Zaogrnu me plaštem pravednosti
i odjenu meni haljinu od spasenja,
veo istinske i prave čednosti,
Oca moga anđele bez podozrenja.
Ti zakrili me u mjesečinu poniznosti,
Bože, Oče moj, neviđenu, zatvorenu
jarkim suncem poslušnosti
i do neba Tvojim srcem oborenu.
Zar ovakva, puna tajni, tiha
da Te pratim kao sjena
koja slabija je i od kakva stiha,
nevidljiva kao ta božanska zjena
čiji pogled prodire kroz dušu
i kroz svaki drhtaj dana moga?
Od malena sakri me u tmušu
pa pošalje Svetog Duha, Boga
da me za sebe zaručiš,
da me dovijeka zazivaš „Mila!”,
da si naume polučiš
da bi svetost moja probodena bila
mačem obostranim koji oštro siječe,
ali raznim namislima srca blago sudi
kada vidiš kako Sin Ti slavu stječe,
Dijete moje kojemu se narod čudi.
Da naučim iz te boli liječiti sve rane,
da oklijevanjem ne trepnem nikada,
da ne tražim samo duše izabrane
već da svakoj budem Majka – nada.
Kad me vjernik Tvoj zazove,
kad zavapi iz dna srca istinu o meni,
kad prepozna slatke riječi nove,
da ga preporučim prodornoj Ti zjeni.
Velikani ne znaju mi malenosti,
mudri su i umni, za me predaleko
jer sam rodila od čiste Pravednosti
istinu i ljubav, milosrđe meko.
Kad bi znali koliko je siromaha,
da su revni putu mira, radosti i sreće
nikad ne bi bilo svijetu kraha;
spoznali bi sveto Bezgrešno Začeće.
Spoznali bi Duha oganj i vatrenu snagu
koja sagorijeva sve zemaljsko ništa,
ne zaustavlja se ni na kakvom pragu
već kroz vene prođe i duhom zablista
da bi stvarala preporođena stvora
i obraćenike što se vjekovima bude
kad na oceanu prate Zvijezdu mora
koja vodi kopnu sve, do zadnjeg, ljude.
08.02.2023. 22:28
No comments:
Post a Comment
just do it