Teologija je najviše znanost ako uzmemo da je znanost sveukupno ljudsko znanje.
Pojam 'znanost' ima kompliciranu definiciju i preširoka je to definicija. Pojedini ogranci sveukupnoga ljudskog znanja definiraju se vrlo različito.
Ako, na primjer, postoji eksperimentalna psihologija kao znanost, to zvuči vrlo nesigurno i vjerojatno nije utemeljeno kao matematička definicija.
Netko kaže da govor o Bogu, to jest teologija, nije znanost nego praznovjerje. Dakle, vjerovati se smije samo ako je znanstveno dokazivo?! Blaženi koji nemaju dokaza, a vjeruju i koji su sami sebi dokaz.
Sveukupnost ljudskog znanja i spoznavanja ljudskoga razuma je moć razumijevanja veze između uzroka i posljedica.
Teologija je najnaprednija jer ona 'krči zemlje nove', otvara put općem ljudskom znanju jer Bog ljudima daje znanje i nadahnuće. Vjernici nisu svi teolozi u višem smislu, ali svi teolozi i mnogi znanstvenici su vjernici jednoga pravoga Boga koji prvi i zadnji daje informacije čovječanstvu.
Mnogi vjernici skrenu sa svoga vjerskog puta, skrenu upravo zbog toga što su naglašeno emotivni, a manje razboriti. Vole se natrpavati raznolikim ružarijima, a ne oslobode si vrijeme za promatranje otajstava u širem i dubljem smislu; mnogi nabrajaju molitve, umjesto da kontempliraju.
Svaki put kad molimo žalosno otajstvo križa Kristovoga, molimo drugačije, ulazimo u spiralu kontemplacije i promatranja Krista na križu, a pri tome izgovaramo jedne te iste riječi. No, te riječi svaki put imaju drugačije značenje, nikada se ne mogu ponavljati jer vjernik uvijek putuje, prelazi dubine i širine, visine i nizine.
Isus je svoje apostole uputio da se prvo usredotoče na židovski narod koji već ima dobre temelje, za razliku od poganskih naroda, ima temelje upravo u vjeri u jednoga pravoga Boga i iskustvo promatranja trojstvene božanske osobe.
Nije li to superznanstveno?
Nije li Gospodin Isus taj koji je naučio ljude kako će usmjeravati svoj stil razmišljanja i razmatranja, nije li znanost upravo ono što se temelji na iskustvu iz prošlosti i ono što se stvara kao osnovna nadogradnja i postavka za buduća istraživanja?
Nije li znanost točna, to jest apsolutno istinita?
Nije li naš Bog Put, Istina, Život, stvaranje, rađanje?
Nije li naša Gospa začela Isusa po Duhu Svetome, Trećoj Božanskoj Osobi?
Nije li Bog začeće znanstvenih metoda?
Nije li Gospodin prvi koji je stvorio Zakon, univerzalni, kratak i jezgrovit i koji vrijedi za sve i za sva vremena kao Ustav čovječanstva?
Nije li Isusova Zapovijed ljubavi prapočetak istinske ljudskosti i obraćenja?
Nisu li Blaženstva naša budućnost koja se već nazire?
Nije li za svakog pojedinca Stari zavjet psihološka slika i putokaz kako će se snaći u budućnosti, u kraljevstvu nebeskom koje nastupa s Novim zavjetom?
Nije li Otkrivenje informacija koja nam služi protiv straha jer ako ne znate što vam se događa, strah vam raste. Ako, pak, znate što će se dogoditi, tada ste pripravni i ne bojite se jer ste vjerni Gospodinu Bogu?
Nije li nam se Gospodin darovao u sakramentima, posebno u sakramentu Euharistije kako bismo bili mudri i jaki za sva iskušenja i kako bismo imali život u izobilju?
Konačno, koja znanost, osim teologije, može znati budućnost?
A ipak, naša budućnost ovisi o našoj ustrajnosti naše vjere u Boga jedinoga.
No, znamo sigurno da nam je pitanje ljubavi najvažnije pitanje na samrtnom času. 10.07.2024. 00:47
No comments:
Post a Comment
just do it