PSALAM 22 (21)
Patnje i nade pravednika
Zborovođi.
Po napjevu »Košuta u zoru«.
Psalam. Davidov.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.
3Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
5U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;
6k tebi su vikali i spašavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
7A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9»U Gospodina se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«
10Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
11Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
Psalam. Davidov.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.
3Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
5U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;
6k tebi su vikali i spašavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
7A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9»U Gospodina se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«
10Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
11Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
12Ne
udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne.
13Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me
k’o lav koji plijen kida i riče.
15Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
16Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.
a nikog nema da mi pomogne.
13Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me
k’o lav koji plijen kida i riče.
15Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
16Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.
17Opkolio
me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure u me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
20Ali ti, o Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure u me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
20Ali ti, o Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
21Dušu
moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
22Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.«
26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Gospodina koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!
28Spomenut će se i Gospodinu se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nicê pasti
sve obitelji pogana.
29Jer Gospodnje je kraljevstvo,
on je vladar pucima.
30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
31njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’ 32sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«
iz šapa pasjih život moj.
22Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.«
26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Gospodina koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!
28Spomenut će se i Gospodinu se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nicê pasti
sve obitelji pogana.
29Jer Gospodnje je kraljevstvo,
on je vladar pucima.
30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
31njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’ 32sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«
No comments:
Post a Comment
just do it