Zrelo vrijeme

 

Hladni navališe vjetrovi silni,
mrzlo se ptičje dršćući trese,
a iz visina se čuju glasi umilni
kakve taj vjetar ponekad donese.

Nestade one topline doma
za koju se duša za stalno veže
da ju prostrijeli poput groma
i da je muči sve teže i teže.

Vjetar šumi, fijuče, divlja
dok zvijeri skloništa traže,
a nebesa postaju sve to sivlja,
što više se čuju riječi najdraže:

"Ja sam ti Nebo tvoje i Bog,
a ti si koju sam pozvao kći
da me pronađe okolo vjetra tog
jer vrijeme ti stiže, vrijeme ti zri."

Zaboravljam sidrišta djetinjstva moga,
u srcu mome kopne davnine;
slijedim taj glas mojega Oca, Boga
koji me vodi u svoje nebeske daljine.
‎26. ‎veljače ‎2019. 10:41:40