Kako
brzo zapadaju zrake
što
ih ružičasto sunce pali
na
tom proljetnome svodu;
kao
da je produžilo krake
koje
anđeli mu noći dali
da
dotaknu sjajnom brodu
zapaljenu
stazu kojom plovi,
netom
prije nego se zamrači
svaka
crta lica, čelo koje žari
rad'
ljepote neba što ga lovi,
zbog
života što odozgor zrači
i
prosipa svoje vrhunske si čari.
Zaludu
je sunce popratiti,
ako
zalaza mu ne promatram,
ako
svake večernje ne blista
novi
dan koji će se vratiti
da
mu opet gledam plam
na
sred oceana, duboka i čista,
da
zaplovim sve do male luke
o
kojoj se svake noći sanja
dok
se ribarice množe.
Dušo
usamljena, gore ruke,
hvalu
daje ona što se klanja
Tebi,
Umjetniku, dragi Bože!
04.04.2020
20:40
No comments:
Post a Comment
just do it