Zborovođi. Po Jedutunu.
Asafov. Psalam.
2 Glasom svojim Bogu
vapijem,
glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3 U
dan nevolje tražim Gospodina,
noću mi se ruka neumorno pruža
k njemu,
ne može se utješit’ duša moja.
4 Spominjem
se Boga i uzdišem;
kad razmišljam, daha mi nestane.
5 Vjeđe
moje držiš,
potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Mislim
na drevne dane
i sjećam se davnih godina;
7 razmišljam
noću u srcu,
mislim, i duh moj ispituje:
8 »Hoće
li Gospodin odbaciti zauvijek
i hoće li ikad još biti
milostiv?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek,
njegovo
obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Zar Bog je
zaboravio da se smiluje,
ili je gnjevan zatvorio smilovanje
svoje?«
11 I govorim: »Ovo je bol moja:
promijenila
se desnica Višnjega.«
12 Spominjem se djela
Jahvinih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Promatram
sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.
14 Svet
je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Ti
si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu
svoju.
16 Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove
Jakovljeve i Josipove.
17 Vode te ugledaše,
Bože,
ugledaše te vode i ustuknuše,
bezdani se
uzburkaše.
18 Oblaci prosuše vode,
oblaci zatutnjiše
gromom
i tvoje strijele poletješe.
19 Grmljavina
tvoja u vihoru zaori,
munje rasvijetliše krug zemaljski,
zemlja
se zatrese i zadrhta.
20 Kroz more put se otvori tebi
i
tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne
vidje.
21 Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama
Mojsija i Arona.
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako i
sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.

No comments:
Post a Comment
just do it