40. UZDIGNUĆE PRAHA
poezija
Kazalo-
Ljiljan u polju
Ljubavni sjaj
2
Prah u plamenu
1
Uzdignuće moga praha
1
Ljiljan u polju
Ima netko kome vrijedim
iznad svega što se može zamisliti,
k sebi taj me prima.
Kako da te staze slijedim,
kako bih slobodi zavisiti
kad me dar taj obuzima
poput vrtoglavice što traje?
Kao da u srcu vidim ljiljan bijeli
čija krasna jednostavnost bi me zadužiti.
Ima netko puno veći tko se meni daje,
tko mi divan život vječni želi
kakav nikad neću ja zaslužiti.
Besplatna li i velika dara!
Mogu li ga primiti i prihvatiti
s punim pouzdanjem i u poniznosti?
Taj me ljiljan svu očara,
niti njemu da bih podati i uzvratiti
svu ljepotu, diku što je nosi lat mu prosti.
Uskrsnuće veliko je, lijepo kao cvijet,
isti ovaj što ga duša posebno osjeća
u dubini srca gdje i Uskrsli mi Isus živi
koji jamči da ni ljiljan bijeli neće mrijet'.
Blažene li duše kojoj Bog nešto obeća
koji u mom srcu cvijetu se skromnom divi!
04.05.2019. 20:40
Ljubavni sjaj
Ljubav
isijava oko nas,
ona
sjaj je među nama,
u
nama se odražava;
ona
daje dobar glas,
duša
s njome nije sama,
ona
oboje nas uvažava.
Ljubav
gleda se u oku,
svom
se dušom ćuti
i
polaže jamčevinu
kao
što je mač u toku
ili
na rukama skuti,
kao
što je kalež vinu.
Ljubav
sveđ je glavna tema
koja
održava razgovore
o
svim našim stvarima.
S
njome nema nikakvih problema,
uz
nju znam što usne zbore
koje
ljubav obasjava čarima.
Pa
da smo i neki stranci,
Ljubav
nam je vjerovati,
i
njoj jedinoj se obraćati.
S
njome postajemo znanci,
ona
može nas i svjetovati,
može
duge sve nam poplaćati.
Ljubavi
se možemo i rastajati,
a
da ipak ostanemo skupa.
Samo
jedno onaj neće moći
tko
ne želi s Ljubavlju se sastajati,
tko
bez Ljubavi u život stupa:
taj
prebiva i ostaje u samoći.
4.
siječnja 2019. 14:30:00
Prah u plamenu
Danas dolazim u skrušenosti
da odneseš moju briž,
moje srditosti žeravicu.
Da izbaviš me od smušenosti
i podneseš sa mnom križ,
uputiš mi Duha golubicu
samo zato da nada mnom bdije
dok ne prođu dani mraka,
nesvjestice što obuzima me često.
Neka ljubav tvoja moju dušu grije
da odledi molekule zraka
koje ne dopuštaju mi ići cestom
na kojoj sam već utabala pute.
Prilazim po pomoć tvoju, Kriste
koji vijekom već u meni dišeš,
koji privijaš me uza svoje skute,
držiš dušu, ruke moje čiste
i na dlanu svome moje ime pišeš.
Jesi li oprostio mi sve slaboće
koje ispovijedam godinama?
Još je uvijek srce puno zla.
Samo ne daj životne suhoće,
sve ću pripovijedati o nama
kad me jednom uzdigneš od tla.
18.01.2025. 04:24
Uzdignuće moga praha
Tvoja riječ me, Bože, opije
kao što kruh opije siromaha,
kao vino koje izobiljem lije,
kao uzdignuće moga praha.
Zbog tebe sam često sretna,
nerijetko još s tobom patim
kad je duša kobno sjetna,
kada se iz grijeha vratim.
Kriste, da ti govorim o plamu
ili da se smrznem kao led
kad napustim crnu tamu
i kada okusim od tebe ja med.
I kada me za sve zloduh goni,
i kada me pozivaš na koru Kruha,
ime tvoje u srcu mi zvoni,
uvijek blagujem ti oganj Duha.
Tad se uskovitla prašina u meni,
tada gorim kao vatreni stup
što je danju bio u oblačnoj sjeni,
tada propada moj grešni trup,
a ja promatram to iz visina
i ničega u svijetu meni žao nije
zato što si uzdigao mene iz nizina
da mi duša Pića duhovnoga pije
što ga izobiljem svojim nudiš
da bih živjela ja s tobom uvijek
kada jednom i meni presudiš,
kada čujem onaj isti pravorijek.
07.01.2025. 05:01
No comments:
Post a Comment
just do it