Dva kolosijeka

Moje palme usamljeno stoje,

maslina k'o vječni stup me čeka

jer me u blizini nema.

Moždane mi puste sate broje

u samoći, još ne nosi mene rijeka

tamo gdje se slavlje sprema.

S ove strane virtualna svijeta

gdje se čovjek uzdati ne može,

opasno je područje bez vina.

Loza još se drži pred osvitom ljeta;

Tebe gledam, Tebe molim, Bože,

slušam kako zoveš mene, sina

kojega si stekao u svome dvoru

kad još samo jedna staza bila,

prava, ujednačena i spretna.

Sada mnoge brazde su na moru

i tu stalno pjeva morska vila,

obećava da ću s njome biti sretna.

Neka, neka kušnje, neka raznih napada,

s njima bliža sam Ti Muci.

Tako uvijek daješ da se od Te ne odijelim,

mada vila misli da se raspadam

kao brod bez sidra u toj luci

gdje se, u daljini, Kruh i Vino dijeli.

Na dva kolosijeka pratim što se zbiva,

tamo slavlje, ovdje vila crna;

Tebe žeđam, Kriste, da se ispovjedim,

grijeh do grijeha oko mene pliva,

a ja žedna kao izgubljena srna

jer uz Tebe samo vilu tu pobijedim.

05.04.2020. 08:50