Najdraži odjeci
tvojega glasa
govore, Kriste,
na stražu poteci
svojega spasa,
svetosti čiste.
Ti samo budi
kao lahor u noći,
kao mrazovi zime
jer nema ljudi
s tolikom moći;
ne zaboravi me,
ne zapostavi slutnje
koje se nižu
u danima gnjeva,
na zvukove lutnje,
na grubome križu,
u vijesti što pjeva.
Samo priteci
kao i uvijek
srcu mome,
krsnoj rijeci
koja je lijek
u srcu tvome,
najdraža Riječi
od koje i patim,
i još se veselim
kao ruža mliječi
kad god se vratim
da sreću podijelim.
Odriješi me spona
kad ima koja
zbog veće slobode
jer odlučuje ona
za ovce bez broja,
za sve narode
i ljubav zove,
i volju priziva
koja je jača,
zbog zemlje nove,
da ostane živa,
da riješi se mača.
O, Kriste slatki,
hvala beskrajno
što sve mi dade,
i konopac kratki,
i ruho sjajno,
i velike nade.
13.01.2025.
00:28
No comments:
Post a Comment
just do it