Isusova Muka, najbolje i najljepše što svijet ima

 

Ljepota i odbojnost, dobro i zlo

Zlo te može natjerati na bol, patnju i žrtvu, ali ono samo to ne može doživjeti jer zlo egzistira parazitski na pozitivi i kada te pozitive ima samo u patnji, zlo to ne može pratiti i nestaje jer nema što izgubiti, dati, žrtvovati. Zlo je gubitak i negativa pa stoga nema više što izgubiti, ali može dobiti svježu pozitivu na kojoj će parazitirati i koju će rušiti i uništavati sve dok boli i patnje te razne smetnje ne postanu predanje i žrtva koja još uvijek u sebi jest pozitiva.

Jedina i najveća pozitiva i Bitak je Krist u svojoj Muci – time je pobijedio smrt, grijeh, laž i zlo.Na takav način pobjeđuje dobro, koje se sasvim izlišava za ljubav i u ljubavi prema Bogu koji je Dobro, Ljepota i Ljubav, i prema dobrim ljudima i djelima; tada isto dobro i lijepo ostaje i pobjeđuje.

Dobro i lijepo ne može rušiti i uništavati, niti može biti odvratno (koje može biti vrlo agresivno i nasilno), a zlo je žrtvom dobra pobjedivo i ne može ono izgledati drugačije nego odvratno, i kada napada, i kada nestaje jer može još slabim snagama proizvoditi zle slutnje, tjeskobu, nelagodu, sumnju i slično, sve što je odbojno.

Strašna snaga zla isto je toliko u djelima, koliko i u ponašanju i izgledu kao pojava velike odvratnosti od koje se može zalediti okolina kao što se plijen paralizira pred zmijom.

Zato je ono što je dobro i lijepo, nesposobno za odbojnost, ono što se izlišava u ljubavi, plijeni sebe sama za drugoga i nalazi to drugo u dobroti i ljepoti te tako nastaje veće, nastaje jedinstvo i zajedništvo.

Zlo nije sposobno za zajedničarenje.

Kad Isus prstom Božjim izgoni đavle, tada je uistinu došlo k nama kraljevstvo nebesko.

Zato je najljepše vrhunsko Dobro na djelu, a to je Isus na križu, to jest njegova Muka kojom je otkupio svo zlo naše, progresivno i napredno. Zato je Muka Isusa Krista, tako učinkovita, najbolje i najljepše što je čitav svijet ikada imao i vidio.

Potrebno se je oplijeniti i predati, izlišiti u ljubavi za Boga i ljude da bi se moglo vidjeti jasnije, i ne samo po vanjštini, da bi se mogle duše vidjeti dušama, plodovi plodovima, srca srcima, ljepota ljepotom, dobrota dobrotom i milosrđe koje se gleda i sluša milosrđem.

17.05.2025. 10:20

Situacija zla

(Walter Casper)

Dosadašnje raščlambe ostale su još uvijek apstraktne; one su se odnosile na solidarnost i zastupništvo kao temeljnu strukturu čovjeka. Konkretno, solidarna isprepletenost svih ljudi temelj je međutim opće situacije određene zlom. Ta situacija zla sastoji se u tome da faktično ljudi ne prihvaćaju jedan drugoga kao čovjeka i da jedan drugome ne daju prostor ljudskog života, NEGO SE JEDAN DRUGOME ZATVARAJU I MEĐUSOBNO SE ISKORIŠTAVAJU KAO SREDSTVO U SVRHU OSIGURANJA SVOJE VLASTITE EGZISTENCIJE. NIJE LJUDSKA SOLIDARNOST MOĆ KOJA UREĐUJE ODNOSE, NEGO JE TO VLASTITA KORIST I VLASTITI INTERES.

Tamo gdje se s ljudima postupa kao sa sredstvom, robom,radnom snagom i brojevima, tu anonimne veličine, kao novac, moć, osobni ili nacionalni ugled postaju najvećim „vrednotama” koje sebi podređuju čovjeka i o kojima konačno on biva ovisan. Posebno od vremena Hegela i Marxa takvo izokretanje odnosa između osobe i stvari označava se izvorno ekonomsko – juridičkim pojmom otuđenja te time izražava da se otuđenje ljudima ostvaruje u odnosima, koji kao objektivno anonimne veličine sa svoje strane ovladavaju ljudima. Solidarna isprepletenost uvjetuje onda situaciju, u kojoj smo već od početka „rasprodani” „silama i vlastima”, tako da više ne pripadamo samima sebi (usp. Rim 7,15-24).

„Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!
Ja, dakle, umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.”

Apostolsko vjerovanje preuzelo je biblijske hyper – formule s tvrdnjom „za nas ljude i radi našega spasenja”. Time je opisan cijeli Kristov život i djelo.

Isusova solidarnost s ljudima

(Wlter Casper)

ISUS KRIST JE PREMA PISMU ČOVJEK ZA DRUGE LJUDE. NJEGOVA BIT JEST PREDANJE I LJUBAV. U TOJ LJUBAVI PREMA LJUDIMA ON JE KONKRETNI OBLIK POSTOJANJA KRALJEVSTVA LJUBAVI BOŽJE ZA NAS. NJEGOVA SUČOVJEČNOST JE DAKLE POJAVNI OBLIK (EPIFANIJA) NJEGOVA BOŽANSKOG SINOVSTVA. NJEGOVA TRANSCENDENCIJA SPRAM LJUDI PORED NJEGA JEST IZRAZ TRANSCENDENCIJE U ODNOSU PREMA BOGU. KAO ŠTO JE ON SPRAM BOGA EGZISTENCIJA U PRIMANJU (POSLUŠNOST), TAKO JE SPRAM NAMA POTPUNA EGZISTENCIJA U PREDANJU I ZASTUPNIŠTVU. U TOJ DVOSTRUKOJ TRANSCENDENCIJI ON JE POSREDNIK IZMEĐU BOGA I LJUDI.

(dodatak Walter Casper: „Isus Krist”)

Anzelmovo pitanje „Cur Deus homo?” postavlja se i sada, na kraju ovog, drugog poglavlja trećeg dijela. Mi na nj možemo odgovoriti slično kao i Anzelmo

Ordo universi, mir i pomirenje među ljudima mogući su ako sam Bog postane čovjekom, čovjekom za druge, te tako postavi početak jednog novog solidarnog čovječanstva.

Razumije se da utjelovljenje nije u tom smislu logički nužno zamišljati kao da bi bilo izvedivo iz nekih načela. Upravo imamo obrnut slučaj: Takva načela kao što su mir, sloboda, pravda, od samog su početka zacrtani prema Kristu, kao gramatici u kojoj se i kroz koju se ljubav Božja na neizvediv način trebala izreći i ostvariti.

Kršćanska vjera ostaje, dakle, uvijek upućena na Isusa Krista, posrednika Boga i ljudi te ljudi međusobno.

„I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro (Post 1,31).”