Mogranj

Možda ove noći

već mi život kreće,

neugasla tinja

slabe moći.

Neke druge svijeće

istinska su svetinja,

ali oganj je oganj,

ma gdje da gori,

da l' u srcu mome

ili kao mogranj

koji daleko se ori,

zreo času svome.

Tisuće je sjemenki

sljepljeno u jedan plod;

kao voskom živim povezane,

mjesta ne daju ni sjenki;

zajedno su sveti rod,

kao mačem razrezane

kad ih Bog na večeru pozove.

Zašto ne i moj plamičak?

Zašto ne bi bio negdje tu,

u toj vatri što se burno odazove

kao kakva grančica il' čičak,

da ukrasi prebogatu svetinju?

Daleko je drveće i daleko grmlje,

gdje će meni naći popudbine

ako ne u cvijetu rumenome?

Čak i ako usamljena stignem ispod humlje,

znat ću da sam prišla, Božji Sine,

Marijinu stablu od života, dragi Dome.

19.04.2020. 17:15