Čovjek ima dar na sebi od početka,
Milost ga je nahranila vjerom
koja pomaže mu da se s nebom spoji
i poleti snagom Duha, događajem Svetka,
da se kultivira određenom mjerom,
i da svoje žedno srce zauvijek napoji.
Čovjek je na zemlji, gleda nju i svoje blago,
a nebo mu dobro samo prigodice,
ako svane sunce da mu raste klas.
Sve mu znači ono što i vidi da je drago,
sam pred plodovima pada nice,
to je sve što stvara i ne vjeruje u spas.
Ima sebe, žedno srce, ima tijelo, svoje udove,
poganski se tisućama bogova priklanja.
Sam od sebe ne zna niti prozboriti.
Što bi učinio s darom vjere, baca je na sprudove
ne bi li mu ispunila želje o kojima sanja.
Niti snovima se ne zna dodvoriti.
Vjeru zakopa u napuštenom rudniku od zlata,
tako siguran je da je ima, da je može uvijek dohvatiti.
Nije zgodno sahranjivati se potpuno bez nade,
ali oči ne vide mu ono što bi bilo izvan blata;
misli da će opet u njem valjati se, sunce pohvaliti.
Tako ljudi svoje darove duboko posade.
Što je sama vjera bez ta ljudska srca žedna,
zatvorena, ukopana, zarobljena kao gljiva,
kao nevin sluga koji batine dobiva?
Iz nje raste, iz nje plodi samo čežnja medna,
suza Milosti te koja čovjeka dariva.
Tako čovjek pati, ratuje i život si okiva.
Sablažnjavaju se ljudi kad u njima nebo živi
i kad daje sunce, mjesečinu, mraz i kiše.
Ako im tko kaže, progone ga kao tvora,
zavidni su na svu sreću, radosti su krivi
koja nemoćna je kao krošnja što se njiše.
Na poganstvo krštenika nema odgovora.
Majko milosrdna, vjera ti je snažna, moćna
kao stup što drži ovaj svijet sred tvoga krila.
Ti si Bezgrešno Začeće naša jedinoga Boga.
Ne može te poljuljati niti crna graba noćna
jer si sveta i bez grijeha oduvijek si bila,
Žena koja trpi to poganstvo roda svoga.
Zbog tebe se vjeruje u obraćenje,
zbog tebe se moli za čovjeka grešna,
zarobljena svijetom, u nevidljivim lancima.
Mnoštvo ljudi tvrdo je opterećenje
jer je vjera njima opasna i smiješna,
ali tvoje malo stado tu je uvijek svim neznancima.
04.02.2023. 15:07
No comments:
Post a Comment
just do it