 |
| Diego Velazquez: Cristo crucificado |
Bilo je nekada takvih dana
kad se duša sklapala,
ali ljubav bila joj je znana,
mrtve grijehe je pokapala.
Ljubav imaš ili nisi duša cijela,
ona vrijedi osamljenoj djeci,
kao dojenačko mlijeko bijela,
ona stoji i u srcu ječi.
I kada je krhka, neprimjetna,
živi postojano, rođena od Boga.
Gleda ljude kao jesen sjetna
koja nema ni imanja svoga.
Dok je rano, još se malo čudi
pa se navikava da je pusta
dok joj nutarnja dubina ludi,
dok pritišće magla gusta.
Al' kada je Krist prozove,
kad pronađe svoju čar,
kad joj on izbaci okove,
tada za njeg potpiruje žar
jer u njoj je vječna snaga,
makar sakrivena grubom svijetu
i još uvijek tako blaga,
proljeće pronađe svakom cvijetu.
Više nikada ne spava i ne griješi,
razgovara s Kristom, pravdu vrši
dok je skori susret u punini tješi
pa sa svojim Bogom i svoj život krši.
10.07.2024. 17:18
No comments:
Post a Comment
just do it