Kraljevanje

Imam puno razloga ja za Tvoj dvor,
sve je moje u Tebi mi razasuto;
gdje god jesam, Ti si uzao mi, čvor
kojime je moje srce upregnuto.

Pođem li po hranu, tu su jedine mi časti;
odem li na polja rodna, Ti me primaš.
Ranama si mojim stalan izvor pomasti; 
ako nosim i naramak suza, Ti ih oduzimaš.

U radosti i miru, Ti si društvo s kojim dijelim
svaki osmijeh, polet srca što ga nadogradiš;
razgovor si kakva žudim umom cijelim.
Kad je grozničavo čelo moje, Ti ga hladiš.

Naokolo nema mjesta gdje bih pripadala,
ni oaze da je mila, da je meni dom;
i kada sam, vrlo često, uzalud se ponadala,
Ti si uvijek dao svaka izobilja srcu mom.

Kada tuga sjedne na me poput magle,
Ti mi je produbljuješ jer sa mnom žališ,
Tvoje bi se ruke uvijek prema meni sagle
kako vidjela bih ljubav kojom me zapališ.

I u srdžbi pravedničkoj, u beznađu svijeta,
Tebe imam da me blažiš, da me svjetuješ,
da mi jasna bude obrazina kneza kleta
ispred koje stazu moju Ti rasvjetljuješ.

U svoj samotnosti, i u danu, i u noći,
svakim dobom sunca, mjeseca i kiša,
Ti si svijetla žarka zublja mojoj samoći,
Ti si u tišini, muku melodija još i tiša.

Čak i anđela si posalo na moje pute
da ne mislim da sam nepodobna
tom životu što mi naokolo širi skute
i koji je meni pjesma kobna.

Što god da poželim dobro učiniti,
od Tebe mi stiže sudba bolja.
Tvoja riječ i život ne mogu se hiniti;
nek se vrši, Kriste, Tvoja volja.
‎31. ‎siječnja ‎2019. 02:22:00