Dužnost

Svijeća jedna za moj život gori,
svega ima tu, na stolu, samo život nije
što me iz dubina mračnih kori:
moja volja nekad moja bila nije.

Duša gubi sebe povremeno i na čas,
izjeda je tupost, pustoš i praznina,
mada znam da Krist je donio mi spas;
od mene se vidi samo dah, prašina.

Ima jedan dug, dužnost prevelika,
pokret volje moje, slobodne i svjesne,
u kojoj sam neznalica nevelika
poput voćke nezrele i prijesne,

poput ploda što još nije ništa
kojemu svršetak već se gleda,
a da nije dostigao okretišta
kad se kao dobar sluga preda.

Ljubiti mi treba, to je volje dug
jer bez toga nemam opravdanja,
jer bez toga vrtim se u krug
iz kojega viri život kao sanja.

Da sam svjesna svoga postojanja,
da zahvalim Bogu svome ravnopravno,
potrebno je živjeti od prostiranja
što sam počela ga još odavno

i u tome vidim samo Boga dar;
ali dar je zato da sazrijeva,
da mu se pridruži ljudski mar
i da srce ljubit' ne oklijeva.

Održati plamen svijeće, ljubavi te žar,
to je smisao mi duga životnoga vijeka,
umorne mi samotnosti koja zna za dar
Krista moga, Kralja životnoga tijeka.
‎08. ‎siječnja ‎2019. 07:32:00