Suza za tvoja sretna koljena,
osmijeh za uskrsnuće tvoje;
zvijezde mi šapću da sam voljena,
nebo mi sipa od milosti svoje.
Pobjedniče, Posvetitelju,
ti moj si Bog i Zaručnik.
Svećeniče i Prijatelju,
vječiti tvoj sam učenik.
Čak i sada, kad sanjam čisto,
zaspala uslijed prebiranja,
budna sa svojim Kristom,
snena sred divnoga stanja.
Moje te tijelo slavi,
moj te život hvali
da se srce moje popravi,
da se duša razgali.
Bijasmo kao jedno stvorenje,
kao dijete što traži sna,
nježnost i razgorenje.
A ostadoh samo ja.
U mome srcu stanuješ,
ugodno poput djeteta.
U mojoj duši strahuješ,
tiho, sa snagom pijeteta.
Ovaj stih je kao trag strelice
koji se gubi u rijetkome zraku
kao i sve druge životne zerice,
ali već slutim nove note u mraku.
28.01č2025. 19:56
No comments:
Post a Comment
just do it