Monday, April 13, 2020

Usamljeni sokolovi







Zarobljen si bez okova grubih,
pitaš se i pitaš svoga Boga
kako može dobro biti nešto tako loše?
U slavno se Ime Isus ti zaljubi
dok u miru i tišini vlade zloga
sve se tvoje snage uzaludno troše.

Anđeo dolazi, već stiže ti na vrata
da ih otkračuna, da ti preda snagu,
Duha bezgranična od budućnosti;
da posjetiš sestru svoju, svoga brata.
Nisi navikao ostati na pragu,
ne znaš sve dubine svoje ćutnosti.

Srce mirno bije, ali rad' bi iskočiti
van iz grudiju ti kao poriv snažan
jer si navikao letjeti u Duhu,
sve si dao da bi život natočiti,
onaj vječni, neizmjerno važan
sada, kada vjerni klanjaju se Kruhu.

I svi drugi, a i vrapci, cvijeće, žabe
često robovi su da ih oslobodiš,
ali tvoje robovanje nije vrsta ista.
Dok te kušnje i napasti vabe,
ti uspori korak jer me vodiš,
kao i sve druge, putem Krista.

Stani malo, nesuđeni robe svijeta,
jer će odvesti te kamo ne bi htio.
Znam da vidiš nadu il' nevjeru prostu
svega življa na dnu tvoga leta.
Kada siromašak kod tebe je bio,
kada služio si nepozvanu gostu?

A ovi ti neprekidno govore da vide,
samo piju tvoju ljudsku krv i živce,
u bogatstvu svome smiju se do kraja.
Nikada se sami sebe ne postide,
uvijek nađu sokolove kao krivce,
ljude istinske iz budućega raja.

Što si izgubio, sokolovo pero? Neka,
nikada se nije zborilo za mrtve
već za one kojima si izmolio sluh.
U ljubavi tvojoj plovi krsna Rijeka,
nikad nisi sam za slavlje žrtve.
Vrijeme milosno je, a ti predaj duh.
13.04.2020. 22:10




No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts