"Ne znaju što čine"

Gospodine, moja si utjeha

u ovome rajskomu križu mome,

u mojoj slobodi i lancima

gdje moja se nadvija streha

i zaustavlja Tvoje strašne grome,

gdje Tvoja riječ odaziv ima

sred pustare kojom me blažiš

poput nebeske vode sa izvora

što uvijek me poji na vrijeme.

Ne znam što od mene tražiš

kada me vodiš na pučinu mora

gdje uvijek novo počiva sjeme

kao da čekaš da sazrijem za Te

s lađama što se nalaze svuda.

Okupljam ih, ali one se raznose,

trgaju okove dok vali ih mlate,

a ribe gledaju svakakva čuda

jer nebeske ptice mi hranu nose.

Načinio si od mene siromaha,

poniznu sluškinju svetoga dvora

i maleno dijete što pjevati želi;

moje si ostavio note bez daha

u raljama ovoga divljeg mora

gdje gledam patnju kako se dijeli.

Molim Te, Bože, vapim Ti, Kriste,

Ti taj si što može učiniti sve.

Ne čuju te puci i slobodni nisu,

a niti svjesni ljubavi čiste

koju im nudi Tvoje milosrđe:

ne ostavi zvijerad same na klisu.

22.04.2020. 13:01