Pola života

 

Zlatno me sunce čeka,

žarko i svjetlucavo

kao što riba je prepuna rijeka,

tako daleko, a nezdravo

za upaljene moždane.

I zdravo za zglobove,

i hladovine zvjezdane

pred sparine nove.

Nikada nije kasno

Bogu se obratiti

koji svijetli nam jasno

kad moramo patiti.

Hvala Ti, Kriste, za život mi dug;

poput blagoslova je starenje ovo

s tijelom koje ne nalazi lug,

s dušom koja ne nalazi slovo.

Već pola života mi prošlo

otkada Te znam i ono zaboravljam

što nije mi dobro došlo.

Grijehe sve rjeđe ponavljam.

Ti si Sunce koje ne prži

ako Te duše čuju i slijede.

Ti si Svjetlo koje nas drži

kada nas jadi povrijede.

Ti si me prvi ljubio

i tako me zadužio

da ne bi me nikad izgubio,

da bi me sebi zaslužio.

Ti ćeš tu jedini biti

onoga dana strasna

kad bude mi odlaziti

s ova poprišta strašna.

16.02.2023. 15:53