Blago nebesko

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.«
Lk 11,23


Ne želim trošiti vrijeme uzalud, vrijeme koje si mi darovao za moje dobro. Ne želim niti pokušavati odlaziti u pustinju usred gradske vreve i gužve ovoga svijeta jer mi to ne može uspjeti. Ako mi se duša ispuni pustinjom, ona je previše slaba da tu pustoš sačuva u sebi, da se sačuva od proboja zloduha i njegovih istančanih mamaca kakve zlodusi nabacuju iz svijeta. Jer što mi vrijede svi dobri preduvjeti koje si položio pred mene ako misli vrludaju i neprekidno skreću s glavne teme. Moja duša nema koncentraciju među drugima jer oni svi traže od mene pažnju. Živjeti za druge sve češće postaje živjeti za tuđe grijehe i propuste. Za moju dušu to bi bila preteška kob. 
Služiti svijetu možda obećava veliku milost na nebesima, ali svjesno otići među silne zloduhe što su se namnožili i pokušavati im dočarati ljepote i divote Tvoje, širine i visine, dubine i značaj znači poginuti u tuđim i svojim propustima.
Čak niti u ovoj pustinji koju si mi tako milostivo udijelio nije lako izbjegavati zloduhe jer ako želim naći tekstove na internetu, nailazi mi oko na gadosti, nailazi mi sluh na pogrešne riječi koje žele nametnuti nekakvu svjetovnu vjeru i propovijedaju Evanđelje puno šupljina te tako odvode dušu u srdžbu jer govor njihov vodi u smrt i dekadenciju. Ti lažni proroci ni sami nisu svjesni da Tvoje riječi ne znače ono što svijet odobrava.
Jer inače zašto sam napustila ljude kad sam bila mlada; zašto sam napustila neke druge ljude kad sam bila starija; zašto sam napustila sve i svakoga pod stare dane ako ne zato što me Ti pripremi za ove milosti, pustinju, mir, sabranost. Ne može se u svijetu, Isuse, ne može se ljubiti braću i sestre, čak i kompromitirajući sebe, žrtvujući sebe. Od toga ne vidim korist iako znam da Ti vidiš u srca naša. I sada mi dade ovo, dade mi da mogu usporediti što sam i pretpostavljala: da u svijetu jedna duša ne može polučiti uspjeh za svoju nadogradnju jer ne može ne sažaliti se nad tim ogromnim mnoštvom koje ne zna što je lijevo, a što desno. Na kraju ostaje samo srdžba i ogorčenost.
Duši je potrebna pustinja, danas više nego ikada.


To nije bijeg. Danas postoji tendencija naseliti sve u gradove i u gradovima načiniti kupole, a vani ostaviti one koji se ne straše loših strujanja prirode što smo je iskvarili. Postoji tendencija graditi pod zemljom atomska skloništa za bogatune koji financiraju ratove. Također postoji ustav koji uvodi pravila Sodome i Gomore, zar bih ja, koja sam sol zemlje i svjetlo svijeta, morala postati stup od soli ili osvjetljivati grijehe, usredotočivati se na greške i minuse umjesto da mi sva snaga ide u pozitivu? To bi bilo kao da u pustinji želim posaditi runolist. To bi bila besmislena kap vode u sumpornoj kiselini. Ja sigurno nisam ta duša koja bi mogla u Tvojoj milosti naći snagu, ja nemam jaki glas, ja nemam odoru, ja nemam položaj.

Ovdje, u ovoj pustinji koju mi tako milostivo udijeli, nalazim izobilje.
I, kao što sam u svijetu podložna, tako želim i u Tvome daru samoće ostati podložna Tvojoj premilosrdnoj volji.
‎24. ‎siječnja ‎2019. 08:08:03