Zovem
Te jer me Duh Tvoj oprema
jakim
srcem i nježnom dušom
koja
mi donosi srž i poantu
bliskog
razgovora koji se sprema
da
bi zavladala kišica ovom sušom
i
mokri tereni da otope santu
kakva
sam ponekad u domu svom,
hladna
na svaki vanjski udarac.
Odjeni
na mene obraz k'o kremen
da
me ne pogodi poganski grom,
da
se ne pretvorim sva u tajac;
opaši
mi mač i za zmije remen
i
palicu moćnu od obična štapa
da
pobijedim vile i zloduhe razne.
Da
postanem dostojna Tvoje riječi
koja
se ponekad sa mnom stapa
iako
nosim ruke katkada prazne
da
ih ispuniš, da me ništa ne spriječi.
Pomozi,
Bože, nevolju moju,
koje
često nisam ni svjesna
kada
sam negdje u daljinama;
želim
spoznati svaku misao Tvoju,
mada
kod mene završi jadna i prijesna.
Približi
se meni u svetim haljinama.
Tada
mi reci za moju kob
što
mi je činiti u svakom detalju
jer
želim Ti biti još malo bliže.
Želim
Ti biti sluga, veći neg' rob
koji
od Tebe uvijek prima medalju;
želim
Ti reći što se u meni niže.
28.04.2020.
19:39
No comments:
Post a Comment
just do it