S ljudima ili bez njih

 

Ima mnogo ljudi koji ne trpe ljude, koji ne žele živjeti s ljudima i mnogo ih je takvih koji, zahvaljujući svom načinu života u Gospodinu, postadoše sveti i najveći među svetim ljudima. Ali čak i oni koji ne žele živjeti s ljudima, a žive u Gospodinu, znaju da je život s ljudima isto što i život s Bogom jer Bog je za nas u prvom redu Bogočovjek, to jest Sin Čovječji. Isus je u prvom redu i na prvi pogled čovjek kao i mi, onaj koji nam na ljudski način približava svoje čovještvo, svoju humananost i svoje božanstvo.

I, kada uvidite da neki čovjek nije Bog, da je grešan i teško podnošljiv, tada spoznajete da ni vi niste Bog i da Bog od vas očekuje da iskažete ljubav tom drugom grešniku.

Teško se može shvatiti da netko ljubi Boga, a ne voli biti s ljudima. Ta osoba ipak barem malo svoga vremena provodi u životu s ljudima, to je čovjek koji dobro iskorištava vrijeme kada je sam, to jest kada je sam pred Bogom, zajedno sa svim anđelima, svima svetima i Blaženom Djevicom Marijom.

Tako je još čudnije kako mnogi ljudi ne vole ljude, a vole živjeti i provoditi vrijeme s ljudima.

Tu možda postoje dvostruka mjerila.

Ako ti netko nije jako simpatičan, voli ga još više i strpljivije pa ćeš stići bliže Bogu već za života na zemlji.

Osim toga, riječi i spoznaje koje mrzitelji ljudi ostavljaju iza sebe nakon svoje smrti, često su vrijedne svačije pažnje i mogu se shvatiti onako kako Bog želi da ih shvatimo, u ljubavi i vjeri pa se od tih ljudi može puno vrijednih podataka i iskustava proučiti i može se njima poslužiti svaki vjernik.

Jer kad znate da ste bolji i da ste više čovjek, mada grešnik, tada poželite učiti od mudrih ljudi i postati još bolji. Neki teži grešnici vam možda oduzimaju dragocjeno vrijeme koje biste proveli s mudracima, ali veća vam je požrtvovnost, čak najveća, preživjeti kao pravi čovjek i istinski humanist neko vrijeme s teškim osobama i grešnicima velikim. To su oni ljudi koje zovete lošim društvom pa ih izbjegavate, a time izbjegavate radi neke umišljene svetosti samoga Gospodina.

Ti teški ljudi izgradit će vam put u raj, kao što je Majka Terezija govorila novinarima kada bi je opsjedali.

Neki ljudi su došli do zaključka da ni oni sami nisu barem u prosjeku dobri ljudi, da nisu uopće vrijedni toga naziva i da su samo životinje koje misle.

Oni su vjerojatno umrli, to jest, izginuli s mišlju da će, svatko od njih, kada dođe pred Boga, biti zaista čovjek. Čovjek, a ne Bog. Čovjek u punom smislu i značenju, i čovjek - dionik božanske naravi; onaj sretan dio srca Božjega koji može reći da je jedinka koja zna da ima Boga za njega i to Boga koji ga vječno ljubi. 18.01.2025. 09:49

„Prava je naredba Gospodnja – srce sladi” Ps19,9

„Čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje” Ps 19,10