Moleći te, Kriste, odlazim u dalj
gdje u molitvi te zateknem do kraja
pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,
pitam se da l' stigla sam do raja.
Znam da prijekorno me pratiš
pogledima osude i žala.
Još te slađe volim kad me vratiš
i pokažeš gdje sam pala.
Molitve su takve, nisu savršene,
a u njima savršenstvo se sakriva.
Ponašam se poput neke strane žene
s kojom radost uporno prebiva
pa i kad je čas mi ravnodušan.
Tada, štoviše, sam bolje prisebna i svjesna
koliko je svijet mi okruženja tužan,
kako mi je stara koža tijesna.
Ne, ne povlačim se na toj crti,
zakašnjeloj, ali učinkovitoga roda.
Ti ćeš, kao uvijek, svaka svata strti
komu nije dobra kršćanska sloboda.
I, na koncu, spasit ćeš poemu
kojoj nitko nikad nije predvidio
takvu krasnu i prozračnu temu,
čiji govor nikad nije stvarno vidio.
Molitveni sjaj se rasipa i širi
kad se moli neprekidno, svježe;
već u osvit nepokretno miri.
Poslije ona dobiva već riječi teže,
ali sva je laka molitva, k'o pero,
kao da na sebi još i krila ima,
visoka je kao domaće Raspelo
gdje je rjeđa ta duhovna klima.
Moleći te, Kriste, odlazim u dalj
gdje u molitvi te zateknem do kraja
pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,
pitam se da l' stigla sam do raja.
12.09.2024. 23:35
No comments:
Post a Comment
just do it