Napuštam Te povremeno, kratko
kao djetešce bez vjere zrele,
kao mati koja za boljitkom traga
pa ostavlja svoje gnijezdo slatko
da bi ruke njene život prele
mjesto da izmoli uslišanja blaga.
Smjesta Ti se vraćam pokajnički
kad me opomeneš vrlo hitro,
ne puštaš me više Ti iz srca svoga
da ne budem narod očajnički
već da pjevam slavu citrom
spasu svome, domovini Oca moga.
Pa kad bih i poželjela nešto više
od obična kruha ili slaba vina,
znala bih da toga vani nema
i da pašnjake mi Tvoja ljubav briše
što su suhi kao izgažena trina,
kao pustoš razorena, nijema.
Samo jedan pašnjak imam i oazu
sred te pustinje na cijelom svijetu,
samo Tvoje Vino i česticu Kruha
što me vode rajskom krajobrazu
gdje nalazim ljubav Tvoju svetu,
pijem žive riječi Tvoga Duha.
Ne daj meni iz tog raja izlaziti
u kojemu slobodna sam duša
koja nema ništa, samo mir,
a kada me šalješ pašnjak nalaziti,
tijelo moje neka Te posluša,
neka nađe pića Tvoga vir.
26. siječnja 2019. 06:31:04
No comments:
Post a Comment
just do it