Ne znam reći zbogom, do viđenja,
ne znam gdje sam ni sljedeće noći.
Moj je put ponekad siv il' crna sjena,
ali ljubav uvijek hoće u srce mi doći.
Oko mene divljaju svi licemjeri grubi
pa se srdi ova duša, žao mi je stanja
na koje još nisam navikla i koje ne ljubi
niti Boga, niti sebe, niti ljudska zvanja.
Utješi me, Oče, u toj mojoj žučljivosti,
i obrati srce moje da se riješim zla
prije nego što mi duša u poučljivosti
primi tvoju nagradu, da mi bude čitava.
Vječna je, ljubavi, naša obiteljska spona
u žarkoj Krvi Sina i Tijelu, u križu smrti;
jedna jedina veza i srodstvo sionska trona,
Zavjet koji se obnavlja kad breme se prti,
sve dok ne dođe u najnovijem ruhu
velike radosti lepršava uskrsnuća,
zajedništva, jedinstva u nebeskom Kruhu,
prisna zagrljaja Ljubavi koja je vruća.
Među nama si ti, kraljevstvo blaženstva,
u nama i s nama kao što s tobom smo mi,
sljednici sretna i vječna prvenstva
što smo ga tvojom žrtvom zadobili.
Zato ti ne znam reći pozdrave sjajne
jer svi su u istome otuđenju;
srca nam skrivaju pridjeve bajne,
a mi jedno smo rajskome okruženju.
13.05.2025. 20:32
No comments:
Post a Comment
just do it