Pravednici i grešnici

 

Svijet ide malo brže pa opet malo sporije, pa malo zastane i u biti nema napretka ni u čemu važnom za čovjekov kvalitetan život. Zašto bi se ljudska duša pokrenula ka boljitku? Zar samo zbog toga što se okreće Zemlja? I odakle da sazna o tome što joj je potrebno?

Mnogi mudri ljudi kazuju kako smo kao jedinke potpuni jedino kao cjelina i kako nam je to cilj i smisao za uspješnu budućnost.

A mi uporno tumačimo jedni drugima da se radi o nekakvom takmičenju koje se odvija u čovječanstvu, pod nazivom: ”mi ili oni”, „biraj, on ili ja” i slično. I na koje bi se temelje morali vraćati? Nema povratka, ni budućnosti bez Isusa jer da ga ima i da je moguć – možda Boga ne bismo bili toliko potrebiti. Može se reći da Gospodin na Zemlji gradi uspješno čovječanstvo, ali izgleda da nikada ne znamo ima li i koliko otpadnika i u kojem trenutku u tom savršenom svijetu budućega i u ljudskom rodu. Grijeh i zlo su jači i bogatiji nego što je opće dobro i zbog toga jedino ljudska žrtva može biti toliko dobra i moćna, jaka, velika i bogata da bi dobro pobijedilo.

A kad o tome promislimo, vidimo da nam je Gospodin već odavno sve protumačio, što ćemo i kako ćemo, uključujući i smrt i život.

Kad umremo, uskrsnut ćemo, poput Isusa, dospjeti na Posljednji sud ili dočekati Drugi dolazak Gospodinov njegovom izabranom narodu.

To razmatranje, u kojem se pojavljuje zaključak da svijet ne napreduje, mada neprekidno mislimo da se nekamo krećemo, podsjeća me na onaj stih iz Svetoga pisma, kod proroka Zaharije, 12. glava i u Ivanovom Evanđelju, 19.glava, redak 35-37.

„Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.” Iv 19,35-37

Pisma ta se odnose na Isusa, raspetoga na križu, probodena nakon njegova izdahnuća i proročanstvo su o osobama i događajima na kraju, kad nastupe posljednja vremena. To je naše vrijeme i naša civilizacija.

Ponekad, ako mi se omakne da izvan konteksta zamislim narod koji viče Pilatu za Isusa: „Raspni ga, raspni!” i gledam veliku grupu ljudi, golorukih i zarobljenih od manjine ljudi koja posjeduje oružje i općenito ekonomsku nadmoć, ne mogu a da ne pomislim kako su poslije utihnuli svi kad je Isus izdahnuo i kad se dogodio potres i rasporio se hramski zastor. Svi su bili pratili kako Isus nosi križ na Golgotu gdje su stigli ti gledatelji, hodajući za njim i za vojnicima kojih je bilo manje nego ljudi u gomili. I gledali su nijemo u probodeno tijelo Bogočovjeka na križu, isto kao i danas. A kada su gledali u podignutu mjedenu Mojsijevu zmiju, ozdravljali su. I danas mnogi ozdrave kada pogledaju Isusa, onoga koga su proboli, ali većina šutke gleda, pasivno. Ne čini ništa.

Ono malo mučenika tih prvih dana stradalo je dragovoljno zbog Isusa, a poslije ih je bilo više. I danas trpe progonstva na određenim područjima globusa, zbog Isusa koji ih ozdravlja.

Iznova vidim sliku: gomila ljudi koja je pratila Isusa kako liječi i čini čuda i, na drugoj strani, nešto manje vojnika s kopljima i mačevima. Da su se svi pokrenuli kako bi obranili Isusa od nevolja i bičevanja, da ih nije bilo strah farizeja i Rimljana, da ih nije bilo strah za vlastite živote i obitelji, savladali bi manjinu, obranili bi Gospodina i ne bi dopustili da pogine Bog ili bi izginuli zajedno s njim.

Da su ljudi sposobni obraniti svoju vjeru pred čitavim svijetom, možda bi mnogi izginuli, ne, sigurno bi izginuli, ali bi se našli u raju po uskrsnuću od mrtvih. Ne bi nijemo gledali u onoga koga su proboli, koga su ubili, a nije im vjerojatno bilo jasno tko je zapravo ubio Isusa.

