Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Misija

Tuga vojnika u spašavanju duša
provalija je prevelika, strma
gdje stijena rijeku ne sluša,
gdje puca grana svakoga grma

čije trnje nepovratno grebe
plemenitošću protkanu kožu lica,
gdje dom zaboravlja i tebe, i sebe,
gdje nema puta, ni stranputica.

Kako ćeš, dijete, spasiti svijet
kad nitko ne zna tu molitvu spasa
i mora se povazdan ići i mrijet
opraštanjem koje ne lomi klasa,

opreznim dahom što ne gasi tinja?
Gdje ti je majka i prijatelj davni,
ti, robe obilja lažnih svetinja,
kamo su otišli stihovi slavni

iz tvojega srca i nježne srži?
Nitko te ne umije prepoznati,
a puk se zgraža, a pečalba mrzi
te tvoje znakove nebeskih vlati

konačne slobode med anđelima?
Idi, idi i plovi s velikim blagom,
neka te prati zvijezda na morima
kad nemaš i nisi kamenu dragom

što od studeni čvrste živi i pati
kako se ne bi dogodio pad.
Ne, samo to ne, nek se ne sunovrati
taj drevni runolist, taj prorok mlad.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 16:24:06

Nedavni postovi

Kao ljubavnici

Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Vražje tikve

Ima li štogod ljepše od mudrosti? Zar ne želimo sve znati, odmah i potpuno, zar zato ne čitamo horoskope, zar se zbog te želje za sveznanjem ne upuštamo u magijanja i predviđanja budućnosti, zar ne ispitujemo jedni druge jer želimo odmah saznati sve odgovore na sva pitanja, koja god nam padnu na pamet? Zar ne želimo obuhvatiti i sažeti svu mudrost svijeta na samo jedan moto, na kratku šifru koja će nam pružiti moć?
Možda čovjek mora puno naučiti, sve znati, a ništa ne znati da bi lakše otkrio veličanstvenu vjerničku moliteljsku mudrost? Možda nam nije dovoljno samo vjerovati, pobjeći od svijeta i redovno moliti. Možda se moramo prije molitve potruditi osposobiti za primanje uslišanja na sve moguće načine. Zar nije jedan od najčešćih načina naša znatiželja? Čemu ona služi, zašto je tako jaka i uporna, zašto je tako brza da ne stignemo nabrojiti sva pitanja i pribaviti odgovore već brzopleto skačemo s pitanja na pitanje?
Zar nije ljudska znatiželja ogroman resurs koji nas vodi i nosi napr…

Ako sada umirem

Ako umirem, ako upravo sada umirem,
zgrni te svoje raskriljene ruke.
Ako već odavno plodove Tvoje ubirem,
iznenadi me gostoljubivošću svoje Muke

jer već kao velika rana dugo putujem,
a sve dalje hode stope moje od sigurne staze;
Tebe slušam, a pogrde same čujem
sa svih strana moje pustinjske oaze

pa čak mi i savjest gorke suze roni.
Ipak me zakrili jer Te dobro znam.
Nikada zasluženi Bože, sad me skloni
jer u meni nećeš biti napušten i sam.
‎nedjelja, ‎15. ‎listopada ‎2017.  12:27:49


Trenutak boli

Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene,
što ga ponekad i guraš u prvi plan,
preplavljuju mi srce snažne uspomene,
već u ranim noćima započinje mi dan.

I taj dan je tako kratak, kao da ne marim
za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim,
da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne ostarim,
da se nakon svakog bijega uvijek tebi vratim.

Te su uspomene tako žive, prisutne i drage
mada mi u duši samo bolna munja sjevne
jer je samo bljesak pokraj beskrajne te sage
ono što me vrati u u te događaje pjevne.

Tad poželim da me ista bol do vijeka kosi,
da taj tren spoznanja vječna čitavu me grije,
da mi tim ostacima života ona jedna suza rosi
tvojim pogledom i riječima što ih vrijeme krije.

I kad uspomene zamiru, i kad pamet hlapi,
čak i kada molitva se pretvara u san,
onaj bljesak boli tebe nađe i za tobom vapi,
mrkla mraka nestaje, a u duši sviće dan.
‎subota, ‎14. ‎listopada ‎2017. 03:55:54

Dodir otajstva

Želim te vidjeti sretnoga od  iščekivanja,
mirna od sigurnosti i utjehe
i nemirna od one znatiželjne strasti
što za Bogom čezne bez izbivanja
jer je okajala grijehe,
potpuno uvjerena da neće pasti

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,
što se više bude nadala i ohrabrivala
svojim iskusnim i prorečenim znanjem,
kao snažno porinuće rajsko
o kojem je često snivala
pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.
Želim te ugledati u molitvi rastepena,
u tom svemu ipak neobično svoga
kao da ne možeš više prestati
ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,
ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

s kojim uvijek siguran je Savez vječni
i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju
pa u srcu mene uvijek primaš.
Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,
da pošalješ molitvu još nježnju
pa da znaš da sve više mene imaš

jer te često čujem, čak i iznenada,
jer mi pomažeš u mom spoznanju
onda kada više ne znam kamo dalje,
kada mi u Boga duša pada.
Želim samo proslaviti te poslanju,
čuti sve to više onog što mi srce tvoj…

Prazne riječi ne postoje

PSOVAČI

Ne vjerujem da ću poći na počinak u ovaj kasni sat. Molitva mi zapinje na usnama, srce zastaje u čuđenju kojega se strašim, bojim se da se ne počnem sablažnjavati nad psovačima, a u grijesima svojim.
Pomišljam kako prazne riječi odjekuju našim srcima i u našim glavama, naročito odzvanjaju naše vlastite prazne riječi. Ako su to čak i riječi nekih molitvenih obrazaca, one ipak mogu biti prilično prazne, a da odzvanjaju vidi se po tome što neki, ili mnogi, koji inače mole Boga, također olako psuju, ponavljaju te riječi koje im odzvanjaju, dakle, mole u prazno.
Kako će duša procvasti, kakav će život imati molitelj u prazno? Očajan, stravičan život bezvoljnosti, prepuštenosti, pesimizma. Čak i kada mu je dobro, mislit će da je zlo.
I što kada čovjek u takvom stanju ostari, u neznanju i nepoznavanju Onoga koga moli? Što kada se grčevito drži boce pića, bočice svojih ljekova ili uporno traži samilost ljudi oko sebe? Zar nam ne govori život svetih kako se primjerno odlazi odavde, kako se …