Krik sutona

Neću li noćas naći sna,

neću li biti toliko jaka

u Bogu svome

kome sam vjerna ostala ja,

iako vjernost nije mi laka

u sutonu tome

s kojim svi snovi odlaze?

Jutro ću pratiti

poput straže budne

gdje ptice zalaze

i neće se vratiti

noći uzaludne.

Gasim svijeću

jer mi je gotovo jedina,

gasim pticama plam.

Čekati neću

jer prazna je ledina

i život je sam.

Poražena stojim,

mada se radujem

jer takav je Krist,

jer Ga se bojim.

Sa srcem ratujem

za zaziv čist.

Zar to hoće,

povrijediti slaba,

odbaciti gladna,

noći samoće?

Puna je graba

naroda jadna.

I vrapci se boje

preglasnih sutona,

krika iz jame,

ljubavi moje.

Samo su zvona

hridine tame.

Kriva si , kriva

za sve što se da

i samo se šališ.

Barem si živa

sred ova nereda.

Nikad ne žališ.

Istino, gdje Ti je kraj?

Razriješi me, sužnja,

dođi što prije,

priteci jer vidim već raj

i duša mi nije tužna,

najslađa vina pije.

I ništa ne glumi

Igračica ova.

Umrijet ću mlada.

Breza nek šumi

bez ružnih snova,

bez velika jada.

12.04.2020. 21:06