30.11.2020. 17:43