Uzdignuće moga praha

Tvoja riječ me, Bože, opije

kao što kruh opije siromaha,

kao vino koje izobiljem lije,

kao uzdignuće moga praha.

Zbog tebe sam često sretna,

nerijetko još s tobom patim

kad je duša kobno sjetna,

kada se iz grijeha vratim.

Kriste, da ti govorim o plamu

ili da se smrznem kao led

kad napustim crnu tamu

i kada okusim od tebe ja med.

I kada me za sve zloduh goni,

i kada me pozivaš na koru Kruha,

ime tvoje u srcu mi zvoni,

uvijek blagujem ti oganj Duha.

Tad se uskovitla prašina u meni,

tada gorim kao vatreni stup

što je danju bio u oblačnoj sjeni,

tada propada moj grešni trup,

a ja promatram to iz visina

i ničega u svijetu meni žao nije

zato što si uzdigao mene iz nizina

da mi duša Pića duhovnoga pije

što ga izobiljem svojim nudiš

da bih živjela ja s tobom uvijek

kada jednom i meni presudiš,

kada čujem onaj isti pravorijek.

07.01.2025. 05:01