„On
će biti sudac narodima,
mnogim će sudit’ plemenima,
koji će mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Neće više narod dizat’ mača protiv naroda
nit’ se više učit’ ratovanju.”
mnogim će sudit’ plemenima,
koji će mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Neće više narod dizat’ mača protiv naroda
nit’ se više učit’ ratovanju.”
Iz
2,4
Ovdje
prorokuje Izaija o Isusu Kristu, Knezu mira i Vječnom miru.
Mnogi
će se klanjati iz straha i strahopoštovanja, ali će na kraju ipak
zavladati mir kojega ne bi moglo biti tamo gdje postoji samo strah.
Sami
smo u prostoru i vremenu, sami smo u svemiru jer Bog naš odredi
naseliti prostor svojim narodom, dati mu dovoljno mjesta za život i
dovoljno vremena za istraživanje svijeta i kozmosa.
Sin
Božji kozmički je Bog svih ljudi i svega stvorenja, Bog vjernima i
nevjernima, pravednicima i grešnicima; oblacima, kišama i
mrazovima; čitavoj zemlji plodnoj i neplodnoj, svemu raslinju na
zemlji; vodama i svemu što se miče u vodama, nebu i pticama
krilatima, i svemu što leti.
Presveto
Trojstvo kraljuje najmanjim i najvećim jer sve je Bog stvorio, Otac
i Sin i Duh Sveti.
Samo
grijeh nije stvorio Bog, grijeh niče u ljudskome slobodnom srcu.
Da,
njih je Trojica, a mi, ljudi, mi smo sami. Kakav strah i trepet. Ne
možemo pobjeći jedni od drugih, živimo u zarobljeništvu jedni s
drugima i težimo za nekim tko je daleko u svemiru, daleko od nas,
ali da je netko kao i mi.
Dobar
je strah, a strah Božji je dar Duha Svetoga.
Tko
se boji Boga, taj malo postaje i pobožan i ponizan.
Strah
Božji je početak mudrosti, a mudrost je u poniznosti.
Mudrost
je dar Duha Svetoga. Tko dobije pomazanje Duha Svetoga u sakramentu
Potvrde, taj dobiva začetak mudrosti, razuma, savjeta, jakosti,
znanja, pobožnosti i straha Božjega, sedam univerzalnih darova za
dobar život, za dobra djela.
Tko
traži i dobiva mudrost, postaje razborit i razuman, i racionalan te
se zna posavjetovati pa se izgrađuje u svojoj postojanosti i
ohrabruje u svojoj vjeri. Tako vjernik lako stječe bilo koje znanje
od kojega najčešće postaje sve ponizniji dok se ne dogodi da sve
čini pravovjerno jer se boji Boga više nego bilo čega.
I
strahopoštovanje je dobro, i strah nas uči poniznosti kada vidimo
da postoji Jači od nas, jači od svega. No, ako samo zbog nekog
velikog straha postajemo ponizni, može se dogoditi da gubimo
koncentraciju i ne možemo primiti znanje nikakvo, gubimo prirodnu
racionalnost jer nemamo dovoljno pozitivnih iskustava i, na kraju,
gubimo prirodni zdrav razum, postajemo lude koje buncaju da Boga nema
iako Ga se bojimo.
Stoga
darovi Duha Svetoga postoje u Katoličkoj, općoj, univerzalnoj Crkvi
i vjeri. Darovi Duha su mnogi i premnogi, a ovih sedam su osnovni i
temeljni darovi na kojima rastu različiti talenti koji se umnožavaju
na dobro, na dobar život i djela.
Milosni
su darovi različiti, mudrost, znanje, vjera, dar ozdravljanja, moć
čudesa, dar proricanja, sposobnost razlikovanja duhova, različiti
jezici, dar tumačenja jezika. Sve to u nama čini isti Duh koji to
razdjeljuje svakome kako hoće, a sve to služi izgradnji Božjega
vjernog naroda. (usp. 1 Kor 12)
Kako
čovjeku živjeti s čovjekom?
I
kako ljudi misle živjeti s vanzemaljcima kojima se nadaju ako ne
znaju uvesti reda u svojoj obitelji i na svojoj Zemlji?
„Hoću
reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer
tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno
drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh
vodi, niste pod Zakonom. 19A očita su djela tijela. To su:
bludnost, nečistoća, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vračanje,
neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori,
strančarenja, 21zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.
Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine,
kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22Plod je pak Duha:
ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota,
vjernost, 23blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema
zakona.
24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.”
24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.”
Gal
5, 16-24
Postoje
darovi vjernika koje nazivamo krepostima, vrlinama.
To
su tri božanske, ulivene kreposti: ljubav, vjera i nada koje uz
sedam darova Duha Svetoga čine nepobjedivu dušu.
Čovjek
lakše razmatra kada primi Duha.
Razvija
još četiri svoje kreposti, kako tko. To su kreposti razboritosti,
pravednosti, jakosti i umjerenosti.
„Ljudske
kreposti (vrline) jesu čvrsti stavovi, stalna raspoloženja, trajne
savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju
našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. One
daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život.
Krepostan je čovjek onaj koji slobodno čini dobro.
Ćudoredne
kreposti stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodoi i klice
moralno dobrih čina; one pripravljaju sve moći ljudskog bića da
uđe u zajedništvo s božanskom ljubavi. KKC 1804”
Razboritost
potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo
dobro i da izabire prikladna sredstva da ih ostvari.
Pravednost
se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji Bogu i bližnjemu dati što
im pripada.
Jakost
osigurava čvrstoću u poteškoćama i ustrajnost u traganju za
dobrom.
Umjerenost
obuzdava privlačnost sjetilnih užitaka i osposobljuje za ravnotežu
u upotrebi stvorenih dobara.
Bogoslovne
kreposti ljubavi, vjere i nade omogućavaju kršćanima da žive u
vezi s Presvetim Trojstvom. Bog im je izvor , poticaj i objekt, Bog
koga čovjek spoznaje po vjeri, u kog se nada i koga ljubi radi Njega
samoga. KKC 1835 - 1840
„Dobro
živjeti ne znači ništa drugo nego ljubiti Boga svim srcem svojim,
svom svojom dušom i svim svojim djelovanjem. Njemu se daje potpuna
ljubav (po umjerenosti) koju nikakva nesreća ne može pokolebati
(što očituje jakost), ljubav koja samo Njega sluša (to je
pravednost), koja bdije da bi razlikovala sve stvari, u strahu da je
ne bi zatekla lukavost i laž ( a to je razboritost).” Sveti
Augustin, De moribus ecclesiae catholicae 1, 25, 46: PL 32, 1330 –
1331
Eto,
ako naiđeš na vanzemaljca, budi uvjeren da je to Božje dijete,
katolik i kršćanin koji živi u svijetu, ali nije od ovoga svijeta.
Jednoga
dana „svi će narodi doći i klanjati se pred Gospodinom (Otk
15,14)”. „Hajde, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! Iz 2,5”
27.04.2020.
09:23
„Nek’
se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.”
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.”
Ps
96,10
No comments:
Post a Comment
just do it