Izaijina popijevka, Prorokov poziv (61), o uskrsnuću Jeruzalema (62)

I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh, opremljen je kao zaručnica nakićena za svoga muža (Otk 21, 2).

 

PROROKOV POZIV 

„Duh Gospoda Boga na meni je, jer me Gospodin pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
2 da navijestim godinu milosti Gospodnje
i dan odmazde Boga našega;
da razveselim ožalošćene na Sionu
3 i da im dadem vijenac mjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
I zvat će ih hrastovima pravde,
nasadom Gospodnjim – na slavu njegovu.
4 Oni će nanovo dići drevne razvaline,
sazdati opet mjesta poharana,
ruševine prošlih pokoljenja.
5 Tuđinci će doći da vam stada pasu,
stranci će vam biti ratari i vinogradari.
6 A vas će zvati »svećenici Gospodnji«,
nazivat će vas »službenici Boga našega«.
Uživat ćete bogatstva naroda,
blagom se njihovim dičiti.

7 Dvostruka bijaše njihova sramota
– rug i prezir bijahu im baština –
zato će u zemlji svojoj baštinit’ dvostruko,
njihova će biti radost vječita.

8 Jer ja, Gospodin Bog, ljubim pravdu,
a mrzim grabež nepravedni.
Vjerno ću ih nagraditi
i sklopiti s njima savez vječni.
9 Slavno će im biti sjeme među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko god ih vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Gospodin Bog blagoslovi.

10 Radošću silnom u Gospodinu se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.
11 Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.”

(Knjiga proroka Izaije, glava 61)

DRUGA PJESMA O USKRSNUĆU JERUZALEMA

Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati
dok pravda njegova ne zasine k’o svjetlost,
dok njegovo spasenje ne plane k’o zublja.
2 I puci će vidjet’ tvoju pravednost,
i tvoju slavu svi kraljevi;
prozvat će te novim imenom
što će ga odrediti usta Jahvina.
3 U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna
i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.

4 Neće te više zvati Ostavljenom
ni zemlju tvoju Opustošenom,
nego će te zvati Moja milina,
a zemlju tvoju Udana,
jer ti si milje Jahvino
i zemlja će tvoja imat’ supruga.
5 Kao što se mladić ženi djevicom,
tvoj će se graditelj tobom oženiti;
i kao što se ženik raduje nevjesti,
tvoj će se Bog tebi radovati.

6 Na zidine tvoje, Jeruzaleme,
stražare sam postavio:
ni danju ni noću
ne smiju zašutjeti.
O, vi koji podsjećate Jahvu,
vama nema počinka!
7 I ne dajte mu mira
dok ne obnovi Jeruzalem,
dok ga opet slavom na zemlji ne učini.

8 Zakle se Gospod desnicom
i mišicom svojom snažnom:
»Neću više dati žita tvoga
za hranu neprijateljima.
Neće više tuđinci piti tvoga vina
o kojem si teško radio.
9 Neka ga jedu oni koji su ga želi
i neka hvale Jahvu,
neka ga piju oni što su ga trgali
u predvorju mojega svetišta!«
10 

Završna pjesma

Prođite, prođite kroz vrata,
poravnajte put narodu!
Nasipajte, nasipajte cestu,
uklonite s nje kamenje.
Podignite stijeg narodima!

11 Evo, Jahve oglasuje
do nakraj zemlje:
»Recite kćeri sionskoj:
Evo, dolazi tvoj spasitelj.
Evo, s njim naplata njegova
i njegova nagrada ispred njega!
12 Oni će se zvati ‘Sveti narod’,
‘Otkupljenici Jahvini’.
A tebe će zvati ‘Traženi’ –
‘Grad neostavljeni’.«

(Knjiga proroka Izaije, glava 62)