Gledat
ću Ti ruke probodene,
Tvoje
rane tražit' da se skrijem,
i
Tvoj uzdrhtali vapaj da Te blažim.
Vladaj
samo i ne slušaj izgubljene
kako
viču da se Vino već ne pije.
Prati
mene jer Te s pukom Tvojim tražim.
Gledat
ću Te, kopljem probodena,
kako
milosrđe daješ, milost preveliku
od
koje se stvara novi svijet.
I
kad poklanjam se, makar odijeljena,
nađi
me u svijetu i u stadu neveliku.
I
oćuti kada palim tamjan svet
samo
da Te molim, da Te i utješim
za
sve ono što kroz mene će Ti doći
kada
kroz me budeš malo tužan.
Znam
da Ti mi daješ da se sveg odriješim
i
ja praštam jer mi daješ takve moći,
mada
čovjek može biti okrutan i ružan.
Nitko
neće više nikad biti mlak
kad
se jednog dana pojaviš u slavi,
kad
pokažeš svoje Vene, svoje Tijelo.
Sad
odagnaj tugu što je nosi ovaj mrak,
neka
svatko prst u Tvoje rane stavi,
neka
se pokori, Kriste, pučje cijelo
Tvome
Imenu i Krasu što ga daješ
da
nam bude život vječan i beskrajni
pa
da možemo se kajati i pokloniti
Tebi,
koji zbog nas nikad se ne kaješ
jer
Ti dao si nam svima Grad presjajni
u
koji se svaka duša teži skloniti.
20.04.2020.
07:57
No comments:
Post a Comment
just do it