Venama mi strujiš, Krvi Isusova,
i od mene činiš dušu svetu.
Predstavljaš mi tu lepezu izazova
tijela ova na ovome svijetu.
Da mi slabosti postanu snaga,
Da mi nemoćnosti dođe moć
jer ti ne sm'jem nestati bez traga
dok još traje ta zemaljska noć.
Da mi psiha odolijeva ludilima
kojima je podložan taj laki dom
što ne odgovara svojim nedjelima
i koji se gura silom putu mom.
Kad popustim, Krv me tvoja budi,
uzavrela sva je od ljubavi žarke
kakvu ne daju na zemlji ljudi
što od svega stvaraju si čarke.
Tada daješ poleta i potpore
već odavno klonuloj mi srči;
u tebi mi nema riječi opore,
u tvojoj i moja krv potrči
poput laneta kraj brižne srne.
Nada još uzraste, još me grije
da mi nestanu sve noći crne,
da mi tijelo dugo Krvi tvoje pije.
20.01.2025. 01:41
No comments:
Post a Comment
just do it