Pad zloduha

Posred svih dolina suza

skupit će se malo stado

u jednosti, u tvome naručju

koje oslobađa smrtnih uza,

koje svakog prima rado.

U tom kršćanskome stručju

naći ćeš i moje cvijeće,

nadam ti se, Majko blaga.

Nosit ćeš me kao sina

koji gori za te poput svijeće

na kamenu Groba prazna, draga

gdje je Isus uzašao put visina.

Tamo ja ću uvijek tebe naći

kako pratiš, kako držiš stražu

jer si strah i trepet zlodusima.

Tamo ću i samo nebo ja dotaći,

ispjevati svoju molitvu najdražu

slavi koju tvoja snaga ima,

moć i snaga vječna djevičanstva,

Majko naša, Majko mila.

Tebe prvu Bog je zamislio

kao prethodnicu proročanstva

kad si srce moje zarobila,

kad se za te Duh naš zamilio.

Svrgnula si boli, patnje,

žedne ti si napojila

mlijekom svoje nevinosti

kakvu nose Ruke zlatne

koga ti si zadojila

u tišini malenosti.

Molitvom ćeš svojom čednom

uništiti zloduha nam svaki trag,

nebom, zemljom ti ćeš kraljevati

u našemu raju mednom.

Svak će ljubiti te, biti tebi drag,

malenošću svojom ti ćeš carevati.

U dolini smrti četrdeset dana,

koja žari, koja ledi, koja zebe,

koja pali naša srca, naše duše,

i bez vina koje daje Kana,

živimo u nadi pokraj tebe

da se zlodusi do kraja sruše.

11.04.2020. 13:13