Duša i more

 

Čekat ću plimu,

uzeti kalež i čašu

iz tvoga vinograda

i složiti rimu

kao liriku našu

da stigne mi nada.

Ne moram ti reći

jer ti sve znaš,

do kraja poznaješ mene.

Neću te se odreći

kada me dozivaš

iz duboke sjene.

Iz kamenja, pijeska

što se kovitla,

iz valova pjene,

iz nebeskog bljeska,

zvučna k'o citra,

iz dubine snene.

I tada ću se prisjećati

da s ti u srcu mi uvijek

i Alfa, i Omega.

Suton ću osjećati

na licu kao lijek

koji djeluje nakon svega.

Toliko puta sam zaostala

gazeći tvojim tragom,

mirisnim kodovima u zraku.

Strunama često sam stala

kao pred tvojim pragom,

radujući se svakom znaku.

Toliko puta sam kasnila

i kaskala za riječima

što su izvirale iz tebe

dok ih ne bih pojasnila

u redovitim Svečima

uz tvoje Vino i Hljebe.

Što bi od mene bilo

da me nisi čuo,

da nisi odgovorio?

Loše bi se vino pilo.

Zbog Boga što križu visi

život mi sada ne bi gorio.

09.01.2025. 00:57