Štit nade

Sada spoznala je duša ona

od koje su načinjene bile strofe

da sam bijednik si dubine,

da me nema u blizini Trona

gdje su duši svete njene stope,

spoznala je strah svoje nutrine,

opravdani strah od grijeha i ubojstva,

i od uznosita molitvena stanja.

Samo pokorna bi mogla biti stava.

Već odavno znala je slatkoću Trojstva

zbog koje se mora trapiti od zvanja

i askezu provoditi da je stroga, prava.

Izgovori raznoliki kao livade su cvjetne,

izlike od trapljenja što sam ga Bog je dao,

što ga hoće sada provoditi u slaboći

svih boleština od tijela i od duše sjetne,

dovele su tamo gdje je zloduh pao,

ali nije uspio zavladat' u njenoj samoći

koja duši onoj već je dugo drugi dom.

Kušnjo moja, gdje je tebi kraj,

gdje je tebi onaj sladak od ljubavi plod,

gdje su djeca Boga u trenutku tom,

gdje će sada naći izgubljeni raj

kad već nema duša što joj bile rod?

Zar da koljena položim na prostirku meku,

zar da tješim se svim bolima, slaboćom

kad mi daješ, Kriste, udio u sebi?

Zar da lađe propustim niz rijeku

što su jedrile svim morima s lakoćom;

zar da pjevam ono što mi srce ne bi?

Ti me, Bože, znaš i pokoru prirediš,

nikad je ne izmišljam jer si uvijek moj;

raskajano srce sada Ti prihvati.

Nije puno potrebno da mi dušu bijediš,

a još manje glas da slušam Tvoj,

slavit ću Te opet i Tvojom se zvati.

03.04.2020. 13:26