Zarobljen
si bez okova grubih,
pitaš
se i pitaš svoga Boga
kako
može dobro biti nešto tako loše?
U
slavno se Ime Isus ti zaljubi
dok
u miru i tišini vlade zloga
sve
se tvoje snage uzaludno troše.
Anđeo
dolazi, već stiže ti na vrata
da
ih otkračuna, da ti preda snagu,
Duha
bezgranična od budućnosti;
da
posjetiš sestru svoju, svoga brata.
Nisi
navikao ostati na pragu,
ne
znaš sve dubine svoje ćutnosti.
Srce
mirno bije, ali rad' bi iskočiti
van
iz grudiju ti kao poriv snažan
jer
si navikao letjeti u Duhu,
sve
si dao da bi život natočiti,
onaj
vječni, neizmjerno važan
sada,
kada vjerni klanjaju se Kruhu.
I
svi drugi, a i vrapci, cvijeće, žabe
često
robovi su da ih oslobodiš,
ali
tvoje robovanje nije vrsta ista.
Dok
te kušnje i napasti vabe,
ti
uspori korak jer me vodiš,
kao
i sve druge, putem Krista.
Stani
malo, nesuđeni robe svijeta,
jer
će odvesti te kamo ne bi htio.
Znam
da vidiš nadu il' nevjeru prostu
svega
življa na dnu tvoga leta.
Kada
siromašak kod tebe je bio,
kada
služio si nepozvanu gostu?
A
ovi ti neprekidno govore da vide,
samo
piju tvoju ljudsku krv i živce,
u
bogatstvu svome smiju se do kraja.
Nikada
se sami sebe ne postide,
uvijek
nađu sokolove kao krivce,
ljude
istinske iz budućega raja.
Što
si izgubio, sokolovo pero? Neka,
nikada
se nije zborilo za mrtve
već
za one kojima si izmolio sluh.
U
ljubavi tvojoj plovi krsna Rijeka,
nikad
nisi sam za slavlje žrtve.
Vrijeme
milosno je, a ti predaj duh.
13.04.2020. 22:10
No comments:
Post a Comment
just do it