Elementi kršćanske sloge

 

Za pradavnih vremena bilo je uvijek jako važno nekako zapečatiti prijateljstvo sa svojim božanstvom, a u Starom Zavjetu sa svojim jedinim Bogom, Jahvom.

Ljudi su prinosili Bogu žrtve, žrtve mira od kojih su i blagovali (žrtva pričesnica), ali to je bilo zajedništvo ljudi pred Bogom, a ne s Bogom (usp. Dufour, str.1484. I 393.)

Zajedništvo se sastoji od nekoliko elemenata: savez, zakon, molitva i zajedništvo srdaca; euharistijsko zajedništvo i jedinstvo u ljubavi

1. SAVEZ

Zajedništvo ljudi mora postojati u Savezu s Bogom u prvom redu.

Tada Gospodin preuzima inicijativu, kad je to prijateljstvo zaista zapečaćeno. Na primjer, Jahve vodi duge razgovore s Mojsijem i određuje posebno mjesto i izgled Šatora sastanka.

2.ZAKON

Bog predaje svoje raspoloženje, ponašanje, misli i svoju volju obznanjuje u obliku Zakona, poučava narod o svojoj volji i želji, a to za narod znači tražiti i naći Boga.

Istovremeno tražiti i ljubiti Boga znači opsluživati njegove Zapovijedi.

Poučiti narod o Božjoj volji i želji znači naći Boga i s njim se sjediniti

kao i ljubiti i tražiti Boga znači opsluživati njegove zapovijedi radi zajedništva.

3. MOLITVA

Neophodna molitva je razgovor s Bogom, prisnije sjedinjenje. To može biti: a) uzdah udivljenja i radosti, uzlet hvale i zahvaljivanja,

a zatim b) prošnja, ona koja žarko traži Božju prisutnost, susret što ga ni smrt neće moći raskinuti

4. ZAJEDNIŠTVO SRDACA

Prirodna solidarnost svakodnevice u obitelji pretvara se u zajedništvo mišljenja i života na službu Bogu koji okuplja narod gdje u vjeri pripadnika moraš zvati bratom.

U Kristu zajedništvo postaje stvarnost.

Bog je dionik ljudskog stanja,

a čovjek postaje dionik božanskoga stanja:

„Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on (Isus) tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.” Heb 2,14-18

U Crkvi svojoj Isus očekuje od svoga jedinstvenog naroda da prolaze isto ono što je i on prolazio, to jest solidarni s Isusovim poslanjem naučavanja i milosrđa, s patnjama da bi ga bili dostojni. Temeljno je jedinstvo Dviju zapovijedi Ljubavi.

Zajedništvo prve Crkve je, naravno, autentično dok mi danas s vremenskim odmakom od Pashalnog otajstva jedva spajamo kraj s krajem, brata u Kristu s bratom u Kristu jer nismo u onakvim prilikama kakve je podnašala progonjena Prva Crkva i malo smo se ulijenili i postali obijesni, a prema bližnjima puni predbacivanja i traženja zemaljske pravde koje nikad nema. Udioništvo u Euharistiji nas jedino drži i kao euharistijsko tijelo ostvarujemo zajednicu sa Sinom i sjedinjenje udova tijela. Dar Duha Svetoga zapečaćuje prisno zajedništvo:

„Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem.
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.” Gal 6,6-10

JEDINSTVO, ZNAK CRKVE

Od Adama i Eve postoji nalog 'množite se' što predstavlja mnogolikost i izobilje božansko i jedinstvo.

Uskraćivanje vjernosti i odanosti Bogu temeljni je grijeh.

Čovjek tako raskida s onim koji je sama ljubav i izvor jedinstva; tu proizlaze razdori koji će razbiti jedinstvo, rastanci, zavist, nerazumijevanje.

Inicijativa je uvijek Boga prema čovjeku. Vjera je uvjet jedinstva i suradnje, zato Bog poziva pojedince: Noa, Abraham, Mojsije, David, Sluga.

Isus ujedinjuje svojom smrću također i narod sa sobom te spašava Mukom na križu mnoštvo grešnika i sve će privući k sebi, gore.

Isus je jedini Pastir:

„Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

„Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje (ovce)
i mene poznaju moje”

„(Kajfa) To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod”.

Iv 10,3; 10,14; 11,51

Tako Krist popravlja jedinstvo čovjeka u njemu samom, u braku, u Crkvi – u narodu.

Usprkos raskolima i krivovjerju temelj je jedna vjera:

„Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Mt 16,16”. 

Stoga je znak jedine Crkve jedinstvo:

„Isus podjeljuje Petru prvenstvo

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« 16 Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« 17 Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« Ivan 21,15-17”.

Znak jedine Crkve povjerene Petrovoj ljubavi jest njezino jedinstvo, plod što ga donose oni koji ostaju u Kristovoj ljubavi i koji vjerno obdržavaju njegovu jedinu zapovijed:

„Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.” Iv 13,34

22.09.2024. 16:04

„ ... da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.”

Iv 17,21 - 23