Svjetlo Emanuelovo

 

Na blagdan Svijećnice sjećamo se i imendana Isusova, kada su Ga obrezali i nadjenuli Mu ime Isus, i prikazanja Isusa u Hramu kada je Gospodin Isus očitovao po svjedocima svoje mesijanstvo. Tada se i prisjećamo starozavjetnih događaja iz Knjige Izlaska gdje se Bog javlja Mojsiju i čitavom narodu kao stup od oblaka danju i kao svijetli ognjeni stup noću pa blagoslivljamo svijeće jer Svjetlo naše, Krist nam se objavio.

Isus postaje pripadnik i član Izabranog naroda

„Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.” Lk 2,21

Očitovanje Mesije u Hramu

„Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.” Lk 2,22-24

Blagdan Svijećnice se slavi četrdesetoga dana po rođenju Gospodinovu koje slavimo na Božić, 25. prosinca, a to je na dan 02. veljače. Tu je više liturgijskih slavlja spojeno u jednom: obrezanje, prikazanje Gospodinovo i sjećanje na izlazak židovskog naroda iz egipatskog ropstva kada je Gospodin vodio narod u obliku oblaka danju, a noću je u obliku ognja išao pred Mojsijem i narodom te zaustavljao egipatsku vojsku koja je progonila Hebreje.

Koji su to događaji kojih se sjećamo?

Tu se radi o kolektivnom sjećanju koje potječe iz davnina.

Hebrejski je narod postao Izabrani Božji narod prije 3300 godina.

Radi orijentacije, oko 1850.-ta godina prije Krista spominje se u predaji kao dolazak Abrahama, oca naše vjere, iz Ura u Mezopotamiji u pogansko i mnogobožačko područje Kanaan, to jest u Palestinu (Post 12). Pet stotina godina prije toga već su postojale abecedne pločice (nalazište u Ugaritu).

Godine 1300.-te prije Krista vladala je Egiptom XIX dinastija, a izlazak hebrejskoga roblja se događao oko 1230.-te godine. Sjećamo se, u Egipat su dospjeli kada je Josip, potomak Abrahama, Izaka i Jakova, kao Jakovljev, to jest Izraelov sin dospio stjecajem povijesnih i vjerskih okolnosti u Egipat gdje je uspješno djelovao i postao čovjek na važnom položaju i tada dozvao braću iz Kanaana gdje je vladala velika suša. To se događalo oko četiri stotine godina prije Izlaska (17.-to stoljeće prije Krista):

„I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. 12 Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. 13 I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. 14 Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu.
15 Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: 16 »Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi.« 17 Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. 18 Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: »Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?« 19 Nato babice odgovore faraonu: »Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode.« 20 Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. 21 A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.
22 Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: »Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.« (Izl 1,11-22)”.

Takvo je bilo stanje kada je Gospodin pozvao Mojsija da izvede narod vjere u Jednoga Boga iz ropstva. Mojsije je bio sin egipatske princeze, posvojče spašeno iz Rijeke, a dojila ga je i odgajala i rođena mati, Hebrejka. Također je morao otići iz Egipta u Palestinu, a tamo ga je zatekao Božji poziv kad je vodio na pašnjake stado ovaca, na brdu Horebu gdje se Mojsije susreo s Gorućim grmom koji nije izgarao.

Mojsije se jedva nekako „dogovorio” s Gospodinom, Bogom Abrahama, Izaka i Jakova, te je krenuo, uz pomoć brata Arona, egipatskom vlastodršcu s kojim se bezuspješno pogađao oko toga da faraon pusti Izraelce štovati njihova Boga u pustinju.

„Najava smrti prvorođenaca

»Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat«, reče Jahve Mojsiju. »Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati.” Izl 11,1

Kao što znamo, Gospodin je zatro prvorođence egipatske i naredio Izraelcima zajednički izlazak iz Egipta. Izlaženje se odvijalo u ponoć.

Izlazak

Pasha je najstariji i najveći izraelski blagdan. Slave ga i u Egiptu (Izl 3,18 i Izl 5,1). Ujedinjuje u sebi nomadski Blagdan beskvasnih hljebova. Slavili su ga noću pri punom svjetlu proljetnog ekvinocija 14. abiba, kasnije nisana (ožujak – travanj). Povezani su s izlaskom Izraelaca iz Egipta – u proljeće Izabranog naroda, tj. ujedinjeni blagdani dobivaju kasnije veliko značenje: Izraelci će slaviti Pashu kao uspomenu na izbavljenje iz ropstva; sačuvat će sve bitne oblike stare proslave kao što su klanje janjeta i beskvasni hljebovi, a dodat će pripovijedanje mladima o velikim djelima što ih je Jahve učinio njihovim ocima.

Taj veliki blagdan sa svim svojim bogatstvom bit će najbolji okvir u koji će Krist smjestiti svoj prijelaz iz smrti u život i donijeti, prema izvještajima novozavjetnih knjiga, novo oslobođenje cijelom čovječanstvu. Tako će Pavao moći reći: „... naše je pashalno Janje, Krist, žrtvovano (1 Kor 5,7)”.

Kao što su prvorođenci Izraelaca bili oslobođeni krvlju staroga, tako su svi ljudi oslobođeni krvlju Novoga Janjeta (Rim 3,25; Rim 5,9; Ef 2,13; 1 Iv 1,7; 1 Pt 1,19; Otk 1,5 i drugi).

„Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja, da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju, ni stup od ognja noću.” Izl 13, 20-22

„Pasha

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 2 »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini.” Izl 12,1-2

Naravno, Pasha je Blagdan na kojemu se temelje korizmeni i uskrsni blagdani, Uskrs je najveći kršćanski blagdan i svetkovina za Izabrani Božji Saziv, a to je danas Crkva koja poštuje i sjeća se svojih korijena i svoga porijekla.

„Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.” Izl 12,42

***

Rođenje Isusa Krista posebno je najavljeno Mariji, a posebno Josipu, njezinom pravednom zaručniku.

Evanđelist Luka nam donosi izvještaj o navještenju anđela Gospodnjega po kojemu Bog prilazi Mariji Bogorodici:

„Navještenje Isusova rođenja

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
38 Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.” Lk 1,26-38

Evanđelist Matej donosi izvještaj o navještenju anđela Gospodnjega po kojemu Bog prilazi Josipu:

„Navještenje Josipu

(Lk 2, 1–7)
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog!

24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.” Mt 1,18-25

Iz ova dva izvještaja je vidljivo da Djevica Marija opslužuje Mojsijev zakon i da je možda odsutna prilikom obrezanja Isusova dok je na prikazanju Isusa Bogu u Hramu u Jeruzalemu prisutna zajedno s Josipom.

„Zakon o prvorođencima

Jahve reče Mojsiju: 2 »Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!« (Izl 13,1-2)”.

„Prvorođenci

»A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca – kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima – i kada ti je preda, 12 ustupajte Jahvi prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade – svako muško pripada Jahvi! 13 Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi. 14 Kad te sin tvoj sutra zapita: ‘Što znači to?’ – odgovori mu: ‘Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva. 15 Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem. 16 Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta.’« (Izl 13,11-16)”.

„Očišćenje žene poslije poroda

Jahve reče Mojsiju: 2 »Kaži Izraelcima: ‘Kad koja žena zatrudni i rodi muško čedo, neka je nečista sedam dana, kako je nečista u vrijeme svoga mjesečnog pranja. 3 Osmoga dana neka se dijete obreže. 4 A ona neka ostane još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posvećeno niti dolaziti u svetište dok se ne navrši vrijeme njezina čišćenja. 5 Ako rodi žensko čedo, neka je nečista dva tjedna, kao za svoga mjesečnog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. 6 A kad se navrši vrijeme njezina čišćenja – bilo za sinčića bilo za kćerkicu – neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu. 7 Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako će ona biti očišćena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko čedo. 8 Ali ako ne može naći dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića – jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona će biti očišćena.’« (Lev 12)”.

Također možemo razabrati da je anđeo Gospodnji rekao Mariji da će se Isus zvati Sin Svevišnjega, a Josipu nalaže da Isusu dade ime i da će se Isus zvati također Emanuel, Bog s nama, kako se zna po proroku Izaiji:

„Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel! Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivati zlo i birati dobro” Iz 7,14-15

***

Nakon što je Isus postao pripadnik Izabranog naroda (makar je bio hebrejskog porijekla, bio je i po Josipu i po Mariji Židov, potomak po rođenju i po krvi, ali je potom rođen od Duha Božjega kao Izabranik), moralo je proći četrdeset dana od rođenja Isusova do prikazanja Bogu Ocu u Hramu u Jeruzalemu.

Isus, propast i uzdignuće mnogima

„Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk 2,33-35)”.

Na blagdan Svijećnice također se sjećamo proročkih i istinitih riječi proroka Izaije:

„Jahve, kamen spoticanja

Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: 'Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha,

Jahve nad Vojskama – on jedini nek vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek vas prožme.

On će vam biti zamka i kamen spoticanja, i slijepa posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.' (Iz 8,11-15).”

***

Sjećamo se također proroka Zaharije kojega možemo tumačiti i za tadašnje vrijeme, i za danas, i za budućnost:

„U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima.

U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem.

A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. I plakat će zemlja, svaka porodica napose....”. Zah,12,8-12

Jer, starac Šimun na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu prorokuje:

„Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

29 »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
30 Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
31 koje si pripravio
pred licem svih naroda:
32 svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk 2,25-35)”.

Kao što je Djevica Marija prikazala Sina Tvoga, Gospodine, prikazujemo Ti se i mi čiste duše, po Kristu, Sinu Tvojemu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen!

11.01.2023. 00:21

***

Ime Emanuel izražava čudo Utjelovljenja: Isus je Bog s nama!

Bog je bio sa svojim narodom uvijek, u stupu od oblaka, u stupu od ognja, u oblaku iznad svojega šatora, u glasu proroka i slično, ali nikada nije bio tako jasno prisutan svome Izabranom narodu kao što je bio kroz svoje rođenje od Djevice Marije, Sin Božji Isus, Mesija Izraelov.

Također nam je, svakome koji u Krista vjeruje, blizak u Euharistiji gdje je zaista Bog s nama i u nama (11.01.2023. 10:36):

„Dakako, ako ponovo gradim što sam srušio, sam se pokazujem prestupnikom: ja sam, naime, po zakonu umro Zakonu da živim Bogu, s Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao – ne prezirem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro” Gal 2, 20-21

„Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” Rim 8,38-39

„Neka vaše vladanje bude bez pohlepe za novcem! Budite zadovoljni onim što imate, jer je on sam rekao: 'Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!' Tako s pouzdanjem možemo reći: 'Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?' (Heb 13,5-6)”.

„Zla se kloni, a čini dobro,

traži mir i za njim idi.

Oči Jahvine gledaju pravedne,

uši mu slušaju vapaje njihove.

Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca

da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,

a klonule duše spašava.”

Ps 34,15-18.

„Gospodin je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj, pošto je ljudima odredio ustaljena godišnja doba i međe postojbine njihove, s nakanom da traže Boga, ne bi li ga možda napipali i našli, jer zbilja nije daleko od niti jednog od nas.” Dj 17,26-27

„On (Krist) je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa.” Kol 1, 17-20

„A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.” 1 Iv 5,11-12

„Odgovori mu Isus: 'Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” Iv 14,23