Tajanstvene činjenice

 

Postoje nepoznanice vjerskoga života za nas, vjernike, i bolje je da je tako jer smo grešnici. Sveti i grešni. Za onaj dio naše svetosti koja nije uvijek u grešnosti, za te dijelove i momente Milosti sasvim je dovoljno iščitavati i promatrati Sveto pismo, moliti i blagovati Gospodina.

U svetosti pojedinci mogu izrazito napredovati, ali ostaju manjim dijelom grešnici, po Adamu i Evi, jer su ljudi. Mogu živjeti u Isusu Kristu koji je pravi Bog i pravi čovjek, jedini koji nema grijeha, uz majku svoju Blaženu Djevicu Mariju koja je čovjek, Božje stvorenje kao i svi mi, ali bezgrešno.

Tako za Mariju ne postoje one tajne koje ne znaju grešni vjernici.

U vjerskom, katoličkom životu uvijek je tako, za razliku od poganskog života što ga žive oni koji nisu kršteni. Čim se krstiš, na primjer u odrasloj dobi, postaješ obilježen kao Isusov grešnik, spreman za spasenje. Grijesi dotadašnjega života, posebno Istočni grijeh, brišu se krštenjem. A čovjek nije ni znao da je grešnik. To je zaista drastična duhovna promjena, ali nije tajna.

Vjernik katolik je istovremeno u milosti Boga dok je i u grijehu, to jest, i u grijesima, onim koje zovemo lakšim grijesima, katolik može činiti sveta djela, dobra djela za zajednicu. Katolik se neprekidno posvećuje, kršćanski poziv je univerzalan za svakoga.

Ipak, postoje neke nedokučive tajne za koje je dobro da ostanu nepoznanice u svijetu i u vjerskoj zajednici.

Djevičanstvo Marijino izvire iz duhovne i moralne nevinosti, postoji u tijelu i ogleda se u svetim djelima. S jakim razlogom ona se zove Bezgrešno Začeće, i to je jedna od onih tajni za sve nas. Djevica je u potpunom smislu, duhom začinje Isusa po snazi i sili Duha Svetoga, a iz te kombinacije začinje se Sin Boga i sin Marijin, Bogočovjek Isus. Tu nema ništa nedorečeno i nejasno, ali ostaje stvarna nepoznanica za sve ljude na zemlji. Za te tajne smo slijepi. Čak i kad znamo da smo slijepi i da imamo Boga za liječnika i svjetlost, ostajemo slijepi. Kako bijaše na početku, tako i sada, i vazda, i u vijeke vjekova.

Druga je, gotovo identična, tajna samo rođenje Isusa od Djevice koja osta vazda djevičanska. Ne zna se točno gdje i kada, i kako se događalo. Isus je u Marijinoj utrobi još bio u začeću, u dozrijevanju za svoje utjelovljenje i rođenje. Ostao je vjerojatno i nakon rođenja u prisnoj povezanosti s Ocem te je bio prionuo za svoju zemaljsku majku, za ljudsko stvorenje što je jaki argument za Isusovo istinsko čovještvo jer kad bismo Isusa gledali kao privremenog ili na bilo koji način ne-pravog čovjeka, ne bismo imali otkupljenja, Isusova muka ne bi imala smisla zbog kojega slavimo Boga i klanjamo se. Ljudi bi govorili Isusu: „Lako je tebi pričati o svetosti jer ti si Bog, ali mi smo samo ljudi”. Tako bi svi imali povoda da nastave živjeti u grijesima, u svojim iskonstruiranim ideologijama, sa svojim lažnim bogovima. Tako dolazimo do sljedeće tajne.

Isus je vjerojatno postepeno sve bolje oblikovao svoje molitve i razgovore s Ocem, ali izgleda kao da mu je bilo potrebno više muke i napora kad je morao ustanoviti kako je to živjeti u vjerskoj zajednici ljudi koji su grešnici i kako je njima, jer Isus nije imao grijeha. Moguće je da je to jedna od najvećih dobrobiti Isusova čovještva – neposredno spoznavanje teškoća grešnoga života i nesposobnosti za savršeniji život i solidariziranje s nesretnim ljudima, grešnicima. Tako je mogao i razgovarati s Ocem o svojim zemaljskim i ljudskim iskustvima pa se smilovati kao, između ostaloga, i Djevica Marija, učiteljica koja je bila navikla na patnje grešnika u svom narodu i u svojoj dobi. Naum našega Oca nebeskoga je tako ispunjen i izvršen u Kristu, a počeo je i od prije Abrahama.

Mnogo se ljudi rodilo na svijetu i doživjelo solidne godine. Još i više bi nas moglo biti koji ćemo se tek roditi i živjeti na zemlji, to je početak najveće tajne: koliko je Božje izobilje?

I svi smo grešnici i potrebno nam je otkupljenje od Grijeha koji donosi smrt. Grijesi naši pojedinačni i zajednički jesu neizbrojivi i neizmjerivi, a sve ih je uzeo od nas Gospodin i natovario na sebe. I to kao pravi čovjek, ali onaj koji ima utjehu i pomoć u svome božanstvu, to jest u Ocu nebeskome. Sama muka u tim grijesima koju je podnašao Isus kao čovjek nevin i bez grijeha, mora biti smrtonosna. Ne mogu ljudi to niti u viđenjima znati i ostati na životu. Ne može se vidjeti muka Isusova, gledati u detaljima, a ne i proživljavati, odnosno umrijeti.

No, istinska nepoznanica je vrijeme i način uskrsnuća Isusa Krista, tajna zauvijek. I prorok Danijel ga je vidio u svojim viđenjima, i sveti Pavao ga je vidio proslavljenoga, i apostoli su već izgubili pojam o zemaljskom životu kad su ga vidjeli u preobraženju, i mnogi drugi vjernici su imali viđenja, kontakte s anđelima (Marija, prorok Izaija i ostali proroci), ali nikome nije bjelodano kako je Isus uskrsnuo, mada se drugačiji pokazao svojima i još mnogima i mada je govorio o svome uskrsnuću od mrtvih, o svome ustajanju od mrtvih.

Neke činjenice je bolje ne poznavati, ali zato vjernici znaju da će imati spoznaju u vječnosti, u kraljevstvu nebeskome. 23.07.2024. 22:47

„A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi!” Ez 16,6