Pisala bih note, pjesme sjajne,
pjevala ih za nebesa i za tlo,
ali ne daju mi mračne sile tajne
pa sad ne znam gdje je što.
Vješticu od purpura i vile
ja bih prepoznala da su tu;
no, već dugo nisu ovdje bile
da iskrive moju melodiju.
Drugo nešto obilazi meni stan,
nove sile tmine su u mojim kostima
da sad ne bih zapala u dubok san,
da sam budna za taj život koji primam.
Ali tu je Djeva što me svagda brani
kada napadaju nespretno me prevarama.
Tu je Otac naš nebeski što me Sinom hrani,
to je mana Duha koji tješi kad je neka drama.
Tu je volja Preuzvišenoga, Krista, brata moga
koji hoće da se spasim u božanskoj Riječi.
To je oštra postelja od tijela moga Boga
koji, čim se rodi, odmah duše liječi.
Katkada se mora u pustinju ići
ako nije osvojena obećana staza.
Posljedice grijeha skinuti stići
prije nego što naiđe pustinjska oaza
kojoj se pristupa čistoćom od zdravlja.
I za mene takvu pustinja je ogromna
jer sam jako mali dio odore za slavlja;
bila meni dovoljna i haljina skromna.
22.01.2025. 06:44
No comments:
Post a Comment
just do it