detalj: Djevica Apokalipse; Miguel Cabrera |
Sad se može zraka udisati,
uskoro će sići kišne kapi.
Ove dane moramo upisati
kad elektrika na stroju hlapi.
Ovih dana nestalo je bilo mreže
i računalo je zakuhalo istom,
a duša se plela ispod veže,
razgovarala je više s Kristom.
Eh, da si i ovdje sa mnom
gdje sve kipti od tih pritisaka
i gdje ne može se ni u sjaju tamnom
noćima ostavit svojih utisaka,
ti bi znao koliko je klima vruća.
Čitav svijet se hladi,
a u ratovima tijela umiruća.
Samo vjernik Bogu kadi.
Samo Svećenik i Kralj od svega
zna i vodi brigu oko krune,
ljudski život brine samo njega,
podivljali protiv Boga sad se bune.
Ako nije to početak kraja,
onda kad će sunce potamnjeti,
hoće li se itko sjetit raja,
da l' će Isus vjeru žeti
ili izgubljene duše ideala
koji nikom ništa sad ne vrijede
kad je čak i Gospa znak nam dala,
kada trajne vrijednosti u srcu blijede?
Divlja Zvijer sad križa ne podnaša,
ni molitve jasne, jake, vjerne.
Nosi zator oko pretiloga pasa,
mrzi duše klecajuće, smjerne.
Guja pružila je jezik izdajnički,
već je nije ni sramota
što je bludna zajednički;
ubila ju Kristova Golgota.
18.07.2024. 17:39
No comments:
Post a Comment
just do it