Plitka luka

Prestale su noćne more, muke,

sad ih nosim uvijek i po svuda

jer ih pamtim kao plitke luke,

jer su poput krađe ili bluda.

To je kušnja, ono kada nisi tu,

ono kad se sve strovali

kao loša izvedba na podiju

što su ga termiti izrovali.

Kakve bi to kušnje bile

kad se pamtit' ne bi znale?

Kakva korist od te vile

koju sve su druge zakopale?

Sad je izišla na svjetlo, guja

kakva nije viđala se već odavno

da šepuri se i brdima leluja

pa da se ogluši i na Ime slavno.

Vazda neko dobro od svakoga zla,

povratak je Tebi, Bože, lijep,

sladak je k'o prva ljubav sva,

kao kad progleda tko je slijep.

Duše Sveti, u srce mi dođi

da me čuvaš bilo gdje i bilo kada,

čak i kad ti vila rekne „Prođi”,

čak i kad je napuštena svaka nada.

Zbog Tebe me nitko sad, moj Bože,

ne može odvući predaleko;

za Te, Kriste, moja ljubav cvasti može

da mi teče opet med i mlijeko.

02.04.2020. 05:08