Ljudsko srce kao planina

"Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.« (Mt 17,20b)."

"On će biti sudac narodima,
mnogim će sudit plemenima
koji će mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove (Iz 2,2-5)."


Sud je Tvoj, Bože, strašan, najstrašniji jer Tvoja je ljubav kao kiša milosrđa koja se izlijeva po pustinji; jer Tvoje opraštanje je bol duše koja se utapa u kajanju zbog svoje nevjere i zlih misli. 
Sve ono, što nisam prihvatila kao vjerodostojno u riječima ljudi, obrušit će se na mene; svaka suza, za koju nisam imala suosjećanja, zaustavit će srce moje; svaka molba, koju sam hladno odbila, odzvanjat će u mojim ušima kao moja progoniteljica; svaka gruba riječ, koju sam dobacila ljudima u svom strahu i neznanju i kao samoobranu, vratit će se na mene kao bumerang; svaka zlobna i srdita pomisao na nepravdu i zloću ljudsku ražalostit će me zbog toga što sam gubila dragocjeno vrijeme koje mi dade.
Pretvorit ću hladno srce svoje u srce ispunjeno povjerenjem; svaku dušu, koja se požali i koja je tužna, utješit ću slavom Tvojom; svaku molbu i potrebu ljudi ću preduhitriti; svaka moja riječ postat će nježna i blaga; svaka pomisao na druge duše bit će riječ blagoslova.



"8Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; 9ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. 10Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. 11Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. 12Tako govòrite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. 13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.
14
Vjera i djela
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi.
18Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djelâ. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.«
20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva (Jak 2,8-26)."

Zakon je Tvoj, Gospodine, uputa za djelovanje u ljubavi, on je uputstvo za upotrebu srca.
Ljubav je pokret volje. Ljubiti Te, Isuse, želja je života moga. Kada Te zamolim, pokaži mi kako da Te ljubim, kako da sprovedem u djelo želje svoje.
Lako je reći da treba ljubiti, da treba imati povjerenja, da treba imati razumijevanja, ali kako da iziđem iz svoje uske sebičnosti? Ljudi govore da su gladni, da ništa nemaju, da ne mogu dati, da ne mogu oni učiniti ništa ni po kojem pitanju; misle da su bespomoćni, neprimjetni, slabi i sažaljevaju sebe i svoje slabosti, traže pravdu i pravednost, a sude svima kao da su bolji od drugih. Kako prebroditi tu laž i kontradikciju?
Ljudi su stalno na sudu: za sebe uvijek imaju opravdanja, a za druge imaju optužbe.
Ti mi kažeš: vjera te tvoja spašava. 
Ali ja mislim da sam slaba i da moja vjera znači samo neku blijedu nadu. Moja djela su čin u vjeri vrlo, vrlo rijetko, samo povremeno. Ja ustajem s vjerom u to da je preda mnom težak dan; ja se budim s vjerom da je vrijeme loše i da su vremena teška; ja obavljam svoje svakodnevne obaveze kao da sam na križnom putu, teškom mukom; neprekidno se žalim i jadikujem nad svojom sudbinom. Sve mi je teško, teško mi je hodati, teško mi je raditi, teško mi je kupovati jer nemam dovoljno novaca...utješim se samo kad naiđem na sličnu dušu pa raspredam o životnim poteškoćama. Slušam vijesti, čitam novine i padam u depresiju i bezvoljnost. I tada se pitam zašto mi je sve tako tužno i teško pa sudim čak i Tebi jer Te se sjetim kao Spasitelja koji je "zaspao".

Žalim se da me nitko ne voli, a ne znam što je ljubav; žalim se da me nitko ne razumije, a nemam razumijevanja ni za koga.
A Ti mi govoriš da je samo malo vjere potrebno, malo kao što je sitno zrno gorušice, i pomakla bih ne brda i planine već svoje srce koje je teže od najteže planine.
Budila bih se s Tobom, s molitvom na usnama; sve bih činila u svijesti da mi Ti pomažeš, da si me Ti odabrao i predodredio za najvažnije poslove na svijetu; ponizila bih se u malim poslovima i sitnim nevoljama, istjerala bih zle misli jer bih se pokajala što sam tako sebična; spoznala bih da ne živim više ja nego da Ti živiš u meni, a Tebi je sve moguće. Tada bi me uzela vrućica i groznica vršiti volju Tvoju, činiti djela i veća od onih koja si Ti činio jer najveće dobro djelo je omekšati vlastito srce, jer Ti si Ljubav sama, Tebi je najteže gledati me sebičnu i nesretnu, a lako Ti je činiti čuda. No, Ti želiš moje srce otopiti, a ne možeš ako ja sama nisam svjesna svoje sebičnosti koju moram zanemariti, ako ne shvatim i ne spoznam u vjeri da je moja sebičnost moj najteži križ, da je uzrok svim grijesima i da je prepreka ljubavi mojoj.

Ako si mi rekao da ne ubijem, to znači da dajem život.
Ako si mi rekao da ne kradem, to znači da darujem od sebe.
Ako si mi rekao da ne dajem lažna svjedočanstva, to znači da se suočavam sa svojim srcem i da svjedočim da si Ti Gospodin Bog u meni.
Ako si mi rekao da ne bludim, to znači da Te ne mogu prevariti i da ne smijem varati sama sebe.
Ako si mi rekao da ne poželim ništa tuđe, to znači da ne poželim ništa jer ništa nije moje, sve si Ti dao i stvorio.
Ako si mi rekao da poštujem oca i majku kako bi mi dobro bilo, to znači da moram otkriti, kada mi je loše, u čemu sam pogriješila.

A tada se Ti otkrivaš i daješ mojoj duši, vodiš me u svoje kraljevstvo, otireš mi suze i poništavaš moje žalopojke. Kako su lijepi stanovi Tvoji, Gospodine!
I to je Tvoj sud, to je zakon Tvoje ljubavi, pravilo vjere moje jer kad jednom, s onim zrnom vjere, krenem k Tebi, tada ću naučiti ljubiti; u problemima, patnji i mukama, naučit ću Te slušati; na stazama vjere i ljubavi Tvoje znat ću da me grijeh ne može samo tako dotaći. Ti ćeš mi dati pouzdanje i moći ću svjedočiti Ljubav, slobodna od sebičnosti.
‎27. ‎siječnja ‎2019. 23:38:27