Homo nihil

 

Zašto je bolje nešto mjesto ničega,

viče ništa iz nečija uma

pa ne čuje misli Svevišnjega,

niti govora, ni poruke, ni šuma.

Bit će ubojica staraca i djece

kad nauči malo posta ili straha.

Sada ima dvorac i mnoštvo odjeće,

a ostat će ništa bez životna daha.

Gadi mu se dokaz očigledni

da sam sebe stvorio nije,

da mu smrt je smjer izgledni,

želi smaknuti je i što prije

pa to vježba po čitava ljeta,

razara, ubija, laže i osvaja tuđe.

Odavno su bili nihilisti ova svijeta:

'Neka bude ništa.' Ima li što luđe?

Ništa, to je zamjenica i znak lijenosti,

nihilizam samo je u nekoj glavi;

nema znanja, žrtve, ni iskustvenosti

tko se svom prazninom javi.

Duša ta još nije se probudila,

čim se sjeti, hoće biti od ničega car.

Požrtvovnost već ga je osudila

jer u njemu ne postoji duhovni žar.

Bog za čovjeka od sebe je otkinuo

ljubav, um i stvaralaštvo,

imanje i dodatak nije zakinuo;

duh mu Milost, Kristovo junaštvo.

Bog je uvijek sve u svemu,

nikada ne možeš ispasti iz njega.

On je onaj Dobri u plamenu,

ljubav čovjeka mu iznad svega.

I sigurnost duše, postojanje,

nespretnost i stranputice

jer on zna za zlo i odstojanje,

uvijek tebi gleda srce netremice.

Svako srce u Božjem je bilo planu

dok je svjetlo stvarao i tamu

što ju držao je na svom dlanu

kao neku jadikovku samu.

Ništa je u našem svijetu,

pojam nedostatka, manjkavosti.

Nešto nam je Božji Duh u letu,

pojam je punine i božanstvenosti.

Je l' mi bolje biti ili ne biti,

to se ne zna za ništavila.

Čak i kada moraš suze liti,

duša ti je time Boga proslavila

jer ju rodio je u svom srcu,

jer je dao pameti, duševnosti

i jer daje sladak život i u grču,

daje ljubav molitvene revnosti.

Nihilist se neće u tom okušati

pa ima dvojbe, mlati praznu slamu.

Život će se Bogu dati, ali ne i sputati,

a ništa putuje ka vječnome sramu

jer se nihilistu molit ne da.

Sve u Svetom pismu piše:

slabo ljubi, samo sebe gleda

tko ne ljubi Krista ponajviše.

27.09.2024. 11:20