Gospodin kraljuje, Aleluja

„On će biti sudac narodima,
mnogim će sudit’ plemenima,
koji će mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Neće više narod dizat’ mača protiv naroda
nit’ se više učit’ ratovanju.”

Iz 2,4

Ovdje prorokuje Izaija o Isusu Kristu, Knezu mira i Vječnom miru.

Mnogi će se klanjati iz straha i strahopoštovanja, ali će na kraju ipak zavladati mir kojega ne bi moglo biti tamo gdje postoji samo strah.

Sami smo u prostoru i vremenu, sami smo u svemiru jer Bog naš odredi naseliti prostor svojim narodom, dati mu dovoljno mjesta za život i dovoljno vremena za istraživanje svijeta i kozmosa.

Sin Božji kozmički je Bog svih ljudi i svega stvorenja, Bog vjernima i nevjernima, pravednicima i grešnicima; oblacima, kišama i mrazovima; čitavoj zemlji plodnoj i neplodnoj, svemu raslinju na zemlji; vodama i svemu što se miče u vodama, nebu i pticama krilatima, i svemu što leti.

Presveto Trojstvo kraljuje najmanjim i najvećim jer sve je Bog stvorio, Otac i Sin i Duh Sveti.

Samo grijeh nije stvorio Bog, grijeh niče u ljudskome slobodnom srcu.

Da, njih je Trojica, a mi, ljudi, mi smo sami. Kakav strah i trepet. Ne možemo pobjeći jedni od drugih, živimo u zarobljeništvu jedni s drugima i težimo za nekim tko je daleko u svemiru, daleko od nas, ali da je netko kao i mi.

Dobar je strah, a strah Božji je dar Duha Svetoga.

Tko se boji Boga, taj malo postaje i pobožan i ponizan.

Strah Božji je početak mudrosti, a mudrost je u poniznosti.

Mudrost je dar Duha Svetoga. Tko dobije pomazanje Duha Svetoga u sakramentu Potvrde, taj dobiva začetak mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega, sedam univerzalnih darova za dobar život, za dobra djela.

Tko traži i dobiva mudrost, postaje razborit i razuman, i racionalan te se zna posavjetovati pa se izgrađuje u svojoj postojanosti i ohrabruje u svojoj vjeri. Tako vjernik lako stječe bilo koje znanje od kojega najčešće postaje sve ponizniji dok se ne dogodi da sve čini pravovjerno jer se boji Boga više nego bilo čega.

I strahopoštovanje je dobro, i strah nas uči poniznosti kada vidimo da postoji Jači od nas, jači od svega. No, ako samo zbog nekog velikog straha postajemo ponizni, može se dogoditi da gubimo koncentraciju i ne možemo primiti znanje nikakvo, gubimo prirodnu racionalnost jer nemamo dovoljno pozitivnih iskustava i, na kraju, gubimo prirodni zdrav razum, postajemo lude koje buncaju da Boga nema iako Ga se bojimo.

Stoga darovi Duha Svetoga postoje u Katoličkoj, općoj, univerzalnoj Crkvi i vjeri. Darovi Duha su mnogi i premnogi, a ovih sedam su osnovni i temeljni darovi na kojima rastu različiti talenti koji se umnožavaju na dobro, na dobar život i djela.

Milosni su darovi različiti, mudrost, znanje, vjera, dar ozdravljanja, moć čudesa, dar proricanja, sposobnost razlikovanja duhova, različiti jezici, dar tumačenja jezika. Sve to u nama čini isti Duh koji to razdjeljuje svakome kako hoće, a sve to služi izgradnji Božjega vjernog naroda. (usp. 1 Kor 12)

Kako čovjeku živjeti s čovjekom?

I kako ljudi misle živjeti s vanzemaljcima kojima se nadaju ako ne znaju uvesti reda u svojoj obitelji i na svojoj Zemlji?

„Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.”

Gal 5, 16-24

Postoje darovi vjernika koje nazivamo krepostima, vrlinama.

To su tri božanske, ulivene kreposti: ljubav, vjera i nada koje uz sedam darova Duha Svetoga čine nepobjedivu dušu.

Čovjek lakše razmatra kada primi Duha.

Razvija još četiri svoje kreposti, kako tko. To su kreposti razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti.

„Ljudske kreposti (vrline) jesu čvrsti stavovi, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. One daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život. Krepostan je čovjek onaj koji slobodno čini dobro.

Ćudoredne kreposti stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodoi i klice moralno dobrih čina; one pripravljaju sve moći ljudskog bića da uđe u zajedništvo s božanskom ljubavi. KKC 1804”

Razboritost potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ih ostvari.

Pravednost se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji Bogu i bližnjemu dati što im pripada.

Jakost osigurava čvrstoću u poteškoćama i ustrajnost u traganju za dobrom.

Umjerenost obuzdava privlačnost sjetilnih užitaka i osposobljuje za ravnotežu u upotrebi stvorenih dobara.

Bogoslovne kreposti ljubavi, vjere i nade omogućavaju kršćanima da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Bog im je izvor , poticaj i objekt, Bog koga čovjek spoznaje po vjeri, u kog se nada i koga ljubi radi Njega samoga. KKC 1835 - 1840

„Dobro živjeti ne znači ništa drugo nego ljubiti Boga svim srcem svojim, svom svojom dušom i svim svojim djelovanjem. Njemu se daje potpuna ljubav (po umjerenosti) koju nikakva nesreća ne može pokolebati (što očituje jakost), ljubav koja samo Njega sluša (to je pravednost), koja bdije da bi razlikovala sve stvari, u strahu da je ne bi zatekla lukavost i laž ( a to je razboritost).” Sveti Augustin, De moribus ecclesiae catholicae 1, 25, 46: PL 32, 1330 – 1331

Eto, ako naiđeš na vanzemaljca, budi uvjeren da je to Božje dijete, katolik i kršćanin koji živi u svijetu, ali nije od ovoga svijeta.

Jednoga dana „svi će narodi doći i klanjati se pred Gospodinom (Otk 15,14)”. „Hajde, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! Iz 2,5”

27.04.2020. 09:23

„Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.”

Ps 96,10