Korizmene godine

Post ne ide bez molitve. A molitva ne ide bez „slobodnog vremena”, vremena koje si posvećujemo samo radi Isusa Krista.

Blago onima koji ne moraju po čitave dane raditi do iznemoglosti.

Blago starcima koji imaju bijedne, ali redovne prihode pa tako i vremena za molitvu.

Blago beskućnicima jer naš je Gospodin također bio beskućnik. Ne samo zato što beskućnici ne moraju postiti nikada, nego zato što imaju dovoljno vremena za cjeloživotnu molitvu. Siromasi koji „se dokopaju” hrane, makar i na sam dan Velikog posta, smiju se gostiti svime što imaju na raspolaganju. To je najčešće kora kruha, ali može biti i izobilan ručak neke milosrdne osobe. Taj ručak siromah ne može čitav niti pojesti, ali koru kruha će jesti kao jako blaženi stvor. Jer nema ništa ukusnije od kore kruha nakon dugotrajnoga gladovanja, nije ti potrebno izobilje.

Da bi okusio mrvu blaženstva svaki vjernik bi morao, kao prvo, imati vremena za redovnu molitvu i razgovor s Isusom ili Njegovom i našom Majkom s kojom razgovara o Bogu.

Još je jedan važan preduvjet za uspješan post, a to je priprema. Ako se bavite karnevalima, niste pripravni za korizmenu molitvu i post.

Jer svrha je posta približiti se kraljevstvu nebeskom, okusiti blaženstvo. Značaj posta je u tome što nam daje česticu budućega života u vječnosti, slutnju o tome kako se osjećaju i kako žive sveti i blaženi ljudi.

Dok postimo, hranimo se Kristom. U molitvi. Za molitvu i post potrebna je iskrena vjera. Ništa veliko, ništa posebno, samo odluka. Nije neophodno veliko odricanje, ali je dopušteno.

Priprava za post može započeti laganim pregladnjivanjem jer se naglo postiti uopće ne isplati, ne traje dovoljno dugo, a to je barem četiri ili pet dana.

Jao nama koji smo robovi konzumerizma. Tko neprekidno nešto gricka, jede i pije, uživa u duhanu ili često popije šalicu kave, ili jede samo dva obroka, ili su to preveliki ili prekalorični obroci i tako redom.

Rijetki smo koji uzimamo više manjih obroka i koji smo navikli preskočiti neki obrok.

Na žalost, mnogi imaju puno slobodnoga vremena za hranjenje, za pripremu hrane.

Slobodno vrijeme postoji u svačijem životu, ali nismo svi toga svjesni jer prečesto pratimo svoje želje i čežnje, a premalo uzimamo obaveza na sebe. Često se događa da nemamo vremena za obaveze, a onda to vrijeme potrošimo na hranjenje ili kuhanje, ili pospremanje hrane i posuđa, ili za nabavku svega što nam je neophodno potrebno svaki dan, a to je uglavnom hrana.

Isto je s odjećom koju uvijek želimo nabaviti jer nikada „nemamo što odjenuti”.

Imućnima je bolje da se odreknu malo više novaca za milostinju nego da pokušaju postiti, ali i milostinja, post i molitva ih mogu spasiti od njihove neizlječive kronične bolesti.

Za post je potrebno osloniti se samo na Gospodina, predati se na milost i nemilost Božjim putevima, naravno, ako već postoje ostali preduvjeti: odluka, vjera, postupnost i kontinuirana molitva.

Post je žrtva zahvalnica Bogu našemu, ali je to žrtva radi našega tijela i naše duše, korist naše duhovnosti. Bogu nije potreban naš post nego nama, radi nas je i radi našega spasenja jer tko je bar malo vjernik, taj je barem malo svjestan da nije siguran da će se svi spasiti od vječnih manjih i većih muka.

Onu staru i blijedu, ishlapljelu pjesmu o besmrtnosti možete ostaviti za pogane, nevjernike i mnogobošce. Kao i za one koji kažu da se ne zna što je poslije smrti ili za one koji kažu da su ljudi nastali slučajno.

Što se tiče smrti, to zaista nitko ne zna, čak ni oni koji su bili klinički mrtvi neko vrijeme. Nitko ne zna dana, ni časa, samo Bog Otac naš na nebesima, u koji će Isus doći. Za vjernike smrt je gotovo isto što i Kristov dolazak.

Živjeti tako da Mu idemo ususret raširenih ruku, s hvalama i ljubavlju, može se uvidjeti u postu i molitvi.

Bolesnici i starci, djeca i svi koji pohađaju škole, marljivi radnici i slično, ne moraju postiti, ali im post i molitva nisu zabranjeni.

Zabranjeno je ići na dijetu radi boljitka i ljepote tijela pa to nazvati odricanjem i postom. Dijeta nije post, dijeta je hrana za bolesnike, prilagođena prehrana svakoj pojedinoj bolesti.

Ako odmah i ne doživite blaženstvo uma i srca, duše i tijela, barem ste sigurni da ste protjerali mnoge zloduhe koji su se bili nastanili kod vas.

Mnogi vjernici neprekidno poste, a mnogi povremeno. Za Korizmu se posti četrdeset dana, uz molitvu i pokorničke obrede, ali zapovijedani post je samo na Čistu srijedu i Veliki petak, dan Muke Gospodnje.

Između prve tri zapovijedi Dekaloga i ostalih sedam zapovijedi veliki je razmak i udaljenost, vrijedna kontemplacije koja se provodi u djelo čitavog života. 20.02.2023. 04:03

KKC 1969 Novi zakon vrši religijske čine: milostinja, molitva i post, usmjerujući ih „Ocu koji vidi u skrovitosti”, nasuprot želji „da ljudi vide”. Molitva toga zakona jest Očenaš.

„Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga” Ef 3,14-19).”