U demokraciji nitko nikada nije odgovoran, svi su dobri i poslušni su naređenjima, slijede naredbe. Nije Pilat krivac, nije sam i jedini krivac, to se zna. Nisu bili prisiljeni slušati naređenja, nisu morali birati Barabu, ali bi prije ili kasnije stradali, toga su svi u narodu bili svjesni. Prije ili kasnije. Sad ili poslije. Odmah ili sutra.

I da su ljudi sposobni osigurati budućnost s Isusom, na Zemlji, tada nam ne bi bila potrebna činjenica da postoji pakao koji je vječan. Ne bi nam bio potreban.

Da su ljudi sposobni za sveopći mir, ne bi nam bio potreban Sin Božji koji je isti jučer, i danas, i uvijek.

Možemo gledati u Raspelo i čekati kraj.

Depresivno?

Naravno, zato i imamo pad moralnih vrijednosti u svijetu, ali ni to nije ništa novo, oduvijek je tako na Zemlji.

Oduvijek i vjerojatno zauvijek gledamo pasivno onoga koga smo proboli.

Isusa Krista.

A bez njega – ništa. Nula. Nihilizam. Prah.

16.05.2025. 21:17

Kontemplacija na čast Katoličkoj akciji povodom događaja „Hod za život” i „Progledaj srcem”

Dodaci:

„Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima:
2 »Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo – za opsade Jeruzalema. 3 U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje. 4 U onaj dan« – riječ je Jahvina – »udarit ću sve konje strahom, a njine jahače mahnitošću. Ali nad domom Judinim otvorit ću oči, a sljepilom ću udariti sve konje narodâ. 5 Tada će u srcu reći plemena Judina: ‘Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad vojskama, Bogu njihovu!’ 6 U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu.« 7 Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. 8 U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao anđeo Jahvin pred njima.
9 »U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. 10 A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11 U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. 12 I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; 13 porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; 14 i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose.” Zah 12

„Četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem

Gle, uspjet će sluga moj,
podignut će se, uzvisit’ i proslaviti!
14 Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga
– tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo
te obličjem više nije naličio na čovjeka –
15 tako će on mnoge zadiviti narode,
i kraljevi će pred njim usta stisnuti,
videć’ ono o čemu im nitko nije govorio,
shvaćajuć’ ono o čemu nikad čuli nisu: (Iz 52,13-15)”.

„1 »Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno,
kome se otkri ruka Gospodnja?«
2 Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zaglédali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
3 Prezren bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.

4 A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava.
5 Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.
6 Poput ovaca svi smo lutali
i svaki svojim putem je hodio.
A Gospodin je svalio na nj
bezakonje nas sviju.
7 Zlostavljahu ga, a on puštaše,
i nije otvorio usta svojih.
K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih.

8 Silom ga se i sudom riješiše;
tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje živih ukloniše njega,
za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.

9 Ukop mu odrediše među zločincima,
a grob njegov bî s bogatima,
premda nije počinio nepravde
nit’ su mu usta laži izustila.

10 Al’ se Gospodinu svidje da ga pritisne bolima.
Žrtvuje li život svoj za naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.

11 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
12 Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu
i s mogućnicima plijen će dijeliti,
jer sâm se ponudio na smrt
i među zlikovce bio ubrojen,
da grijehe mnogih ponese na sebi
i da se zauzme za zločince. (Iz 53,1-12)”.

PSALAM 22 (21)

Patnje i nade pravednika

 Zborovođi. Po napjevu »Košuta u zoru«.
Psalam. Davidov.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.

3Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
5U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;

6k tebi su vikali i spašavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

7A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9»U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

10Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
11Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne.

13Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me
k’o lav koji plijen kida i riče.

15Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
16Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.

17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure u me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.

20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
21Dušu moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
22Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

23A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24»Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.«

26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!

28Spomenut će se i Jahvi se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nicê pasti
sve obitelji pogana.
29Jer Jahvino je kraljevstvo,
on je vladar pucima.

30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
31njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’ 32sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
»Ovo učini Jahve!«

„Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike (Mt 9,13b).”