Kroz muke i bol, patnju i predavanje prošao si, Isuse, do nebesa. Uzak je i tijesan taj prolaz, mučan je i bolan, udara u dušu do dna i probada je, a u tome se čovjek rijetko može i zna predati.
Zašto ljudi više ne poštuju mudrost i znanje, zašto ne razmišljaju pa da osluhnu? Nisu više sami i ne znaju biti sami, pitaju prolaznike, onako uzgred, jer nemaju vremena, žure u društvo. U samoći ništa se ne radi i ne čini, čak se ne može ni spavati; učiti se ne isplati; znatiželja se iscrpljuje na premnogim rezultatima koje dobijete kada upišete u tražilicu neki pojam; sluša se glazba i pita se internet u stilu: 1. tko je bio predsjednik prošle godine; 2. da li je bio Rothschild; 3. koliko je osvojio teritorija; 4. kako mogu postati političar; 5. koji je tekst nacionalne himne, i tako redom, nema sistematskog i postepenog svestranog učenja jer čovjek više ne čita. Možda preleti pogledom naslove i boldane riječi, ali ne čita nego gleda slike i filmove. Slikarstvo postaje vrhunsko umijeće, glazba rušilačka, a književnost su samo tekstovi popularnih pjesama koje nisu predugačke.
Tko je sam, a nije na internetu i ne kupuje novine, taj plaća pretplatu za tv-program koji mu je poprilično zabavan i razumljiv.
Oni stariji, koji su učili, pohađali škole, pretvaraju se da su neznalice ili su čak u to uvjereni.
Oni koji razmišljaju, vrte se u krug.
Oni koji vjeruju, ne slušaju, sjede na ušima.
Oni koji mole dosegli su znanje bez promišljanja.
Riječi se ne poštuju.
Govor je nerazumljiv.
Pobrkao si nam jezike da ušima slušamo, slušamo i ne čujemo, da očima gledamo, gledamo i ne vidimo.
Nigdje nije rečeno da je taj uzak prolaz do kraljevstva Tvoga, onaj prolaz kroz koji moraš proći pognutih ramena, zapravo nalik Tvome Prolazu kao što je čovjek nalik Tebi, Bogu kao Tvoja slika.
Ti si Ljubav, Dobrota, Pravednost, Ti si Mudrost i Um nad svim umovima. Ti si krotka i ponizna srca. I to je ljubav i predanje, to je mudrost, dobrota i pravednost; to je rješenje životnog problema, Tvoja krotkost i poniznost je rješenje toga predavanja, te moći i sposobnosti koja čovjeka može pogurati kroz onaj uzak prolaz.
Učini me siromahom da mognem u Tvoje kraljevstvo; učini me krotkom da mognem tu zemlju baštiniti gdje se ne mora puno znati, puno razmišljati već gdje se promatra svijet kroz onu rumenu maglu, očima poniznosti, ušima čistoće, probodenom dušom da se mognem predati svemu što naiđe na mene i da mognem proći kroza sve na što naiđem, učini me tako malenom i nevidljivom ovome svijetu, beznačajnom za svjetovne probitke; učini me šutljivom da Te ne moram zatajiti odgovarajući na gruba pitanja lažaca koji misle da su duhoviti kad "izvale" neku laž. Učini mi to. Neka sve moje zaboravljene boli budu Tebi moj zalog, neka sva patnja vremenitosti bude Tebi moje trnje, neka moja razapetost bude Tebi moja smrt, neka moji poremećaji budu Tebi moja duševna rana, neka moji strahovi budu Tebi moje haljine, neka grijesi budu Tebi moji čavli i neka Tvoje breme bude Tebi moj križ.
Učini me takvom u trenutcima predanja, neka Ti moja predanja budu moj križni put u ljubavi koju ne znam definirati, u pravdi koju ne znam činiti, u dobroti koju ne posjedujem, neka Ti moj um bude Tvoja volja, Gospodine.
Kajem se, rodi me opet.
Pošalji mi glas, čisto srce opet mi stvori i, kao što me obasipaš milošću kao redovnim kruhom nebeskim, tako me dovedi na put gdje ću znati pročitati znakove, razumijeti ih i slijediti, vršeći Tvoju i svoju volju, svoje oduševljenje jer Tvoja je volja za mene neopisivo dobar osjećaj.
Pošalji mi milostivoga Duha Tvoga, okupaj me i obnovi me.
Dovedi me i posadi
u vrtu svome rajskom,
"na mjestu koje Ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine,
Tvojom rukom sazidanim (Izl 15,17)";
dovedi me i posadi
u srcu svome,
predodredi me za sebe
i udijeli meni dio moj u zemlji živih.
04. siječnja 2019. 22:43:26
No comments:
Post a Comment
just do it