Radosna vijest

Emocije su nam tako značajne, a tako prolazne.

Neizrazive, a tako dosadne.

One služe glavnom aparatu ljudskom – umu.

Um je taj koji ljubi dok emocija od ljubavi je nešto sasvim drugo od neke emotivnosti, senzibilnosti, senzualnosti, patetike, afekta i slično. Puka emotivnost nam je vrlo rijetko potrebna, ali važna je za suosjećanje s potrebitima; no, um je taj koji razlučuje tko je zapravo potrebit i komu je potrebno suosjećanje.

Najgore što čovjek / žena može učiniti i činiti u životu jest prepuštati se emocijama preko svake mjere pa to postane bolesna navika. I još gore, prenosi se s roditelja na djecu.

Emocije ometaju normalan život i rad i često su, izgleda, uzrok našoj duhovnoj lijenosti jer Bog, koji je Duh, djeluje riječima i na Njegovu riječ se ljudi obrate na dobro, a riječi su, znamo, znakovi umne djelatnosti.

Uzmimo, primjerice, strah. Strah djeluje kao emocija, ali strah je umna djelatnost koja se jako budi u opasnosti pa preplavljuje veći dio moždanoga dijela neke duše, to jest obuzima kompletnu osobu koja se prestrašila. Strah je više duhovne prirode kao što je to strah Božji. Kada su čuli Boga da im govori, pripadnici Izabranoga naroda tresli su se od straha, toliko je bila strašna grmljavina Božje ljubavi. Njih su možda pokretali na bijeg emotivnost i šok, ali i iznenađenje. Iznenadna, neočekivana opasnost djeluje na ljude tako da pretrnu ili bježe, to je obrambeni sustav, nije samo emocija koja se već razbudi pri pogledu na neku banalnu sliku ili fotografiju. Šok je najsnažnija obrana od opasnosti; u šoku čovjek nesvjesno, ali potpuno razumno djeluje, sve dok šok ne prođe, dok se čovjek ne opusti, počinje se tresti, smrzava se i žeđa, a tada nastupe možda i vapaji, suze i slično kao posljednja i najsporija reakcija na šok. Puke emocije.

„Priprava za Savez

Nato Jahve reče Mojsiju: »Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje.«
Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.
10»Pođi k narodu«, reče Jahve Mojsiju, »i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; 11neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka. 12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: ‘Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete!’ Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. 13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane. Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.«
14Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. 15»Budite gotovi za prekosutra!« – rekne Mojsije narodu. »Ne primičite se ženi!«

Bogojavljenje

A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. 17Mojsije povede puk iz tabora ususret Bogu. Stadoše na podnožju brda. 18Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. 19Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. 20Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe.
21Sad Jahve reče Mojsiju: »Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. 22I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi.« 23»Narod se ne može popeti na brdo Sinaj«, odgovori Mojsije Jahvi, »jer si nas sam ti opomenuo: ‘Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.’« 24»Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom«, odgovori mu Jahve. »Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu.«
25Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza.”

Izl 19

Tada je Bog, između ostalog, izgovorio svojih Deset zapovijedi.

Bilo je to prije otprilike 3300 godina.

Može li se odgovoriti Bogu na sladunjav način, Bogu koji je Ljubav i koji očekuje vjeru i povjerenje? Može li se, uz pomoć neke slike nad kojom se moli, odgovoriti s puno emotivnosti na Božja očekivanja? Ne može.

Zamisli, ženo, da ti slika počne govoriti, micati usnama i gledati izravno u tebe. Bi li više povjerovala? Bi. Ali nemoj to činiti jer to su sotonske varke. Bi li povjerovala Bogu iako ništa ne razumiješ, a ne razumiješ zato jer ti se ulijenio um koji bi ti morao diktirati da smjesta ideš u školu i na vjeronauk . Ne, tebi govore samo tvoje emocije, puke emocije. Nije ni čudo da se ljudi osjećaju nesigurno, da su žalosni i nesretni.

13.04.2020. 14:30