Gdje je tvoj Bog?

Gospodin Isus ti je uvijek tu, On je Alfa i Omega, Početak i Svršetak.

Ima li što suvremenije od toga da je s nama Bog koji je naše rođenje, naš je život i naš je kraj života?

Da, uvijek je s nama, do svršetka svijeta.

I nije samo to već je Krist naš Spasitelj od provalije i Spasitelj je ovoga svijeta, tako je bilo od kada je hodao po zemlji, tako je sada, u doba globalizacije, tako će, prema tome, biti i ubuduće.

Kad ljudi govore o napretku, misle valjda na razvoj znanosti, misle na razvoj i širenje demokracije i tko zna što sve ne.

No, u biti ljudi slabo napreduju, bolje bi bilo reći da se vrte u krug poput horoskopa. Tko ne bi griješio od takvih beznadežnih razmišljanja kao što je filozofija vječnoga ponavljanja jednoga te istoga.

Tko ne bi iskočio iz svoje kože?

Isus je za ljude spas i izlaz iz začaranoga kruga.

Ne kažem da ljudi napreduju u vjeri, u religioznom smislu.

Ljudi napreduju u razlikovanju, ali to nije njihova zasluga, to je božanska genetika.

Ljudi napreduju u razlučivanju iako i dalje ratuju i dalje će ratovati.

I Bog razlučuje, odvaja pravednike od neplodnih ljudi na kraju svijeta, dijeli ovce od jaraca. To ne čini sada jer sada svatko još uvijek ima priliku, bezbroj prilika za spas.

Tako je bilo i nekada kada ljudi nisu imali razvijene tehnologije. Ipak su već odavno oplovili svijet, načinili impozantne građevine, a možda su bili stroži u zakonima pa je izgledalo da su malo manje okrutni pojedinačno, oni iz naroda, ali to su bile strahovlade.

Kad su Egipćani izgradili piramide, ljudi su rekli: eto, to je to, vrhunac suvremenosti, napretka i kulture.

Kad su Feničani oplovili svijet, uzduž i poprijeko, davno prije Kristofora Kolumba i Marca Pola, bili su najjači narod na svijetu, trgovina i proizvodnja im je procvala, jednako tako i kultura.

Kad su ljudi otkrili da Zemlja lebdi u svemiru, rekoše da je stiglo novo doba, jednako kao i prilikom slijetanja na Mjesec.

Poslije, kada je navalio pokret humanizma i renesanse, demokracije i sekularizacije, ljudi govore o novom svjetskom poretku; isti paket, druga ambalaža.

Pojedinačno znamo da napredujemo kada doživimo neku katarzu i kažemo da smo postali od toga časa bolji ljudi. Najbolji smo pred kraj života, a tek tada vidimo kako nam je malo vremena ostalo za činiti dobro, za postati plodnim ljudima. Ljudi na samrti govore da im je žao što nisu bili bolji ljudi, na ovaj ili na onaj način.

To je upravo ono što Bog želi i na čemu radi po svojoj kršćanskoj Crkvi u svijetu, nastoji ukazati ljudima što žele, a žele biti bolji ljudi te nastoji ljudima darovati svoga Duha koji čovjeka čini plodnim, to jest boljim i jako dobrim čovjekom.

To je najdrevnija čežnja svake zajednice, nacije i države.

To je najveći napredak čovječanstva.

To je najsuvremenije što može biti jer to je uvijek suvremeno: postati bolji čovjek. 06.04.2020. 05:11